Za Prigožina novac i moć nisu jedini motivi koji ga pokreću u životu, iako je usput skupio dosta i jednog i drugog, kazale su za The Guardian osobe koje ga poznaju, ali pod uvjetom anonimnosti. Objasnile su da je umjesto toga vođen uzbuđenjem potjere, uvjerenjem da se bori s korumpiranim elitama u ime običnog čovjeka i željom da slomi svoje suparnike. Motiv izvlači iz samog procesa, a ne samo krajnjeg rezultata.

Tijekom godina Prigožin je stekao mnogo neprijatelja: bivše poslovne partnere koji se osjećaju prevarenima, vojne generale koje je kritizirao, birokrate i visoke dužnosnike sigurnosti koji se boje da gaji ambicije za preuzimanje političke vlasti. Ali do sada je zadržao naklonost svog najvažnijeg podupiratelja, čovjeka kojeg zove Papa, ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Rođen je u Sankt Peterburgu, rano je ostao bez oca, a dvadesete godine života proveo je u zatvoru jer je s ekipom pljačkao ljude na ulici. Po izlasku iz zatvora brzo se snašao - prodavao je hot dog, a senf je miješao u svom stanu. Dobro je zarađivao, ali Prigožin je gledao dalje od brze hrane, piše The Guardian. Znao je kako uspostaviti potrebne kontakte.

'Uvijek je tražio prijatelje na višem položaju. I bio je dobar u tome', rekao je biznismen koji ga je poznavao devedesetih.

Vrlo brzo je Prigožin u Rusiji, u kojoj je tada na djelu bila divlja privatizacija, postao vlasnik udjela u lancu supermarketa, a 1995. odlučio je da je vrijeme da sa svojim poslovnim partnerima otvori restoran. Pronašao je Tonyja Geara, britanskog hotelskog administratora koji je prije radio u hotelu Savoy u Londonu, a tada je bio u jednom od rijetkih luksuznih hotela u Sankt Peterburgu. Unajmio ga je da prvo upravlja vinotekom, potom i njegovim novim restoranom Old Customs House na Vasiljevskom otoku u Sankt Peterburgu. Gear i dalje živi u Rusiji, ali nije želio govoriti za The Guardian. Prije je komentirao da je Prigožin dobar, ali strog šef. Drugi ga opisuju kao čovjeka koji je pokoran prema onima koji su rangom iznad njega, ali surov prema podređenima, pri čemu često prelazi granice.

U početku je Prigožinov restoran zapošljavao i striptizete, no ubrzo se pročulo da je hrana izvrsna i striptizete su otpuštene. Gear se usredotočio na reklamiranje restorana kao najprofinjenijeg mjesta za jelo u gradu. U njemu su voljele jesti pop zvijezde, poslovni ljudi, kao i gradonačelnik Sankt Peterburga Anatolij Sobčak, a koji je ponekad dolazio sa zamjenikom Vladimirom Putinom. Prigožin je koristio urođeni šarm dok je oblijetao svoje mušterije iz visokog društva.

'Ima sposobnost prilagoditi se bilo kojoj osobi ako treba nešto od nje. To je svakako jedan od njegovih talenata', rekao je poduzetnik koji ga je tada poznavao.

Nakon što je Putin postao predsjednik Rusije često se volio susretati sa stranim uglednicima u rodnom gradu, a ponekad ih je vodio do Stare carinarnice ili do Novog otoka, broda koji je Prigožin pretvorio u plutajući restoran. Na fotografijama Putinovih službenih angažmana iz tog razdoblja često ga se može vidjeti u pozadini, nenasmijanog i nenametljivog. Snimljen je u pozadini dok je Putin večerao s Georgeom Bushom, a lebdio je iza princa Charlesa (današnjeg kralja Charlesa) na prijemu 2003. u muzeju Ermitaž u Sankt Peterburgu.

'Putin je vidio da nisam iznad toga da sam donosim tanjure', rekao je Prigožin. Bio je to početak veze s ruskim predsjednikom koja će rasti i metastazirati na neočekivane načine. Za kratko vrijeme Prigožin je počeo dobivati ugovore za opskrbu velikih vladinih događaja preko Concorda, holding tvrtke koju je osnovao 1990-ih. Nova prilika pojavila se kada je Rusija anektirala Krim u ožujku 2014. i ubrzo nakon toga vojno intervenirala u istočnoj Ukrajini. Putin je zanijekao da su regularne ruske trupe bile umiješane u oba slučaja, unatoč brojnim dokazima koji govore suprotno.

