Nekoliko desetaka koraka od Trga bana Jelačića, na adresi Ilica 8, u prolazu koji vodi prema četvrtom ulazu u Tunel Grič, nalazi se najstarije zagrebačko pučko kupalište. Neugledno je to i zapušteno zdanje, staroj gradskoj jezgri karakteristične oker boje žutih tonova, za koje nitko ne bi mogao ni pomisliti da je spomenik kulture.

Gradsko kupalište Diana, naime, prvo je pučko kupalište na ovim prostorima i neprekidno radi 188 godina. Otvorio ga je trgovac željezom Alexander Lolkoss 1834. godine, a danas je u gradskom vlasništvu. Dianinu parnu kupelj, saunu i bazene nekada su posjećivali buržuji, a 80-ih godina prošlog stoljeća stalni gost bila je i velika pjesnikinja i književnica Vesna Parun.

Danas kupalište raspolaže samo još četirima tuševima, od kojih samo dva rade, jer bojler ima 150 litara vode, što je dovoljno za dva istovremena tuširanja, a korisnika je ionako malo, pa ne postoji potreba za većim. Ondje se dolaze tuširati najsiromašniji građani Zagreba, ljudi koji nemaju ni vode ni grijanja, a većina njih ni krov nad glavom.

'Dolaze ljudi sa svakakvim sudbinama. Ima dosta beskućnika, a ima i onih koji imaju negdje nešto, neku garažicu u kojoj spavaju, ali nemaju vode. To su sve prilično rastureni ljudi koji imaju svoju muku i ta muka im se vidi na licu. Svi mi nosimo neko breme, ali legnemo u mekan krevet i barem se možemo istuširati', rekao je Alem Tutundžić, osebujan zaposlenik kupališta, u kojem radi od 2014. godine.

Dočekao nas je u dvorištu, na terasi privremeno zatvorenog kafića Vespa, počistio odmah stol i donio nam instant tursku kavu s vrhnjem. Donedavno je u kupalištu radio sam, ali s obzirom na to da je i topnik Gričkog topa, što podrazumijeva svakodnevan rad, u kupalištu mu se pridružio kolega topnik, pa sada, kako kaže, napokon ima i dva slobodna vikenda mjesečno.

Tuširanje košta 15 kuna, neki nemaju ni toliko

Kupalište radi svakim radnim danom. Cijena tuširanja iznosi 15 kuna dok posudba ručnika košta pet kuna, a sušila za kosu tri kune. Prije je tuširanje trajalo pola sata, a sada je produženo na sat vremena jer mnogim starijim korisnicima lošijeg zdravstvenog stanja treba vremena da se razodjenu.

'Nastojim tim ljudima kad dođu što manje smetati. Nitko od njih ne sjedne sa mnom i priča. Oni dođu svojim poslom, a ja gledam da sam neprimjetan tih sat vremena koliko je predviđeno', objašnjava Tutundžić. Nažalost, osim starijih građana, znaju dolaziti mlađi ljudi u 20-im ili 30-im godinama, no korisnika na mjesečnoj razini ima vrlo malo.

'Dođe netko tko se kupa jednom tjedno, dođe netko tko se kupa jednom u dva tjedna, a onda ima i onih koji to rade jednom u tri ili četiri tjedna. Njima je to katarzično iskustvo', kaže nam Tutundžić.

Korisnike obično dočekuje u svojoj 'buksi', u kojoj ima radni stol, dvije stolice, stroj za pranje rublja u kojem pere ručnike i samo jednu malu fotografiju na zidu, onu Nikole Tesle. Na pitanje zašto baš Nikola Tesla odmah je odgovorio: 'A tko drugi?'

Kaže nam da znaju doći i ljudi koji si ni to tuširanje ne mogu priuštiti, pa ih pusti da to besplatno obave. 'Valjda ova država ima neke '-ologe' koji se bave 'sedmom elementarnom potrebom', a to su higijenske potrebe. Bilo bi dobro da se odredi koliko puta mjesečno ili tjedno je u redu da se svaki čovjek okupa, a da je to zdravstveno prihvatljivo, pa da im se to onda i omogući', smatra Tutundžić. S druge pak strane postoje suosjećajni građani, pa, kako kaže, jedna udruga kojoj se ne može sjetiti imena zna kupiti karte kod njih pa ih onda dijeli onima kojima je to potrebno.

Kupalište se ljeti zbog godišnjeg odmora zaposlenika obično zatvara na mjesec i pol, pa se korisnici mogu okupati na alternativnoj lokaciji u pothodniku na Glavnom kolodvoru po istoj cijeni. Odnedavno je moguće kupiti i paket od osam karata po cijeni od 100 kuna, u što su uključeni tuširanje te posudba ručnika i sušila za kosu.

Bivše kupalište za elitu, redovita gošća bila i Vesna Parun

U prošlosti je Gradsko kupalište Diana bilo elitno, s parnom kupelji, finskom i turskom saunom i bazenima. Bilo je to 'moćno zdanje u koje su dolazila zagrebačka gospoda, turisti i svi ljudi koji su u tom vremenu nešto značili'. Neki bi dolazili u kupalište, neki u susjedni kafić, a neki kod 'Đurđe na pedikuru', kod gospođe koja u istoj zgradi godinama unajmljuje poslovni prostor.

U 80-im godinama prošlog stoljeća hrvatska pjesnikinja i književnica Vesna Parun redovito je posjećivala ovu adresu. Kako u svom stanu u Dubravi nije imala tople vode, dolazila bi četvrtkom, kada je bio tzv. babinjak, dan rezerviran samo za žene. Često bi ondje oprala i odjeću te bi je objesila da se suši, zbog čega su ostale 'milostive' često negodovale. Osim babinjaka, postojao je dan samo za muškarce. Danas te gospode ni tih druženja više nema, a ni turisti više ne svraćaju.

Osim Diane, u Zagrebu su postojala još tri gradska topla kupališta, u Nazorovoj, Creskoj i na Kvaternikovu trgu, te dva sezonska sunčališta, na Bundeku i na Savi (poznatija pod imenom Babinjak). Sva kupališta zatvorena su 1983./1984. godine zbog zastarjele i dotrajale tehnologije, odnosno kotlovnica u kojima se ložio ugljen.

Iako Gradsko kupalište Diana nakon zagrebačkog potresa nije radilo više od dva mjeseca, nije pretrpjelo veće štete. Ipak, već dugo godina dotrajalo je i oronulo. Nakon što godinama nije bilo većih intervencija na zgradi čije su unutarnje zidove krasili plijesan, gljivice i vlažne mrlje, prošle zime napokon je renoviran barem unutarnji dio kupališta, pa su između ostalog promijenjene pločice i sanitarije te okrečeni zidovi.

'Sada to izgleda pristojno i uredno. Ove godine ćemo, nadam se, završiti i drugu stranu zgrade, u kojoj se nalazi područno skladište i gdje su smješteni bojleri i WC. Prije ove zadnje renovacije sanirane su cijevi, odvodi i napravljeni sitni popravci, ali da je baš bilo nekog većeg ulaganja, nije', govori nam Tutundžić dok sjedimo u njegovoj buksi.

U pozadini se cijelo vrijeme čuje zvuk stroja za pranje rublja u kojem se peru ručnici. Tutundžić u jednom trenutku pogled preusmjeri na vrata, ustane se i krene prema njima potiho mrljajući neke riječi. S hodnika se jedva čuje glas starije muške osobe. Vrati se po ručnik i uruči ga gopodinu samo uz riječi: 'Sad je 14.20 , do 15.20.'