Cijela priča o izboru predsjednika Republike u Hrvatskom saboru navodno dolazi iz SDP-a, pa ju je ovih dana, u prigodničarskim intervjuima povodom navršene tri godine od prisege na Markovu trgu, komentirao i sâm predsjednik Josipović. 'Neovisno odakle ta ideja dolazi, mislim da je veoma loša za cijelo društvo jer će na neki način narušiti stabilnost unutar vlasti i dovesti do njezine podjele i međusobne kontrole. Potreba je svake države da ima nekoga tko je neposredno izabran', rekao je na HTV-u predsjednik Josipović.

Politički analitičari smatraju kako neposredni predsjednički izbori imaju veliku vrijednost u demokratskim procesima, jer građanima nude mogućnost da sami biraju jednog tako važnog dužnosnika. Jasno je, kako je to još nakon izbora Ive Josipovića za predsjednika primijetio stručnjak za ustavno pravo Robert Podolnjak, i kako se 'ti izbori politički smatraju drugorazrednim izborima u parlamentarnim državama, s nižim odazivom birača nego na parlamentarnim izborima'.

'Zagovornici neposrednog izbora predsjednika naglašavaju da takav način izbora u značajnoj mjeri legitimira položaj predsjednika u političkom sustavu, jača njegov politički aktivizam čini ga neovisnim o parlamentu i vladi i stoga manje sklonim da udovoljava njihovim željama, zadovoljavajući se protokolarnom ulogom simboličkog šefa države. Neposredno izabrani predsjednik u tom je smislu važan politički igrač, koji ovisno o svojim ustavnim ovlastima može komplicirati život postojećoj vladi i djelovati kao veto-player', napisao je svojedobno za Globus prof. Podolnjak.

Naveo je i kako 'protivnici neposrednog izbora ukazuju da takvi izbori potkopavaju ulogu predsjednika kao simbola nacionalnog jedinstva, jer izborne kampanje dijele biračko tijelo, vrlo su personalizirane, konfliktne i pune obećanja kandidata koja oni ne mogu ispuniti, jer nemaju takve ustavne ovlasti'.

Na tu temu za tportal su, komentirajući prethodno tri godine Josipovićevog mandata, govorila i dvojica politologa – Branko Caratan i Višeslav Raos. Mlađi sugovornik (Raos) podsjeća kako se 'ne samo u posljednje vrijeme, nego kroz cijeli mandat predsjednika Josipovića, bilo iz političkih, bilo iz akademskih krugova, plasiraju teze o ovlastima i načinu izbora predsjednika koje idu u dva smjera'.

'Sâm predsjednik govori kako je dobar ovakav model izbora i ovakve ovlasti predsjednika, no dobar dio akademske zajednice misli da bi ga trebalo birati u Saboru. Predsjednik, pak, nije oduševljen činjenicom da bi ga se u potpunosti moglo razvlastiti. Smatram kako ne bi trebalo raspravljati o izmjenama izbora predsjednika i njegovim ovlastima na temelju dojma o samom predsjedniku, jer treba razlučiti osobu predsjednika i njegove funkcije', smatra Raos.

Konkretno, zadržava se samo na primjeru eventualnih nesporazuma na relaciji Pantovčak – Banski dvori, pa napominje kako je za ocjenu jesu li radili pogreške ili je loše postavljen sustav koji omogućava sukobe predsjednika i premijera jednostavno prekratak rok. Poziva se, naravno, na dva mandata Stjepana Mesića i malo više od polovice mandata Ive Josipovića.

U raspravama o izboru predsjednika u parlamentu ili izravno od strane građana, Caratan se poziva na iskustva velikog dijela postkomunističkih zemalja, tzv. novih demokracija, u kojima postoji izbor predsjednika od strane građana. 'Predsjedniku to daje jači moralni legitimitet, no moramo znati i kako je izbor predsjednika kroz parlament ipak rezerviran za jako stare i konsolidirane demokracije. U tim slučajevima politički akteri ponašaju se striktno poštujući tradicionalne demokratske uzuse', konstatira Caratan.

Po njemu, novim demokracijama ipak je potreban predsjednik koji ima moralni legitimitet, pa navodi primjer bivšeg slovenskog predsjednika Milana Kučana. Navodeći kako je imao manje ovlasti od hrvatskog predsjednika, u dva je svoja mandata u nekim situacijama mogao i intervenirati. I Caratan se osvrnuo na ovlasti, rekavši samo kako bi 'previše aktivan predsjednik mogao prelaziti ustavna ovlaštenja i postati smetnja'. Podsjetio je kako, ipak, operativnu politiku vode vlada i parlament.

Na kraju, doista je zanimljivo kako priča o izboru predsjednika kroz parlament po svemu sudeći i dolazi upravo iz SDP-a, istog onoga čiji je kandidat na posljednjim izborima bio Ivo Josipović. Nitko iz te stranke, doduše, javno ne podržava takvu ideju, pa su i putem javne televizije ovih dana jasno odbacili tu mogućnost. Zanimljivo, s njima se slažu i oporbeni političari. Laburist Branko Vukšić za HTV je sve jasno rekao u jednoj rečenici: 'Predsjednika u Saboru žele birati oni koji znaju da nikad neće biti izabrani na neposrednim izborima.'