'Svjetionici na Jadranu nalaze se na otprilike svakih 30 milja plovnoga puta, a raspoređeni su od Sv. Andrije ispred Dubrovnika do Savudrije na zapadnom rtu Istre', kaže Hrvoje Mandekić, Plovputov djelatnik zadužen za promociju turističkog vrednovanja svjetionika. Riječ je o projektu koji je, kao i mnoštvo drugih promjena, izazvala tehnologija: počela je toliko napredovati da za servisiranje pomorske signalizacije više nije trebala svjetioničarska posada.

'Jadranske lanterne imaju veliku povijesnu i kulturološki vrijednost i u Plovputu smo ih željeli očuvati i prenamijeniti, što zbog financijskih mogućnosti nije uvijek bilo lako. Ipak smo 1995. godine uz podršku hrvatske vlade pokrenuli projekt 'Kamena svjetla', a već 1999. godine u prvoj fazi obnovili smo 12 svjetioničarskih zgrada i ponudili ih turistima. Tada smo imali 25 apartmana s 92 ležaja (kategoriziran s 3 zvjezdice) koji su tijekom ljeta 90 posto popunjeni. Narednih godina ponuda je proširena u obliku javno-privatnog partnerstva, danas je u zakupu još 13 svjetionika, na kojima zakupnici također nude turističke usluge', kaže Mandekić.

Ono što je važno jest da se turističko prevrednovanje lanterni (točnije, svjetioničarskih zgrada) obavlja prema strogim kriterijima. Obnavljanje ide pod budnim okom konzervatora (eksterijere se ne može mijenjati), a u apartmanima boravi znatno manji broj osoba negoli je, primjerice, boravilo dok su u njima živjele svjetioničarske obitelji. Pritom, prihod od turizma služi za održavanje i obnovu, s naznakom da su danas neki svjetionici i hidrometeorološke stanice, na kojima očitavanja također obavljaju svjetioničari i javljaju se redovito DHMZ-u putem radioveze svakih nekoliko sati.

Tko su gosti svjetionika, što je ono što ih vodi na svjetionik?

'Turisti se odlučuju mahom na jednotjedne najmove apartmana, po cijeni od 700 do 1100 eura, ovisno o atraktivnosti lokacije. Najveći interes vlada za lanterne do kojih je lakši transfer, odnosno, koje su bliže civilizaciji. Na posebnom su glasu istarski svjetionici Savudrija i Rt Zub, u pravilu su rasprodani Veli Rat na Dugom otoku, murterski Prišnjak i makarski Sveti Petar. Interes za njima je toliki da se, nerijetko, prve slobodne sobe mogu pronaći tek u rujnu. Zanimljivo je da su najčešći gosti obitelji s malom djecom, za kojima ne zaostaju studenti i umirovljenici.'

Lana, tridesetogodišnja poduzetnica iz Varaždina, ljetovala je na svjetionicima i to ne jednom, nego čak tri puta, a odabrala je najudaljenije – Palagružu i Sušac.
'Učinili bismo to i ove godine, ali sad imamo prinovu u obitelji pa čekamo da malo ojača da je dogodine vodimo na svjetioničarsko krštenje. Palagružu smo odabrali za – medeni mjesec. Nigdje na Jadranu ne može se doživjeti takav osjećaj kao na tom otočiću pedesetak kilometara udaljenom od najbliže civilizacije s naše i talijanske strane. Svugdje plavetnilo, a obale se najčešće i ne vide na horizontu. Dvije godine zaredom nakon toga ljetovali smo i na Sušcu. S dojmovima sa svjetionika vam je kao i s fotografijama zalaska sunca, kad ih doživljavate prekrasni su i prožmu vas do kraja, kad pričate o njima ili pokažete fotografiju, drugima izgleda nestvarno. Načelno, ili ste osoba kojoj paše neopisiv mir, čisto more, riba na gradele svaki dan ili to niste. Lanterna sigurno nije za one kojima će faliti turistička vreva, dućani, restorani, kafići, disko i ostalo. Uz to, svjetioničari su prekrasni ljudi koji su postali naši prijatelji', kaže Lana dodajući da je, za njen ukus, na svjetionicima možda i previše komfora.

