Mesić u autorskom tekstu ekskluzivno napisanom za Novi list, a dio kojega je već izazvao brojne reakcije, piše i o kaosu s dokumentacijom koji ga je dočekao pri dolasku na Pantovčak. Naime, dok Vesna Škare-Ožbolt, tadašnja pomoćnica Predstojnika Ureda, tvrdi da su 'svi transkripti koji su se čuvali bili u posebnoj sobi, pod šifrom i ključem, a na svakom transkriptu u gornjem desnom uglu kuverte crvenim slovima stajala je oznaka 'vrlo tajno' ili 'državna tajna' i da se prema tadašnjem Zakonu o zaštiti tajnosti podataka ti dokumenti nisu mogli koristiti bez odobrenja predsjednika države', Mesić donosi sasvim drugu priču.

'DOKUMENTACIJA RAZBACANA UREDOM'

'Preuzimanjem cijeloga Ureda Predsjednika, ja jesam preuzeo i osoblje i dokumentaciju, ali – upozoravam na formulaciju – u onakvom stanju u kakvome je toga trenutka bila. To se posebno odnosi na dokumentaciju. Ona je bila na tri mjesta: u kancelariji Vesne Škare-Ožbolt, pomoćnice Predstojnika Ureda, u Pismohrani i u Arhivu u podrumu glavne zgrade gdje su radili službenici koji su se bavili presnimavanjem audio-vizualnih zapisa. Povrh toga, svaki savjetnik, kao i pomoćnici i pročelnici, imali su u svojim kancelarijama i sefovima raznu dokumentaciju, uključujući i te famozne transkripte. Dakle, dokumenti su bili doslovno razbacani po cijelome Uredu. Zapečaćena nije bila nijedna kuverta. Mnoštvo transkripata i nije bilo u propisanim omotnicama niti su sve omotnice imale oznaku tajnosti. Kolika je pravna relevantnost oznaka na kuverti, odnosno omotnici, da i ne govorimo', piše Mesić.

'Da bi se uvelo reda i da bih dobio pregled nad stanjem, u svibnju godine 2000. formirana je komisija sa zadatkom da popiše, preuzme i pohrani dokumentaciju što je zatečena u Uredu Predsjednika. Bit ću posve precizan: govorim o dokumentima koji su bili u kancelariji Vesne Škare-Ožbolt, u Pismohrani te u Arhivu u podrumu. A to je učinjeno na temelju Zapisnika o dokumentaciji Ureda Predsjednika (transkriptima) koji datira iz godine 1999', navodi Mesić.

'NESTALI TRANSKRIPTI NA KOJIMA SU JARNJAK I PAŠALIĆ'

Pa nastavlja: 'Tada je, naime, posljednji predstojnik Ureda iz vremena Franje Tuđmana, Ivica Kostović, formirao Povjerenstvo na čelu s Ivanom Jarnjakom, tada na funkciji predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost. Iz zatečenih zapisnika mogli smo utvrditi da je Jarnjak osobno čitao i izdvajao one transkripte koji su mu se činili, iz raznih razloga, zanimljivima. Riječ je o stotinama dokumenata, zapisnicima sa sjednica VONS-a, predsjedništva HDZ-a i osobnih razgovora predsjednika Tuđmana s najpovjerljivijim suradnicima. Jedan dio tih transkripata preuzeo je Vladimir Šeks, drugi Miroslav Tuđman, dok je treći dio na čudan način nestao, da – upravo tako: nestao. Na primjer: nema ni jednog transkripta, osim dva ili tri kurtoazna razgovora, o susretima kojima je prisustvovao Jarnjak i Ivić Pašalić. O tome danas nitko ne govori', naglašava Mesić.

'RASPRAVE DRŽAVNOG I STRANAČKOG VRHA TKO JE HOMOSEKSUALAC'

Što se tiče predbacivanja zašto je objelodanio neke transkripte o Tuđmanovim sastancima, kaže: 'Jesam, učinio sam to kako bih pokazao gdje su se donosile ključne odluke i to odluke koje se tamo nisu smjele donositi. Na primjer – ona o prodaji Večernjeg lista, o načinu preuzimanja kontrole nad tim novinama i o razlozima za to. Nikada nisam puštao u javnost irelevantne transkripte – na primjer, koga bi i zašto zanimalo kako se Hloverka Novak-Srzić žalila na probleme u uređivanju i izdavanju tjednika Danas ili kako je tužakala Tuđmanu svojega nadređenoga na HTV-u Mirka Galića? Ili pak transkript koji govori o jednoj i po satnoj raspravi u državnom i stranačkom vrhu, tko je tu homoseksualac, uz navođenje imena – naravno. Takvim se stvarima nisam bavio. Ne bježim, da ponovim i još jednom naglasim, od toga da sam određene stvari učinio dostupnima javnosti. I ponosan sam na to jer sam time otvorio put početku istinske demokratizacije hrvatskoga društva', zaključuje Mesić u autorskom tekstu za Novi list, koji izvorno možete pročitati ovdje