World Energy Council procjenjuje da Izrael leži na zalihama bitumena koje bi mu bile dovoljne za proizvodnju oko četiri milijarde barela nafte, što znači da bi imali dovoljno nafte za narednih 40 godina ukoliko bi nastavili s jednakom potrošnjom kao i danas.

Posljednjih nekoliko godina otkrivene su velike rezerve prirodnog plina uz obalu, ali Izrael i dalje uvozi plin od svog susjeda Egipta. No ta je opskrba neizvjesna za budućnost, posebno nakon pada Hosnija Mubaraka.

U smislu nafte, Izrael uvozi gotovo sve što koristi, a to je oko 100 milijuna barela godišnje; uglavnom iz Rusije i bivših sovjetskih republika.

No, unatoč gladi za lokalno proizvedenom energijom, ova ideja ne uživa univerzalnu podršku. Neki lokalni stanovnici, ekolozi i političari vrlo su kritični spram ovoga.

Primjera radi, u SAD-u gdje postoje velika nalazišta škriljca, metoda pumpanje kemikalija u zemlju za proizvodnju nafte povećala je zabrinutost o mogućim učincima na pitku vodu.

O sličnim problemima se raspravljalo i u Izraelu. No, stručnjaci se ne slažu o potencijalnim opasnostima na zalihe vode.

'Zvuči zastrašujuće zagrijavati tako velike stijene, ali posljedice nisu strašne', rekao je John Corben, viši savjetnik Međunarodne agencije za energetiku.

Međutim, proces je teško kontrolirati i to bi moglo predstavljati rizik za podzemne vode, upozorava World Energy Council.

Scott Nguyen, inače iz Teksasa, koji je prvi nanjušio mogućnost zarade u Izraelu tvrdi da se izraelske zalihe nafte mogu usporediti s onima Saudijske Arabije, koja ima oko 260 milijardi barela. Ali Corben kaže da se to ne može uspoređivati jer Saudijska Arabija ima baš naftu, dok bi Izrael prvo trebao potrošiti gomilu novca za tehnologiju i preradu. Da ne govorimo o tome da tvrtka prvo treba dokazati svoju tehnologiju i dobiti od vlasti sve potrebne dozvole.

Nguyen se nada da će svoje planove ostvariti 2018. ili nešto kasnije. Corben je dodao da, čak i ukoliko se dobije četiri ili pet milijardi barela, to bi značilo jako puno nafte za zemlju veličine Izraela.