'U našim apartmanima imali smo cijelu kuhinju, uključujući frižider, pećnicu, kupaonicu s kadom, TV u sobi... A mi smo se nadali nekom robinzonskom svjetioniku...' kaže dodajući kako je sigurna da će već iduće godine, kad se s bebom uputi na lanternu, upravo to zbog čega je nekad prigovarala, biti razlog za pohvalu.

'Svjetionici imaju pitku vodu iz vlastite cisterne, a ako je gosti ne žele piti, moraju donijeti sa sobom drugu vodu. Ako borave na izoliranijem otoku, hranu također donose sa sobom, a uvijek, naravno, imaju i mogućnost udičarenja. Svjetioničari su ljudi s bezbroj vještina, tako da je druženje s njima i prigoda ne samo da im se pomogne, nego i da se vlastiti život oplemeni. Na svjetionicima bližima kopnu na raspolaganju su im mjesne ili gradske prodavaonice. Ako gostima zatreba liječnička pomoć, ona se može dobiti u obližnjim mjestima, a u slučaju hitne intervencije, iz najbliže baze stiže im pomoć brzim plovilom ili helikopterom. Iako svjetionici slove kao mjesta slobode, ima jedno ograničenje - kućnim ljubimcima boravak na otoku nije dopušten. Naime, veći je broj apartmana na jednom mjestu, pa uvijek postoje gosti koji iz nekog razloga negoduju', pojašnjava Hrvoje Mandekić dodajući kako su u naše lanterne zaljubljeni i Talijani, Austrijanci, Nijemci... Dolaze ljudi iz raznih slojeva – od pekara do biznismena, a ima i poznatih', kaže Mandekić.

Priča se kako je draži jadranskih lanterni upoznala i Penelope Cruz, koja je na svjetioniku Pločica snimala film 'Venuto al mondo'.

'U početku su tjelohranitelji pazili na 'sve živo', očekujući paparazze. Nakon dva dana Penelope se na jednom dijelu otoka kupala sama s kćeri, a tjelohranitelji na drugom, potpuno opušteni i nasmiješeni. Nije bilo bojazni, fotografije ni tada nisu procurile u javnost. Slično je prošao i vlasnik Microsofta Bill Gates koji je prije nekoliko godina najavio posjet svjetioniku Struga na sat-dva, koji smo mu i odobrili. Prije nego što je došao (oko podneva), njegovi su tjelohranitelji obavili helikopterski desant na poluotok Strugu (oko 1,5 km od svjetionika) te pročešljali teren tražeći skrivene fotoreportere. Tek kad su se uvjerili da je sve čisto, helikopterom je došao Bill sa suprugom u kratki posjet. Popričali su sa svjetioničarom, popili čašu vina, zajedno pripremili večeru te neplanirano ostali do kasno u noć. Čak su se i tjelohranitelji opustili, kupali se i šetali te se družili s obitelji svjetioničara', kaže Mandukić dodajući kako su koji dan kasnije dobili posebnu zahvalu jer - nisu obavijestili novinare.

A što, osim bijega od bliceva paparazza, VIP-ovce vodi na lanterne?

