Branko Hrvatin najvjerojatnije će dobiti i treći mandat na poziciji predsjednika Vrhovnog suda. Predsjednik Ivo Josipović predložio je upravo njega te ga još samo Sabor mora potvrditi. Za tako važnu državničku poziciju postupak izbora djeluje potpuno netransparentno te se svodi samo na političku odluku iza kulisa. Je li to najbolji način izbora prvog čovjeka sudske vlasti?
Branko Hrvatin već je osam godina na čelu Vrhovnog suda - na poziciji koja je po Ustavu izjednačena s premijerom i predsjednikom Sabora. Njegova dva mandata protekla su bez velikih kontroverzi, ali može li se zbog toga zaključiti da je Hrvatin u svom poslu bio uspješan. Pitanje je tko i kako mjeri uspjeh predsjednika Vrhovnog suda, tko određuje postoje li bolji kandidati od njega i kako je moguće da se izbor predsjednika Vrhovnog suda zapravo vodi iza zatvorenih vrata na Pantovčaku.
Premda predsjednika Vrhovnog suda formalno bira Sabor (na prijedlog predsjednika države), za njegov izbor potrebna je samo obična većina (minimalno 39 od 151 zastupnika). S obzirom na dosadašnu praksu – teško da će se Sabor usprotiviti jednom jedinom kandidatu kojeg je ponudio Josipović. A na osnovi čega je Josipović odlučio da Hrvatin zaslužuje treći mandat - nitko nije obrazložio.
Josipović je u svom dopisu saborskom Odboru za pravosuđe napisao sljedeće: 'Gospodin Branko Hrvatin diplomirani je pravnik koji je obnašao dužnost suca Općinskog suda u Zagrebu, suca Županijskog suda i suca Vrhovnog suda, a trenutno je predsjednik Vrhovnog suda i predsjednik Državnog izbornog povjerenstva. Predlažem stoga Saboru izbor Hrvatina za predsjednika', napisao je Josipović članovima Odbora koji bi u petak trebali odraditi razgovor s Hrvatinom prije nego prijedlog pošalju na sljedeću 'tvorničku traku', odnosno na glasovanje u Sabor. Uz ovo 'obrazloženje' poslao je i Hrvatinov životopis.
Politolog Tihomir Cipek kaže da bi građani i stručna javnost morali biti upoznati s argumentima zbog kojih se neka osoba izabire na tako važnu poziciju. 'Svatko u svom mandatu ima propuste i dobre strane i ne vidim zašto ih predsjednik ne bi iznio i objasnio na osnovi čega je odlučio da je Hrvatin najbolji izbor', kaže Cipek.
U načelu, Cipeku nije sporno da predsjednik Republike predlaže predsjednika Vrhovnog suda, ali kaže da bi morao onda na tu temu održati konferenciju za novinare i detaljno obrazložiti odluku pred Saboromkoji taj prijedlog treba prihvatiti ili odbaciti. 'Inače mi se čini da bi načelo između izvršne, zakonodavne i sudske vlasti moralo biti dosljednije poštivano', rekao je Cipek.
Predsjednik Udruge sudaca i sudac Vrhovnog suda Đuro Sessa nije želio otkriti hoće li na Općoj sjednici Vrhovnog suda glasovati za Hrvatinov reizbor, ali smatra da je on u teškom razdoblju uspio stabilizirati sudbenu vlast. 'To je jamstvo da će čak i više to činiti u novom razdoblju', rekao je Sessa.
On smatra da jeizbor predsjednika Vrhovnog suda pogrešno prepustiti političkoj vlasti u potpunosti. 'Naime, kako je sada sustav uređen Ustavom i zakonom, izbor posve ovisi o politici i dogovaranju izvršne vlasti - predsjednika države i parlamentarne većine. Uloga opće sjednice Vrhovnog suda samo je savjetodavna i time nevažna', rekao je Sessa.
Predsjednik Vrhovnog suda, ma tko on bio, na ovakav je način posve ovisan o politici. Samo će, kaže Sessa, o njegovim osobnim svojstvima, čvrstini i hrabrosti ovisiti hoće li se moći othrvati mogućem utjecaju politike, a time i zaštititi sudove i suce u cjelini od takvih mogućih utjecaja.
