Na natječaj za nabavu 12 borbenih aviona javili su se SAD s najnovijom verzijom aviona F-16, švedski Gripen s novim avionom JAS-39, Izrael s avionom F-16 Barak (avion star 30-ak godina, moderniziran izraelskom opremom) i Grčka s polovnim F-16. Potonja je ponuda bila najjeftinija, ali i najlošija, te nije ni uzeta u ozbiljnije razmatranje. Kod američke ponude riječ je bila o najboljem i najsuvremenijem avionu, no cijena od 9,5 milijardi kuna bila je previsoka. Švedska je ponuda težila osam milijardi kuna, a izraelska 3,1 milijarde kuna (500 milijuna dolara), pa se izbor sveo na dvije posljednje opcije. Na kraju je prevagu ispred Šveđana odnijela ponuda Izraela.

Odmah po donošenju odluke dio stručne javnosti začudio je zaključak koji je donijelo stručno povjerenstvo da će 30 godina stari izraelski avioni imati niže operativne troškove od onih koje bi imao novi Gripen, što je u suprotnosti ne samo s mišljenjem stručnjaka u svijetu nego i s mišljenjem sličnog stručnog povjerenstva danim par godina prije, u vrijeme mandata ministra Ante Kotromanovića. Tada je, naime, povjerenstvo u gotovo istom sastavu utvrdilo da su operativni troškovi Gripena niži u odnosu na novi F-16, a stručnjaci se slažu kako se troškovi sa starošću aviona mogu samo povećati, što znači da operativni troškovi 30 godina starog F-16 nikako ne mogu biti niži od onih koje ima novi JAS-39 Gripen.

U nastavku članka odgovaramo na sedam najvažnijih pitanja vezanih za probleme s nabavom aviona od Izraela, od problematičnog rasta cijene, preko problema s podrškom Amerikanaca do toga treba li se u cijeli slučaj uključiti i Državno odvjetništvo.

Kolika je zapravo cijena izraelskih aviona?

Prema odluci Vlade iz ožujka 2018., cijena izraelskih aviona je 500 milijuna dolara, odnosno oko 3,1 milijarde kuna. Ta bi cijena trebala uključiti sve troškove, kako je rečeno na predstavljanju ponude u Ministarstvu obrane, pa i prilagodbu infrastrukture za prijem tih aviona, a plaćala bi se u deset godišnjih rata od oko 310 milijuna kuna. No, da to neće biti tako i da će troškovi biti osjetno veći vidljivo je iz projekcija proračuna za 2020. i 2021. godinu. U njima, naime, stoji kako će se za troškove nabave borbenog aviona u 2020. izdvojiti 564 milijuna kuna, a u 2021. čak 581 milijun kuna.

Na upit tportala otkud tako veliko povećanje u godišnjim ratama, iz Ministarstva obrane su nam odgovorili da su 'godišnje rate za otplatu aviona uvećane za vrijednost PDV-a prema dinamici isporuke aviona, odnosno svih roba i usluga'. Kad smo im skrenuli pažnju na činjenicu da bi PDV podigao godišnju ratu samo na oko 390 milijuna, a da su rate veće za 174, odnosno 191 milijun, nismo dobili objašnjenje. Ostanu li godišnje rate uvećane za prosječnih 182,5 milijuna svih deset godina, riječ je o ukupnoj svoti od 1,8 milijardi kuna, odnosno oko 290 milijuna dolara. To znači da ukupni trošak nabave aviona i svega što potpada pod pojam 'svih roba i usluga' ne bi bio 500, nego gotovo 800 milijuna dolara.

Koji je rok trajanja izraelskih aviona?

Prema izjavama iz MORH-a i Vlade, izraelski bi avioni, ako Amerikanci odobre kupovinu, trebali letjeti 25 godina, iako se u prvi mah najavljivalo i 30. No, s obzirom na starost tih aviona koja već sad iznosi oko 30 godina, teško je za očekivati da će oni moći letjeti duže od 10-15 godina. U tom smislu je nabavu komentirao i legendarni hrvatski pilot na MiG-u 21 Ivan Selak, koji je izraelske letjelice nazvao 'ne rabljenim, nego izrabljenim'.