Iako su privatne vojne tvrtke bile ilegalne u Rusiji, pojavilo se nekoliko skupina koje su, čini se, koordinirale svoje akcije s ministarstvom obrane. Prigožinov Wagner postat će najistaknutiji među njima. Do 2015. njegove su tvrtke dobile velike ugovore vrijedne više od 92 milijarde rubalja (milijardu funti) za prehranu vojske, prema istraživanju ruskog Forbesa. Ključan trenutak za Prigožina došao je krajem 2015., kada je Putin odlučio vojno intervenirati u Siriji kako bi podržao režim Bašara al Asada. Prigožin je dobio ugovore za hranu i zalihe, a također je poslao Wagnerove trupe ondje.

Wagner se u Siriji isprva uspostavio kao moćna borbena sila, a skupina je igrala istaknutu, iako nepriznatu, ulogu u intervenciji Moskve. Wagnerovi borci nekažnjeno su djelovali u toj zemlji i optuženi su za brojne ratne zločine. Također, Prigožin je optužen da vodi vojsku ratnika iza tipkovnica, prvo zaduženih za usmjeravanje narativa Kremlja na domaćim forumima, a kasnije preusmjerenih na širenje ruskih politika u inozemstvu.

Optužnica proizašla iz istrage Roberta Muellera o ruskom uplitanju u izbore u SAD-u 2016. navodi Prigožina i tvrtke povezane s njim kao one koji stoje iza mreže profila za Donalda Trumpa na Facebooku i Twitteru, što je očito bio dio niza ruskih napora da potaknu Trumpovu kandidaturu. Kako se Prigožinov portfelj stalno širio, sve je više bio predmet ispitivanja. Antikorupcijski aktivist i oporbeni političar Aleksej Navalni objavio je istragu o njegovim poslovnim strukturama, optužujući ga da je koruptivno dobivao ugovore ministarstva obrane za financiranje luksuznog načina života. Aktivisti koji su pisali o njegovoj imovini bili su metom prijetnji, pa čak i fizičkih napada.

Iako nije imao službenu dužnost, Prigožin je tada bio često nazočan na sastancima na visokoj razini vezanim uz obrambene ugovore. Čak je sudjelovao na bilateralnom sastanku između Putina i predsjednika Madagaskara Heryja Rajaonarimampianine u Kremlju u travnju 2018. Sastanku o kojem nije službeno izviješteno, ali je o njemu pisao New York Times. Ubrzo nakon toga politički konzultanti povezani s Prigožinom otišli su na Madagaskar, pisale su te novine. Sam Putin je o Prigožinu govorio tek kao o vlasniku restorana, a jednom prilikom usporedio ga je s Georgeom Sorosom. Nakon godina poricanja svih veza s Wagnerom, Prigožin je u rujnu trijumfalno objavio da je osnovao grupu još 2014.

'U svakom pitanju treba biti mjesta za sport', rekao je, objašnjavajući zašto je tužio brojne medije zbog njegova povezivanja s Wagnerom u prošlosti. Priznanje je uslijedilo nakon što ga je viralni video, koji je očito procurio iz Prigožinova tima, prikazao unutar zatvora kako okupljenim zatvorenicima daje priliku da se bore u Ukrajini u zamjenu za oprost. Prigožin je rekao zarobljenicima da će vjerojatno poginuti na frontu. No ako prežive šest mjeseci, bili bi pušteni uz pun oprost i velikodušno plaćeni.

'On je na kraju jedan od nas', prisjetio se zatvorenik u jednom od zatvora koje je posjetio Prigožin.

'I on je bio zatvorenik. Mislim da se dosta ljudi prijavilo jer su vjerovali Prigožinu. Oni ne vjeruju vlastima, ali su vjerovali Prigožinu da će ih osloboditi', rekao je zatvorenik. Poslovni čovjek koji ga je poznavao još devedesetih, gledajući danas svog starog suradnika, siguran je u jedno - Prigožin nema prekidač za gašenje, stoga ističe:

'On razumije da ga mnogi u sustavu mrze... pa zna da bi to mogao biti kraj za njega, ako prestane. Nema izbora. Ne može se vratiti natrag.'