Njegov mandat obiluje potezima koje mnogi opisuju kao 'noćnu moru', ali dobri poznavatelji američkih političkih prilika ističu da Trumpov poraz nije kraj njegove političke karijere. Tvrdi to i politički komentator Denis Avdagić te je za tportal 'pretresao' Trumpove četiri godine u Bijeloj kući, ističući da je još uvijek rano zaključivati njegovu ostavštinu.

Donald Trump je kao biznismen čovjek brojki koje mu u poslovanju definitivno ne idu u prilog. Kao tajkun poznat je po izbjegavanju plaćanja poreza i enormnim dugovima, a u prilog mu ne idu ni političke statistike. Trump je jedan od svega četiri američka predsjednika suvremenog doba koji nije osvojio drugi mandat, a postao je i prvi predsjednik koji nije osvojio većinu glasova na izborima dvaput zaredom. Trump je prije četiri godine ušao u Bijelu kuću kao politički autsajder koji je rušio norme i govorio ono što je ranije bilo nezamislivo, a upravo je to dijelom razlog njegova poraza.

Bez obzira na nedavni poraz, Trump je iza sebe ostavio vojsku obožavatelja, među kojima je mnoštvo onih koji prije nisu glasali, a koji su političku motivaciju dobili upravo njegovom pojavom. Međutim Trump je bio veliki motivator i za one koji se protive njemu kao kandidatu koji je uvelike promijenio Sjedinjene Države te utjecao na globalna zbivanja rušeći norme i zastupajući stavove koji su dotad bili neizrecivi.

Politički analitičar i komentator Denis Avdagić ističe da se Bidenova pobjeda nad Trumpom nikako ne može protumačiti kao iznenađenje. Pritom podsjeća da su sve relevantne anketarske kompanije predviđale značajnu prednost kandidata iz redova demokrata, ali i da je bio i više nego vidljiv oprez svih koji se bave političkom analizom.

Analizirajući rezultate nedavnih predsjedničkih izbora, tportalov sugovornik naglašava da republikanci Bidenovom pobjedom i Trumpovim porazom nikako nisu dvostruko poraženi. Prema Avdagiću, zapravo je obrnuto jer su republikanci u bitkama za Kongres prošli i bolje nego su očekivali te se tek može naslućivati bi li Trumpovo napuštanje politike u slučaju poraza dobro djelovalo na samu stranku koja će odahnuti od trampijanskog tempa političke igre.

Presudan koronavirus

'Svakako će biti pitanja o tome koji su sljedeći Trumpovi koraci, koliko će ostati u politici, može li pokušati za četiri godine ponovno ući u utrku za predsjednika i može li se Republikanska stranka oduprijeti njegovu utjecaju. Ne treba zanemariti to da Trump može biti izuzetno toksičan kritičar sa strane u vremenima koja mogu biti teška za oporavak ekonomije. Uz sve to, izgledno je da će Biden imati, kako mi kažemo, tvrdu kohabitaciju s, čini se, u ovom trenutku republikanskim Senatom, koji će mu vjerojatno kontinuirano disati za vratom', ocjenjuje Avdagić.

Analizirajući Trumpovu kratkotrajnu eru obilježenu brojnim kontroverzama, zbog kojih mu je prijetio i propali impeachment, Avdagić naglašava da je 45. američkom predsjedniku u borbi za drugi mandat najviše naštetila situacija oko Covida-19.

'Sve drugo što je (loše) radio jednostavno se slijevalo s njega kao s teflonske tave. 'Alternativne činjenice' uz koje je započeo mandat trebale su ga već posve diskreditirati, a evo, s njima na neki način i završava, s time da to nikoga pretjerano ne uzrujava, uz izuzetak političkih protivnika. S druge strane, glasači koji su u godinama približnim Trumpu sigurno su se dobro zamislili kada je utvrđeno kako je i on sam podlijegao zarazi, a potom se liječio u vrhunskim uvjetima, što si većina Amerikanaca ne može priuštiti', smatra analitičar. Pritom podsjeća da su ga mediji kontinuiranim praćenjem najprije podigli, ali jednako tako i pomogli njegovu padu, prikazujući ga točno onakvim kakav je, što je svakako motiviralo, opredijelilo i angažiralo birače u većoj mjeri da, prikladno rečeno, otpuste Trumpa.

Još uvijek aktualnog predsjednika mnogi hvale zato što nije pokrenuo nijedan novi rat, no pritom se vodio taktikom rijetkih, ali intenzitetima jačih napada, poput onog vrlo rizičnog početkom godine, kada je naredio atentat na iranskog generala Sulejmanija. Taj potez, smatra Avdagić, mogao je imati velike reperkusije po živote prije svega Amerikanaca zbog mogućih odmazdi. Ipak, dodaje sugovornik, dobro je da se radi o predsjedniku koji iza sebe nema rat.

