'To je danas javna tajna i neću se smiriti dok ti ljudi ne budu za to odgovarali. Uza sve dokaze koje sam donijela u Državno odvjetništvo, naše se pravosuđe time nije htjelo baviti. Dva svjedoka vidjela su Glavaša kada je uoči atentata došao na punkt u plavom kombiju i vikao na pričuvne policajce koji su se rasporedili na obje strane ceste, da prijeđu na jednu, kako se ne bi međusobno poubijali. Svjedočenje mještanke Tenje o tome, u sudskom je zapisniku, a to potvrđuje i dnevnički zapis osobe iz Zapovjedništva obrane grada, gdje stoji i da je Glavaš najavio pucnjavu. No nitko ga nikada nije pitao što je tamo radio, kada nije imao nikakve ingerencije nad policijom', ističe Jadranka Reihl-Kir.

Čuva i pismo iseljenika u Australije, gdje je Antun Gudelj godinama živio nakon ubojstva.

'Čovjek me obavještava da je na večeri priređenoj u čast posjeta Ante Đapića iseljenim Hrvatima, Gudelj ispričao sve okolnosti tog događaja i poimence naveo da su Josipovu likvidaciju od njega tražili Glavaš, Šeks i Šušak. Kod glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića bila sam cijeloga dana kada su ti ratni zapisi čitani kako bi vidjeli može li se što iskoristiti u slučajevima 'Garaža' i 'Selotejp'. Pitala sam Bajića zašto se i protiv Šeksa ne pokreće postupak, ali mi ništa suvislo nije odgovorio. Nitko protiv tih ljudi nije htio otvoriti ni istragu', razočarana je Jadranka Reihl-Kir.

Zbog bržeg procesuiranja slučaja aktivirala se i politički te 2000. godine na listi SDP-a ušla u Sabor. Na predizbornim skupovima Ivica Račan koristio ju je kao argument za odlučnost u procesuiranju ratnih zločina i raščišćavanju drugih repova rata, najavljujući brzo suđenje Gudelju. Kako se na tom planu ništa nije događalo – kao ni u procesuiranju privatizacijskog kriminala – triput je vraćala saborski mandat, ali su je svaki put odgovorili novim obećanjima. Mato Arlović sugerirao joj je da ne rasipa uzalud energiju, nego da bolje napiše knjigu i nešto zaradi. Nakon što su sišli s vlasti neobavljena posla, napustila je SDP.

17 godina do djelomične pravde

Čini se da i Mato Arlović i tadašnji osječki gradonačelnik Zlatko Kramarić, nisu ispričali sve što znaju. Oni su, naime, sudjelovali u dogovaranju pregovora o uklanjanju barikada u Tenji i sami su trebali onamo otići, ali obojica su se 'predomislila' tog jutra. Naime, odjednom su 'morali hitno u Zagreb'. Kramarić se opravdavao zakazanim sastankom kod ministara Boljkovca i Špegelja, no obojica su to naknadno osporila, ali se saznalo da je bio u Šeksovu uredu.

'Boli me što toliki ljudi znaju što se dogodilo, a ne govore ili čak lažno svjedoče na sudu. No dok sam živa, prozivat ću odgovorne sve dok ne budu kažnjeni. Ako su se Vlada i Sabor zamjerili EU zbog zaštite jednog čovjeka i zbog toga bili spremni mijenjati Ustav, mogu i zbog slučaja moga supruga, ocijenjenog kao bezobzirno ubojstvo – a trebalo je biti ratni zločin, koji ne zastarijeva – ukloniti zastaru koja je nastupila kako bi se progonili nalogodavci', uporna je Jadranka Reihl-Kir.

Smeta je, kaže, i što bez njezine upornosti neposredni ubojica nikad ne bi bio izručen Hrvatskoj i kažnjen. Za to je trebalo punih 17 godina, jer nakon što je 1994. godine u odsutnosti osuđen na 20 godina, Gudelja je Vrhovni sud u svibnju 1997. oslobodio nezakonito primijenivši Zakon o općem oprostu. Tek na njezinu tužbu Vrhovni je sud 2000. utvrdio je da nije bilo zakonskih uvjeta za pomilovanje, pa Ustavni sud 2001. poništava oslobađajuću odluku i određuje novo suđenje. Gudelj je 2006. u Australiji uhićen i izručen u srpnju 2007, a godinu dana kasnije i presuđen na maksimalnih 20 godina.