'Sigurno je to potraga za jednostavnim životom i na neki način temeljnim vrijednostima, koje se u svijetu biznisa i suvremene civilizacije gube. Svima njima susret sa svjetioničarima posebno je iskustvo. No svjetionici nisu samo bijele mrlje na rubu civilizacije. Oni su mjesta snažnih priča i u tome znatiželja VIP-ovaca nije različita od ostalih. Primjerice, za Savudriju (naš najstariji svjetionik sagrađen 1818) priča se da ga je dao graditi austrijski političar Metternich kako bi se tamo mogao tajno (daleko od oka javnosti i vlastite supruge) sastajati s Hrvaticom u koju se zaljubio. Metternich je svjetionik izgradio, ali u ljubavi nije uživao, ljubavnica mu je umrla od upale pluća koji mjesec prije završetka gradnje. Sve to utječe na imaginaciju turista pa i neku vrst mističnog ozračja oko pojedinih svjetionika', kaže Mandekić, preporučujući zainteresiranima knjigu Nevena Šerića 'Kamena svjetla – priče i legende o jadranskim svjetionicima'.

Kako to izgleda iz kuta svjetioničara, zna Zvonimir Škvorčević, lanternista s Velog Rata u kojem postoje dva apartmana, jedan trokrevetni, jedan četverokrevetni. Zvonimir živi u svjetioniku sa suprugom Alenkom i kćeri Ivanom. Rodom je iz Slavonije, a prije dvadesetak godina srce ga je odvuklo na svjetionik.

'Poslao sam molbu i primljen sam. Neko vrijeme bio sam na Kornatima, a sad sam tu na Velom Ratu. Turisti su većinom iz Europe, ali bilo je i Australaca i Amerikanaca. To su uglavnom obitelji koje na svjetionik dolaze zbog mira. Moj svjetionik nije daleko od civilizacije kao, recimo, Palagruža, pa gosti kad je oblačno, idu u obilazak Dugog otoka ili u Zadar. Imamo i stalne goste koji dolaze iz godine u godinu, a neki obilaze i druge svjetionike po Jadranu. Ove godine ih ima više nego prošlih godina u ovo doba', kaže Zvonimir.

Nešto nostalgičniji pristup ima Sandra, danas uspješna poslovna žena, kako kaže, 'negdje na kopnu', a nekad djevojčica sa svjetionika.

'Sve se promijenilo od vremena kad sam ja odrastala na svjetioniku, Prije nekih tridesetak godina do svjetionika si kao turist mogao doći samo kao dio svjetioničarske obitelji. Ponekad bi došao neki prijatelj, ali ti su bili posebna kova, njima je prvi motiv za lanternu bio povratak u iskon. Tražili su samo malo kruha i ono što im more da. Ovi turisti danas ne stignu vidjeti ni osjetiti što je to preživljavanje uz more. Previše je tu mobitela, komfora... Spominje se robinzonski turizam, meni se čini da tu robinzonskog ima kao i opasnosti u turističkom raftingu. Nekako mi sve to izgleda malo namješteno. Ali ideja Plovputa da tako sačuva svjetionike kao važan dio naše pomorske baštine, mi se sviđa. Uostalom, kad se poželim 'pravog' svjetionika, dovoljno mi je da pogledam u – obiteljski album. Tamo već ima zime, bure, valova, samoće... Ili pogledam izvrsnu Facebook stranicu Avantura svjetionika s Juricom Gašparom, koji je također imao sreću da odraste na svjetioniku. Eto, ipak imamo neku komparativnu prednost u odnosu na Penelope Cruz i Billa Gatesa', smije se Sandra.

Pet popularnih svjetionika

Veli Rat na Dugom otoku jedan je od najljepših svjetionika na Jadranu, smješten je u bujnoj mediteranskoj vegetaciji nadvijenoj nad bijelim žalom i kristalno bistrim morem na Dugom otoku. Vjerojatno zbog veličanstvenog pogleda što se pruža s 40 metara visoke svjetioničarske kule, dobio je naziv 'pučinskog vratara Dalmacije'. Veli Rat je, uz svjetionike Savudriju, Rt Zub i Strugu, moguće posjetiti i zimi jer ima grijanje, a jedan je od rijetkih na otocima do kojeg se može doći automobilom. Nakon izgradnje 1849. novi je život dobio kada su u njemu uređeni četverokrevetni i trokrevetni apartman. Debeli zidovi svjetionika, u koje je, kako priča kaže, umiješano i tisuće bjelanjaka da bi što bolje odolijevali moru i vjetrovima, osiguravaju hlad bez kojeg se ne može u ljetnim mjesecima. Veliko popločano dvorište svjetionika krasi stara crkvica koja se od sunca skriva pod stoljetnim borom.