'To ne znači nužno da bi Hillary Clinton kao stanarka Bijele kuće pokrenula neki rat ili intervenciju, a to je zapravo ključno u ovom kontekstu. Naravno, iz ove pozicije nitko ne može tvrditi sa stopostotnom sigurnošću što bi bilo s tako promiješanim i posloženim kartama', kaže komentator. Pritom ističe da je uloga Amerike u svijetu posebna jer je ona globalna sila od koje se očekuje da intervenira kada se događa nepravda, a opet, imali su intervencija koje su ukaljale ugled zemlje.

Mirovna inicijativa svjetskog policajca

Analizirajući američku ulogu 'svjetskog policajca', nemoguće je zaobići Trumpove mirovne inicijative, prije svega tzv. Dogovor stoljeća, kojim se trebao riješiti izraelsko-palestinski problem, a koji je propao američkim zadržavanjem proizraelskog stava, zbog čega su Palestinci odbacili pristrani plan. Nakon tri sastanka propala je i Trumpova inicijativa o popuštanju napetosti sa Sjevernom Korejom pa se čini da se Trump, navikao na poslovne uspjehe, ponadao i brzim uspjesima na vanjskopolitičkom planu.

Avdagić smatra kako je moguće da se Trump nadao uspjehu u oba slučaja, ali da se nikako ne može reći kako su upućeni u problematiku mogli očekivati pozitivan uspjeh vezan za tzv. izraelsko-palestinski dogovor te ga tportalov sugovornik ponajmanje smatra dogovorom.

'Možda bi to najbolje bilo pokušati dočarati čitateljima restoranskom usporedbom. Taj je dogovor u navodnicima izgledao kao da su Izraelci sjeli u à la carte restoran, uzeli meni i iz njega naručili sve što žele, a onda izabrali i jedno jednostavnije jelo za Palestince. Dali su nešto i tom neželjenom gostu, samo što ga nitko nije pitao želi li jelo koje su mu naručili. To se nikako ne može zvati dogovorom i naravno da se ne treba čuditi što nije uspio', ocjenjuje Avdagić.

Priča s Korejskim poluotokom, prema sugovorniku, ponešto je drugačija te se i sam ponadao da će Trumpov posve neuobičajen pristup možda uroditi plodom. Dobar poznavatelj svjetskih političkih prilika ističe da je postojala mala šansa za uspjeh u pregovorima sa sjevernokorejskim diktatorom, ali dodaje da je taj problem teško riješiti bez Kine jer ona ima značajan utjecaj na dinastiju Kim i Sjevernu Koreju.

Govoreći o političkim pregovorima, Avdagić napominje da pregovore oko kompleksnih i kriznih tema vode iskusni političari, diplomati, visoki vojni profesionalci i časnici. Kvalitetno pregovaranje, dodaje, uključuje ne samo pregovaračke vještine, već i bogato povijesno-kulturno znanje koje uključuje diplomatski protokol. 'Lijepo je zamišljati da netko može uletjeti i riješiti sve dobrim i kreativnim pitchom, ali teško je to očekivati ako imate sugovornike koje to ne zanima', ocjenjuje komentator.

Kina kao neizbježan partner

Spominjući neizbježnu Kinu, koju je Trump označio kao glavnog američkog oponenta zbog kojeg je izbila eskalacija bilateralnih kaznenih carina, zanimalo nas je u kojoj mjeri su zbog njega narušeni američko-kineski odnosi. Važući odnose dviju globalnih supersila, tportalov sugovornik podsjeća kako je Obamina administracija napravila svojevrstan okret prema Aziji, od kojeg je na kraju odustala.

'Ne možemo reći da se taj obračun Kine i SAD-a nije spremao i očekivao. Nije da je Trump ušao u njega bez argumenata i dobro naoružan, da se slikovito izrazim, ali opet to nije rezultiralo vidljivom pobjedom. Stvari na ovoj razini ne idu na brzinu, jer problemi nisu tako ni nastali. Trgovinski nesrazmjer svakako nije nastao jučer, neće se ni brzo riješiti jer to nije moguće. Kina je partner bez kojeg se ne može tako lako, ali od kojeg se mora očekivati i kooperativnost', mišljenja je Avdagić. Dodaje i kako će nova američka administracija vratiti fokus i na pitanje ljudskih prava, što nikako neće oduševiti Peking.

'Uostalom, pogledajte tko još nije čestitao Bidenu na pobjedi, od međunarodnih aktera čini mi se oni koji prije svega nisu previše oduševljeni njegovom pobjedom, mada se možda činilo da im ne odgovara Trump. Može i gore', smatra analitičar.