Profesor dr. sc. Branko Smerdel, predstojnik Katedre za ustavno pravo i član saborskog Odbora za Ustav, kaže da nije loše da predsjednik Republike predlaže kandidata, ali bi bilo dobro da svoje kandidate predloži i sudačka udruga, odvjetnička zbornica, pa i druga tijela državne vlasti. Najvažnije je da se cijeli proces izbora između više kandidata vodi pred javnošću.
Alternativa koja se nameće kod ovakvog izbora je sistem javnih natječaja. Tako se kandidiraju suci Ustavnog suda te pučki i drugi pravobranitelji koje bira Sabor. Smerdel smatra da je sustav javnih natječaja loš jer prepušta kandidatima da sami ocijene jesu li 'najistaknutiji pravnici u državi'. To može prerasti u grotesku, a dovodi do naknadnog otkrivanja raznih nepravilnosti, čak i u pogledu propisane dužine staža u struci.
'Ne komentiram konkretan prijedlog, ali ni u ovom slučaju nema više kandidata, a nije bilo niti javne rasprave o tome tko bi oni mogli biti. Predsjednikovo obrazloženje je, prema pisanju medija, vrlo kratko, rekli bismo, rutinsko. Premda ne postoji zakonska odredba o obvezi javne rasprave, nitko ne sprečava ni predsjednika Republike ni saborski Odbor da je ipak provede. Svojedobno je to predlagao vrhovni sudac Ranko Marjan, kao uvjet da se uopće prihvati kandidature. Otada se takve rasprave izbjegavaju i odlučuje na temelju prijedloga i biografija koje podnose sami kandidati.'
Glavni je problem, kaže, transparentnost. 'U protekla dva mandata kandidat je napravio ogroman posao, primjerice sudjelovao u ustavnoj reformi sudstva i pokretanju škole za suce itd. Sve to vrijedno je javne rasprave, jednako kao i kandidatov izuzetno uspješan rad na usavršavanju rada Državnog izbornog povjerenstva. Još bolje bi bilo da se usporede drugi mogući kandidati', zaključuje Smerdel.
Ugledni kazneni odvjetnik Rajko Mlinarić ne nalazi zamjerke načinu izbora predsjednika Vrhovnog suda te se pita s kime bi se pitanje njegova imenovanja uopće raspravljalo. 'Odluka je zasigurno bila rezultat promišljanja predsjednika Josipovića i konzultacija, vjerujem da je to učinio kako bi bio siguran da će njegov kandidat biti izabran', rekao je Mlinarić, smatrajući predsjednikove konzultacije dovoljnom raspravom.
Mlinarić kaže da je izbor predsjednika sudova uvijek uvjetovan politikom, ali da se neovisnost suca očituje u njegovu svakodnevnom, neovisnom radu. 'Hrvatin je sudac od karijere, on je prošao sve instance u sudstvu i uvijek je bio istaknut. Nije karijeru prolazio na rukovodećim mjestima nego je radio i isticao se stručnošću penjući se polako s niže na više instance. To je očito bio kriterij bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću koji ga je prvi predložio 2005. godine', prisjetio se Mlinarić.
'Nemam zamjerki na njegov rad, iako imam na pravosuđe u cjelini. Od njega kao predsjednika Vrhovnog suda (koji nikada ne sudi u konkretnim predmetima) očekujem da nudi zakonske prijedloge za pravosuđeDa omogući transparentno napredovanje sudaca i prelazak iz drugih pravnih zanimanja u sudačku. Trenutno je sustav zatvoren i suci se biraju iz jednog koša i to bi predsjednik Vrhovnog suda trebao promijeniti', rekao je Mlinarić.
Član Odbora za pravosuđe, SDP-ov Peđa Grbin, osobno se slaže s prijedlogom predsjednika Josipovića, a na pitanje o netransparentnoj proceduri (re)izbora kaže da će javnosti biti dostupni svi podaci o kandidatu - poput njegovog životopisa. Upitan za raspravu o uspješnosti proteklog mandata Hrvatina, Grbin kaže: 'Je li sve bilo dobro u njegovom mandatu? Naravno da nije! Ima li mjesta napretku? Naravno da ima. No Hrvatinova dva mandata neusporediva su s mandatima prethodnika. Nema dvojbe da se radi o napretku.'