'Iscrpljena sam. Danas mi se sve vratilo na komemoraciji na mjestu gdje je Josip ubijen. Sve što se tamo događalo vizualizirala sam do najmanjeg detalja i mogla bih napraviti cijelu rekonstrukciju. Ništa mi tu nije sporno, ali nakon ubojstva ostalo je sporno sve: od toga što su pustili ubojicu da napusti mjesto zločina, što su ga sutradan evakuirali preko nekoliko policijskih punktova i sklonili ga dok mu nisu pripremili dokumente za let u Australiju, pa sve do pravosudne namještaljke kojom je amnestiran i oslobođen. Na tom 'policijskom' punktu – koji nije ondje stajao ni prije niti poslije zločina – bili su Glavaševi ljudi, 'rezervisti'. Ostale punktove postavila je Policijska uprava', naglašava.

Dječački iskren, nesklon prljavim igrama

U tom atentatu ubijeni su i Goran Zobundžija, potpredsjednik Izvršnog vijeća Općine Osijek, te općinski vijećnik Milan Knežević. Ranjen je bio predsjednik MO Tenja, Mirko Tubić i čim je Gudelj napustio mjesto zločina, ispuzao je iz izrešetanog automobila tražeći pomoć. No 'policajci' su ga, vičući da je četnik, iscipelarili i izudarali kundakom do nesvijesti. Misleći da je mrtav, odvezli su ga na Patologiju u osječku bolnicu. Ondje su liječnici utvrdili da je živ i prebacili ga na drugi bolnički odjel, gdje su ga čuvala dvojica policajca. Tubić se nikad nije oporavio od tog nasilja i do kraja života bio je ovisan o dijalizi, jer su mu od udaraca otkazali bubrezi.

Josipa Reihla-Kira s nostalgijom se sjeća njegov kolega, tadašnji šef operativnih poslova osječkog SZUP-a, Zdravko Pejić, koji je s njim provodio dane i noći radeći u istoj zgradi osječke PU.

'Zaista smo se zbližili u tom ratnom kaosu. Bili smo vrlo slični, vezale su nas slične sudbine, završili smo slične škole, čak bili i fizički slični, pa su nas policajci u restoranu PU znali i zamijeniti. Na kraju, na mjesto načelnika PU došao je, između ostalog, i mojim zalaganjem. Bio je istinski demokrat, poštivao je pravnu državu i iako su mu to osporavali neki krugovi s ekstremne desnice, bio je pravi, pošteni Hrvat. Bio je dječački iskren, posvećen obitelji i zaljubljen u svoju suprugu i poslije puno godina braka. Nesklon prljavim igrama, dosljedno je provodio državnu politiku i ustrajno radio na očuvanju mira. Zato se našao u procijepu s lokalnih moćnicima koji su raspirivali mržnju i prizivali rat stvarajući 'državu u državi'.

O Josipovu ubojstvu obavijestio me telefonom danas pokojni Mirko Grošelj, šef SIS-a. Kao da me grom pogodio. U uredu mi je ispričao detalje. Njemu su naša vrata uvijek bila otvorena. Dobro smo surađivali i s tadašnjim gradonačelnikom Kramarićem, ali u lokalnom HDZ-u nikad nismo imali potporu.

Građanska akcija obilježila je danas 23. obljetnicu ubojstva Josipa Reihla-Kira i u njegovu čast 'preimenovala' Trg Franje Tuđmana i Aveniju Gojka Šuška. Njihovi aktivisti to su obrazložili riječima: 'Josip Reihl-Kir bio je trn u oku srpskim i hrvatskim fašistima, jer se zalagao za dijalog i razum kad su svi oko njega željeli rat. I kao što je povijest pokazala, takvi kao on završili su s metkom u čelu, jer je nacionalistima u HDZ-u bio smetnja u njihovoj želji da sa Srbima malo ratuju', zaključio je Pejić.