>>> Lete, lete... polovna rješenja: Zašto je odluka o nabavi izraelskih aviona ipak loša

Zašto su Amerikanci iznenada blokirali posao?

Ponašanje Amerikanaca nije iznenadno. Ono što je zbunilo javnost, a i medije, su izjave hrvatskih dužnosnika kako imaju bezrezervnu američku podršku za kupovinu aviona od Izraela. Prema u četvrtak objavljenim informacijama, a pogotovo nakon što ih je u petak potvrdilo i američko veleposlanstvo u Hrvatskoj, jasno je da je američka podrška tom poslu ovisila o određenim uvjetima koji se nisu poštivali. Iz MORH-a su poslali priopćenje u kojem, u jednom dijelu, kažu kako je SAD dokumentom dao pristanak Izraelu da može Hrvatskoj nuditi svoj F-16, dok u drugom dijelu navode kako se Izrael pismeno obvezao da će ishoditi odobrenje SAD-a za isporuku aviona. Temeljem tog priopćenja daje se zaključiti da je SAD Izraelcima odobrio sudjelovanje na natječaju, ali da im nije dao dozvolu i za samu prodaju aviona Hrvatskoj, pa se postavlja pitanje zašto je MORH uopće odabrao izraelsku ponudu.

Može li se posao sklopiti bez američke dozvole?

Ukratko, bez američke dozvole od posla s Izraelom neće biti ništa. Američka tvrtka Lockheed Martin je proizvođač aviona F-16, koje su Izraelci nakon kupnje modernizirali svojom tehnologijom, i nijedan se primjerak tih aviona ne smije prodati nikome, čak ni saveznicima unutar NATO-a, bez dozvole SAD-a. Bez Lockheed Martina se ne može provesti ni tzv. SLEP, odnosno produljenje resursa, jer to ne radi nitko osim proizvođača. Bez produljenja resursa za još 3000 sati leta, izraelski avioni dobri su samo za staro željezo jer su njihovi resursi istekli.

>>> [FOTO] Vlada i generali obišli lovce F-16 na Plesu: 'Napravili smo odličan posao'

Što ako Hrvatska ne kupi avione od Izraela?

U tom bi se slučaju vjerojatno išlo na novi natječaj, što je procedura koja bi mogla trajati još godinu ili dvije. Avioni MiG-21, koje Hrvatsko ratno zrakoplovstvo trenutno koristi, mogu letjeti do 2023. godine, a s obzirom da za uvođenje novog aviona u operativnu upotrebu treba dvije do tri godine, jasno je da bi odgoda nabave aviona od dvije godine mogla predstavljati velike teškoće za opstanak hrvatske borbene avijacije.

Treba li se u sve uključiti DORH?

Treba, iz više razloga. Prvo bi trebalo ispitati ulogu stručnog povjerenstva, među ostalim i zbog čudnih zaključaka da su operativni troškovi starih, 'izrabljenih' aviona manji od troškova novih aviona. Zatim bi se DORH trebao pozabaviti neobjašnjenim rastom predviđene godišnje rate za avione koja je zapisana u projekcijama Vlade za 2020. i 2021. DORH bi svakako trebao ispitati i situaciju oko američke (ne)podrške poslu Hrvatske i Izraela, s obzirom da su u MORH-u znali da Izrael nema dozvolu SAD-a za prodaju aviona, nego samo za sudjelovanje na natječaju, a svejedno su odabrali njihovu ponudu kao najbolju.

Tko je odgovoran?

Najveća odgovornost za fijasko s nabavom vojnih aviona od Izraela leži na ministru obrane Damiru Krstičeviću koji bi, da je ministar u nekoj zapadnoeuropskoj zemlji u kojoj se drži do političke odgovornosti, već podnio ostavku. No, odgovornost snose i njegovi suradnici, kao i članovi stručnog povjerenstva...