Riječ je o čovjeku koji je kao šef prvo hrvatske, a potom i jugoslavenske Udbe godinama bio nadređen danas puno razvikanijem Josipu Perkoviću. Njega, kao i Perkovića, njemačko pravosuđe godinama traži zbog sumnje u umiješanost u ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića iz 1983, što je s ulaskom Hrvatske u EU dovelo do europskog uhidbenog naloga za nekolicinu osoba. Odgovor na pitanje zašto se Zdravko Mustač na sudu pojavio bez vlastitog odvjetnika, Puhovski nalazi u tome što bivši broj jedan jugoslavenskog SDS-a očito smatra da mu se ništa loše ne može dogoditi.

'Dok Perković svog odvjetnika ima već godinu dana, i to jednog od pet najjačih u Hrvatskoj (Antu Nobila, op. a.), ovaj je na sud došao u stilu: 'Dobar dan, ja odvjetnika nemam.' Da sam ja Mustač, to bih činio samo kad bi mi netko od kolega s tog nivoa, a on je bio šef jugoslavenske tajne službe, dao neko jamstvo. I to netko od kolega iz neke druge države, npr. iz Njemačke', smatra Puhovski.

Koliko god je Mustač hrvatskoj javnosti manje poznat nego Perković, riječ je o čovjeku koji je u svoje vrijeme svakako bio još i puno bolje upoznat s mrežom doušnika u hrvatskoj nacionalističkoj emigraciji, zatim s ubojstvima te s odnosima SDS-a s partijskim i državnim, odnosno republičkim vodstvima u SFRJ. U obrazloženju presude Visokog zemaljskog suda u Münchenu, kojom je 16. srpnja 2008. zbog pripreme Đurekovićeva ubojstva na doživotni zatvor osuđen Krunoslav Prates, Mustač je naveden kao vjerojatna poveznica po liniji naloga za pripremu ubojstva prema Perkoviću, a kao motiv je navedeno ušutkavanje Đurekovića kao jednog od umiješanih u kriminal u Ini, jer je postojala bojazan da postane krunski svjedok protiv Vanje Špiljaka, sina Mike Špiljaka koji je jedno vrijeme bio i predsjednik Predsjedništva SFRJ.

Tportal je Žarka Puhovskog zamolio za komentar proceduralnih pravosudnih problema s Mustačem povodom njegove izjave u jučerašnjoj emisiji Hrvatskog radija Poligraf, gdje je kao čudnu naveo činjenicu da se u hrvatskoj javnosti u priči oko europskih uhidbenih naloga Mustača uglavnom ne spominje, iako je riječ o čovjeku koji je Perkoviću bio nadređen. Što se tiče mogućeg suđenja za umiješanost u pripremu ubojstva Đurekovića, Puhovski smatra da je 'očito da će do toga doći, i to u Njemačkoj'.

U ovotjednom Poligrafu govorilo se, inače, i o ostalim političkim aktualnostima u zemlji. SDP-ovka Biljana Borzan i HDZ-ovac Andrej Plenković oboje su odbacili kao nevjerojatno da HDZ podrži najavljene ustavne promjene vladajuće koalicije. Tako se došlo do pitanja voditeljice bi li Sabor trebao tražiti mišljenje Ustavnog suda o pitanju za traženi referendum, kojim bi se nacionalnim manjinama ograničavala zakonom zajamčena višejezičnost u nekim mjestima. I opet je Puhovski bio najoštriji u ocjeni.

'Logično je da Sabor traži izjašnjavanje Ustavnog suda. Međutim, većina je propustila tražiti mišljenje od Ustavnog suda već i o referendumu o braku, a imala je mogućnost da to zaustavi. SDP-ova opcija si je iz neke tvrdoglavosti pucala u nogu. Bojim se da su oni u stanju to opet napraviti. Iz nekih razloga oni su si zabili u glavu da oslabe funkciju Ustavnog suda', opisao je Puhovski situaciju iz koje je SDP mogao samo profitirati; ili bi Ustavni sud poništio pitanje, što bi odgovaralo ljevici, ili bi ga potvrdio, pa bi za tu odluku snosio i odgovornost.

Na molbu da pojasni je li pritom imao u vidu samog premijera Zorana Milanovića, Puhovski je dodao: 'Tu se radi o fiks ideji premijera i predsjednika stranke da ukine Ustavni sud, da Hrvatska kao Finska treba živjeti bez Ustavnog suda. On smatra da bi sam čin obraćanja tom sudu podigao ugled, pa bi ga time bilo teže jednog dana ukidati.

U Poligrafu su inače govorili i Mirela Holy, predsjednica ORaH-a, te Milan Kujundžić, predsjednik Nove zore, stranaka koje su u posljednje vrijeme izniknule kao posljedica protjerivanja SDP-ovih, odnosno HDZ-ovih disidenata. I dok je Holy prozvala SDP zbog u ogromnoj mjeri kršenja predizbornih obećanja iz vlastitog Plana 21, Kujundžić je HDZ prozvao zbog dugogodišnjeg puštanja ideološke dimne zavjese temama iz 40 i neke, 70 i neke, 90 i neke te skrivanja iza toga, i to dok zemlja ponire do razina gospodarske katastrofe.

Zanimljive su bile reakcije Borzan i Plenkovića na rezultate ankete po kojoj je Milanović uspio potonuti niže od do sada neprikosnoveno najomraženijeg hrvatskog političara Tomislava Karamarka. Plenkovića, kako kaže, pad popularnosti Milanovića u anketi ne čudi, ali kad je o Karamarku riječ, onda se poziva na primjere kada su ankete griješile u procjenama. Plenkovića su zapekle i Kujundžićeve izjave o potrebi da SDP i HDZ odu u povijest. Borzan je pak istaknula da je Karamarko po anketama inače redovito u javnosti imao najgori rejting, dok je ovu posljednju, poraznu po Milanovića, označilo kao 'do sada jedinu takvu'.

Puhovski je taj dio nazvao političkom perverzijom, da u zemlji u ovakvom stanju popularnost šefa oporbe stoji u pravilu gore od premijerove. Karamarkov slučaj objasnio je time što je predsjednik HDZ-a stavio sve ostalo iza stranke.

'Kod Karamarka postoji nešto što bih ja nazvao praktičnim lenjinizmom. On misli da sve počinje i završava sa strankom, smatra da ništa drugo nije toliko važno. On dakle mora osigurati stopostotnu kontrolu nad strankom, sve do zadnje lokalne stranačke ispostave, pa će jednog dana učiniti nešto više. Ali dan ima 24 sata pa ga to sasvim pojede', pojasnio je za tportal.

Zaključio je da Karamarko ne funkcionira kao šef oporbe, nego kao šef stranke, što je objasnio naslijeđem kompleksa iz doba kada je danas prvi HDZ-ovac bio čovjek predsjednika Stipe Mesića, koji se pak često tužio zbog slabog političkog utjecaja, jer je izbore 2000. dobio bez jake stranke iza sebe, odnosno mimo HNS-a. Puhovski nije štedio ni Milanovića.

'Bilo bi prirodno da je premijer nepopularan zbog svojih mjera. Međutim, on je nepopularan zbog svog karaktera, zato što pametuje. Linić, koji vodi nepopularne mjere, stoji relativno dobro', kazao je.