Sveti Petar - Još jedan svjetionik do kojega se može doći automobilom. Izgrađen 1884. na istoimenom poluotoku na ulazu u Makarsku, u blizini jedne od najljepših plaža na Jadranu. Svjetionik je od centra Makarske udaljen samo 20 minuta hoda pa u sezoni nije odredište koje će pružiti potpuni mir i privatnost. Svjetionik je, naime, dio gradske šetnice pa ga, kao i pripadajuću mu plažu, redovito posjećuju kupači i šetači. Ipak, poluotok na kojem se nalazi kamena zgrada svjetionika uređen je kao park-šuma, a gosti osim u peterokrevetnom apartmanu mogu uživati i u ograđenoj terasi.

Svjetionik Palagruža idealan je za potpunu osamu. Izgrađen je 1875. na istoimenom otoku u sredini Jadranskog mora. To je najudaljeniji hrvatski otok, iznimne ljepote i bogate povijesti. More oko Palagruže najbogatije je ribolovno područje na Jadranu, no individualno ronjenje je zabranjeno. Zgrada svjetionika nalazi se na sredini strmog otoka na visini od 90 metara pa nije preporučljiv za odmor ukoliko niste u dobroj kondiciji. Prostrana zgrada posjeduje dva četverokrevetna apartmana. Na otoku Palagruža Velika nalazi se arheološko nalazište, a pronalasci su dokazali da je upravo Palagruža bila otok grčkog junaka Diomeda. Odlučite li se ljetovati na Palagruži, morate biti svjesni da zbog udaljenosti od civilizacije ne postoji nikakva mogućnosti opskrbe pa sve morate ponijeti sa sobom. Ipak, svjetioničari vas kad god to vrijeme dozvoli mogu opskrbljivati svježe ulovljenim morskim delicijama.

Sušac - zgrada ovog svjetionika kamena je jednokatnica koja ima dva četverokrevetna apartmana. Otok Sušac smješten je 23 nautičke milje južno od Hvara i 13 nautičkih milja zapadno od Lastova, a oko otoka se pruža nepregledna pučina koja stvara jedinstven osjećaj odvojenosti od svijeta. Taj osjećaj je čak i izraženiji nego na Palagruži, s koje se može vidjeti talijanska obala. Svjetionik je izgrađen 1878. na najvišem južnom dijelu izuzetno strmog otoka, a iz njega se pruža pogled na duboko i bistro more koje nakon bure ima prozirnost i do trideset metara. Zgrada je kamena jednokatnica koja ima dva četverokrevetna apartmana. Jedini stanovnici Sušca su svjetioničari, a na otoku su pronađeni vrijedni arheološki ostaci. Na Sušcu živi mnogo endemskih vrsta ptica i životinja, a otočna specifičnost je i morsko jezerce u koje se može doći ronjenjem kroz pećinu na petnaestak metara dubine.

Struga - ovaj je svjetionik smješten na istoimenom rtu na sredini južne strane otoka Lastova, na ulazu u uvalu Skrivena luka. Izgrađen je 1839. godine, a u njemu danas ljetovati može 15 osoba. Smješten je na nadmorskoj visini od 70 metara na rubu strme litice s koje se pruža izniman pogled na otvoreno more. Zbog svoje udaljenosti od obale djeluje usamljeno pa se čini da uranja u plavetnilo neba i pučine. Prekrasni vidikovci i jednostavan pristup moru kroz borovu šumu sa sjeverne strane čine ovaj svjetionik turistički vrlo atraktivnim. Zanimljivost Struge je svjetioničarska obitelj Kvinta koja već treću generaciju živi na svjetioniku.