'Spin se poistovjećuje s lažima jer određeni političari lažu. No spin nije laž, to je usmjeravanje priče. Spin bi recimo bio da je ova priča oko Tolušića lansirana da bi se pokrila neka druga, poput aviona. To bi bio spin, a ne laganje', pojašnjava Macan.

Druga tehnika je upravljanje očekivanjima. Kažeš, preskočit ću metar, preskočiš i kažeš super. Jer je očekivanje bilo nisko, karikira Macan. 'Ako političar kaže napravit ćemo nešto divno i krasno i to ne napravi, onda je u problemima. A ako govori, jako je teško, veliki su otpori…Ako u toj situaciji napravi nešto više od najmanjeg pomaka, svi kažu: Pogledaj kako je uspio usprkos svim otporima', objašnjava Macan i zaključuje kako je onima koji se služe spinom kao i cijeloj PR struci u cilju prikazati da je čaša uvijek polupuna, a ne poluprazna.

'Svatko može biti izdavač i mini Goebbels'

S druge strane, poplavu lažnih vijesti, tj. fake newsa omogućila je tehnološka revolucija koja svakom omogućava da bude izdavač. 'Ja mogu za 50 dolara, ako imam neki interes i želim agresivno širiti neku informaciju, otvoriti portal, registrirati ga negdje u svijetu i onda početi širiti informacije koje ničim ne moraju biti potvrđene. To je najveće zlo. Svatko može biti nakladnik, ali nisu svi jednako odgovorni', pojašnjava Macan.

Način funkcioniranja društvenih mreža tome osobito pogoduje. Ljudi, kaže, vole čuti informacije koje potvrđuju njihove stavove. Za prijatelje na društvenim mrežama uglavnom prihvaćaju one koji su im istomišljenici i ne žele slušati one koji to demantiraju.

'Mi smo u Hrvatskoj nažalost bili prethodnici toga. HDZ je još 2014., prije predsjedničkih izbora, jako pametno angažirao firme koje su imale znanje o društvenim mrežama, a oni su shvatili kako treba širiti sadržaj. Uvijek je toga bilo, ali nije bilo tako lako doći do ljudi. Sada svatko to može raditi, ne mora biti Goebbels, tj. svatko može biti mini Goebbels.

Podsjeća na, kako kaže, fantastičan primjer širenja lažnih vijesti. Prva vijest srpskog satiričnog portala njuz.net bila je kako je Srbin ubio smrtonosnog morskog psa skokom s klisure u Egiptu. To su svi prenijeli. Drugi je problem kada stvarnost podsjeća na fake news. 'Recimo krađa novca i zlata iz sjedišta policije u zagrebačkoj Heinzelovoj. To zvuči kao lažna vijest, a istinita je. Kada nakon toga ljudi vide neki nevjerojatni naslov poput ovog, onda isto misle da je i to moguće', napominje Macan.

Na dark web po deep fake

Deep fake je pojam koji još nema niti adekvatnog prijevoda na hrvatski jezik. Pojavio se 2017. a označava tehniku stvaranja umjetne slike koja se temelji na umjetnoj inteligenciji. Svodi se na dodavanje slika i filmova na izvorni sadržaj.

Najbolji primjer je 'govor' bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame. Sve je izgledalo potpuno autentično, njegova pojava izgovarala je ono što je tvorac videa želio reći. Najčešće zloporabe ove tehnike zabilježene su kod porno sadržaja gdje se s nevjerojatnom uvjerljivošću nečije lice 'namontira' na tijelo porno glumca ili glumice.

 'Za to ima komercijalnih alata, no na dark webu možeš kupiti što hoćeš. Ljudi žele kupiti anonimnost, ne žele da se zna tko je naručitelj, žele savršenu sliku. To je vrlo sofisticirani alat koji istovremeno možeš koristit da ne ostane trag. Sad je veliki problem u priči oko Tolušića gdje naći tragove. Sve je profesionalno uklonjeno. Nema tragova krivotvorine', analizira Macan.

Dodaje da deep fake uratke ne radi čovjek nego kompjuter. Kada bi se radilo ručno, pokazala bi se nekonzistentnost u pikselima. Ovako program napravi da se svaki piksel izvorno zamjeni kako treba. To je, kaže, kao krivotvorenje novca - možeš napraviti lošu fotokopiju kune, ali ako hoćeš savršenu krivotvorinu, sigurno nećeš posegnuti za legalnim uslugama.