Problem s Ustavnim sudom je što ga prema Ustavu ukupno čini 13 ustavnih sudaca, a da bi mogao donositi odluke iz svoje nadležnosti, potrebno je da ih je u svakom trenutku najmanje sedam.

Kratki hodogram s činjenicama oko krize izbora ustavnih sudaca na koju podsjećamo je sljedeći:

- otprije su upražnjena tri mjesta ustavnih sudaca,

- za četiri ustavna suca mandat prestaje 7. lipnja bez mogućnosti daljnjeg produljenja mandata, 

- za tri ustavna suca je mandat istekao 25. svibnja, a mandat im se produljuje do 25. studenog, kada se više neće moći produljiti,

- trojici ustavnih sudaca mandat traje do srpnja 2017. godine.

Na izbore možemo i bez Ustavnog suda - ali nema tko odlučiti o žalbama

Dakle, od 7. lipnja Ustavni sud će činiti šest sudaca, čime gubi kvorum za rad. Izuzetak je to što se u jednom vijeću od šest sudaca može odlučivati o ustavnim tužbama, a ni tada sud nije funkcionalan ako se u Vijeću ne bi postigla jednoglasnost ili ako bi vijeće smatralo da značenje tužbe ima šire značenje.

O značaju i dosezima Ustavnog suda u našem ustavnopravnom poretku na ovome mjestu nećemo pisati. O njima i na njih ukazivali smo u našim prijašnjim komentarima i javnim istupima.

U komentaru od 7. ožujka 'Ustavni sud je dotakao dno, ali neće potonuti zbog - politike', upozorili smo da će se kako se priča oko stabilnosti vladajuće većine bude usložnjavala, cijela priča oko vladavine prava, zaštite ljudskih i građanskih prava i demokratskog poredka, zapravo svesti na interes političkih stranaka da spase njima najvažniju funkciju Ustavnog suda - nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora.

Valja naglasiti kako se izbori mogu bez ikakvih formalnopravnih zapreka provesti i bez Ustavnog suda.

Drugo je pitanje što u postupku zaštite izbornog prava ne bi postojalo tijelo koje bi odlučivalo o eventualnim žalbama na rješenje Državnog izbornog povjerenstva. Ustavni sud ne bi mogao dati ni konačnu ocjenu jesu li izbori ustavnopravno i zakonski valjani, pa Državno izborno povjerenstvo ne bi moglo proglasiti konačne, službene rezultate izbora, čime ne bi mogao početi teći rok za održavanje prvog zasjedanja novoizabranog saziva Hrvatskog sabora.

Eventualni raspad vladajuće većine u Hrvatskom saboru, a zatim i pad Vlade, koji bi uslijedili prije nego što se izaberu ustavni suci za posljedicu bi imali blokadu temeljnih državnih institucija - Hrvatskog sabora i posljedično Vlade (izuzev scenarija koji bi uključivao novog mandatara i novu saborsku većinu).

Prvo Ustavni suci, a onda glasovanje o Karamarku

Dan D za izbor ustavnih sudaca zapravo nije 7. lipnja.

Kako stvari u vladajućoj većini sada stoje, a postoji li politički dogovor vladajuće većine i oporbe oko izbora ustavnih sudaca, trenutni politički momentum ukazuje da je izbor najoportunije održati u razdoblju od ponedjeljka, 30. svibnja  pa do prije nego će se u Hrvatskom saboru glasati o (ne)povjerenju prvom potpredsjedniku Vlade Tomislavu Karamarku, dakle najkasnije prije 18. lipnja.

Ako bi Karamarku bilo izglasano nepovjerenje, a izbor za ustavne suce bio zakazan za održavanje nakon toga, sve su opcije otvorene. Da li bi u slučaju ovakvog rasporeda događaja zastupnici iz redova Domoljubne koalicije prilikom izbora ustavnih sudaca mogli zanemariti činjenicu izbacivanja predsjednika njezine najveće stranke iz Vlade? U krajnoj liniji, izglasavanje nepovjerenja Tomislavu Karamarku, ne mora značiti i raspad vladajuće većine i pad Vlade, što prvenstveno ovisi hoće li HDZ stati iza svoga predsjednika ili ga politički 'eutanazirati'.

Čini se da su ova dva postupka sada spojene posude. Testiranje vladajuće većine oko pitanja povjerenja Karamarku čini upitnim i izbor ustavnih sudaca.

Ako kod onih koji vode hodogram izbora ustavnih sudaca postoji saznanje i uvjerenje da će Karamarko politički preživjeti glasovanje o povjerenju, čime će se održati i vladajuća većina, tada se glasovanje o izboru ustavnih sudaca može zakazati i nakon 18. lipnja, pa sve do 15. srpnja kada počinje ljetna stanka u zasjedanju Sabora.

Koliko imena će Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav uvrstiti na listu kandidata koji ulaze u uži izbor za ustavne suce i koliko ustavnih sudaca će Sabor izabrati?

Kako je upražnjeno deset mjesta bilo bi za očekivati da Sabor izabere i toliki broj sudaca. Prema Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu 'lista kandidata u pravilu sadržava više kandidata od broja sudaca Ustavnog suda koji se bira', a Poslovnik Hrvatskog sabora određuje 'tajno glasovanje provodi se u pravilu pri izboru, odnosno imenovanju u slučaju kada je broj predloženih kandidata veći od broja koji se bira, odnosno imenuje'.

Međutim, prema sadašnjim najavama u medijima čini se da će ih biti predloženo točno deset. Saborski voditelji postupka izbora ustavnih sudaca za ovakvu soluciju su se odlučili kako bi se provelo javno glasovanje čiji bi se tijek mogao pratiti i kontrolirati.

Premda će se o svakom od kandidata glasovati pojedinačno, način glasovanja i istovjetan broj predloženih i koje se bira ukazuju da je faktički riječ o glasanju 'u paketu'. Ako već prvi kandidat ne dobije potreban 101 glas, ruši se cijeli dogovor. Ako drugi kandidat ne bude izabran ruši se dogovor za sve slijedeće. Upravo zbog općeg ozračja političkog nepovjerenja u Hrvatskom saboru, najvažnije pitanje će biti kakav će redoslijed kandidata na listi sastaviti Odbor.

Iz pregleda dosadašnje prakse nije razvidno posebno pravilo po kojemu bi se utvrđivao redoslijed kandidata na listi, pa je moguće očekivati da će na listu u naizmjeničnom redoslijedu biti uvrštena imena jednog kandidata lijeve, a zatim jednog kandidata desne saborske grupacije i tako do konačnog broja koji se bira.

Ovime bi se preveniralo da bilo koja od grupacija u nekom trenutku namjerno prestane glasovati kada bi njoj zadovoljavajuća većina njezinih kandidata bila izabrana, a glasovanje o kandidatima suprotne grupacije bi tek slijedilo.  

Sabor ne mora izglasati svih deset predloženih kandidata. Moguće je da izabere samo jednog i da time agoniju Ustavnog suda samo odgodi do studenog, kada će trima sucima isteći mandat. Moguće je i da izabere samo četiri suca, pa bi gubitak kvoruma bio aktualan u srpnju 2017., a Ustavni sud bi u ovom krnjem sastavu ipak mogao obavljati funkcije iz svoje nadležnosti.  

Kakvi su kapaciteti kandidata? Čini se - prilično skromni

Problem s Ustavnim sudom je što ga čine ustavni suci.

I ovaj puta su se u pogledu postupka nominacije i izbora užeg kruga kandidata za ustavne suce pokazali već viđeni nedostaci, a otvorili i neki novi.

Moglo bi se reći da mogućnost da se pojedinac i sam prijavi kao kandidat, a s druge strane nerazrađen sustav predlaganja kandidata od strane institucija (najviši sudovi, pravni fakulteti, državno odvjetništvo, odvjetnička i javnobilježnička komora) pokazuje da se:

a) za kandidate prijavljuju oni koji ili nemaju ili su skromnih stručnih kapaciteta,

b) za kandidate prijavljuje malo onih koji svojim stručnim referencama zaslužuju biti ustavnim sucima, 

c) za kandidate prijavljuje izrazito malo onih koji bi apsolutno bili prikladni za ustavne suce, 

d) za kandidate se u najvećem broju ne prijavljuju oni koji bi apsolutno bili prikladni za ustavne suce. 

U dosadašnjim izborima su najviše bili birani kandidati iz skupine a), nešto iz skupine b), i samo iznimno iz skupine c).

Imaju li kandidati moralni i stručni autoritet?

Uz ovo valja nadodati da bi za osobu ustavnog suca uz izuzetan stručni autoritet, osobito važan morao biti i neupitan moralni integritet koji je pokazao u dosadašnjem stručnom, ali i u privatnom životu.

Izbor kandidata koji su već bili ustavni suci je loša praksa koju treba prekinuti, a zatim i zapriječiti zakonskom odredbom uz povećanje vremena trajanja mandata.

Kandidiranje čak troje aktualnih saborskih zastupnika (Leko, Antičević, Mlakar) za ustavne suce nije formalnopravno upitno. Međutim, određene konvencije ponašanja koje proizlaze iz moralnih očekivanja trebale bi biti zapreka njihovu uvrštavanju na listu kandidata. Nije sporno niti da mogu glasovati sami za sebe u sklopu prava i obveza koje im pripadaju kao zastupnicima u Saboru.

Međutim, oni ovime sebe dovode u povoljniji položaj u odnosu na ostale kandidate čime se krši temeljno načelo svakog demokratskog izbornog postupka a to je ravnopravni položaj sudionika izbora.

Prijedlog saborskih zastupnika Leke, Antičević i Mlakar za ustavne suce eklatantntno ukazuje na to da je političkim strankama i unatoč zaklinjanju u sada već fetišiziran i devalviran pojam 'stručnosti' i nadalje važnije u Ustavni sud instalirati budne političke čuvare sa stanovitim deficitom stručnosti, nego stručnjake koji bi se tu i tamo mogli otrgnuti vlastitom svjetonazoru i glasati sukladno snazi argumenata stručne rasprave i savjesti.    

Zamislite Davorina Mlakara kako dajući prisegu za ustavnog suca razmišlja je li prisegnuo kao Davorin Mlakar, Damir Dolović ili Gordan Dolović

Zamislite Ingrid Antičević kako, pripremajući se za predmet u kojemu je ustavna sutkinja - izvjestitelj, na tečnom engleskom iščitava jurisprudenciju Europskog suda za ljudska prava i preporuke Venecijanske komisije.

U zemlji koja je meritokraciju zamijenila mediokritetokracijom, za one koji znaju 'maštati' nema granica.