Budućeg američkog predsjednika očekuju i izazovi zbog stare američke boljke – Afganistana. Trump je do Božića najavio povlačenje američkih snaga iz te zemlje, što ukazuje na moguću daljnju eskalaciju sukoba. Slično se postavio i po pitanju Sirije, koju je prepustio Rusima i Turskoj, što mnogi ocjenjuju kao njegove nepromišljene korake.

Avdagić ističe da je u te teme teško ulaziti samo sa strateške strane iako već ima itekako razloga za kritiku. Tportalov sugovornik smatra da je mnogo onih koji aplaudiraju Trumpovim potezima, prije svega obitelji vojnika koje su s radošću dočekale svaku odluku o završetku misija, pa i onu Obaminu primjerice, o povlačenju iz Iraka, iako svi znamo kakav je to zaplet kasnije izazvalo.

'Reći ću otvoreno - ne samo SAD, svijet mora usmjeriti pogled na Afganistan i Siriju, jer tamošnje stanovništvo ne može nakon svega biti prepušteno teroru. Ali tu svi moramo dati svoj obol. Ne možemo očekivati od Amerike da rješava sve probleme, pa bila ona i dio problema.

Rusija je svakako zemlja koju se mora uključiti, ali i držati odgovornom za neke događaje; tomu treba pristupiti hladne glave i otvoreno. Turska je rastuća regionalna sila i partner kako Americi, tako i Europi, i s njom se moraju također voditi sveobuhvatni razgovori. Nije loše partnerima prepuštati neke krize, kada i ako od njih možete očekivati da ih rješavaju, ali moramo promišljati i o interesu nas kao čovječanstva. Pritom mir mora biti najveća vrijednost i cilj', mišljenja je Avdagić, nadodajući da Trumpovim vanjskopolitičkim potezima moć SAD-a nikako nije potkopana jer je riječ o jedinoj pravoj globalnoj sili koja diktira sve druge odnose.

Politička konstanta koja to nije

Trumpu se zamjera to što je svjetonazorski blizak Moskvi i nije kritizirao Putinove makinacije s Ustavom koje mu omogućavaju produljenje mandata. Takav stav bio je protivan i stavovima Europske unije, koju je predsjednik u odlasku udaljio kao američkog saveznika. Avdagić podsjeća da je u pojedinim trenucima izgledalo da Trump lakše nalazi zajednički jezik s Putinom nego s čelnicima EU-a, mada svako pravilo ima svoje izuzetke.

'Tu je i taj svojevrstan trgovinski rat koji je u tijeku, a za vrijeme Obamine administracije aktivno smo radili na trgovinskom sporazumu, dakle nebo i zemlja. Njemačka sve ovo vrijeme radi na Sjevernom toku 2, uz istina sankcije SAD-a, koje će se dolaskom Bidena možda i pojačati, zapravo vjerojatno je očekivati da će biti tako. Treba ipak znati kako, iako uz veliku moć predsjedničkog sustava, predsjednik SAD-a nije apsolutni vladar svoje zemlje. Stoga je, bez obzira je li to bilo voljom predsjednika ili ne, američka politika uvijek u jednoj mjeri konstanta', mišljenja je analitičar.

Promatrajući aktualne odnose na relaciji Washington-Bruxelles, Avdagić ocjenjuje da su oni danas na vrlo niskoj razini, kao i da su izostale zajedničke vrijednosti što su uvijek isticane.

'I s jedne strane, dok je SAD promicao LNG terminale kao alternativu dobave energenata iz Rusije, nije bilo posredničkog djelovanja. Primjerice, sjetimo se da je u vrijeme vlade Zorana Milanovića Hrvatsku pohodio i američki podtajnik za energetiku, a vezano uz sporenje oko Ine, zbog bojazni kako se cilja da se iz naše naftne kompanije istjera MOL, a s primarnim ciljem da se omogući ulaz nekoj od ruskih kompanija. Doduše Plenkovićeva vlada djeluje u tom smislu posve drugačije, nema ni potrebe za posredovanjem jer ne izgleda da bi aktualna vlada išla u tom smjeru. Naoko je sve to korporativna priča, ali samo ako smo naivni. Srbijansko društvo je pod velikim ruskim utjecajem, a tu veliku ulogu ima i činjenica da je tamošnja najveća naftna kompanija NIS u rukama Rusa. Ponovit ću ono što sam maloprije kazao - pogledajte tko još nije čestitao Bidenu, sve će vam biti jasno', ističe Avdagić.

Značajan je i Trumpov utjecaj na klimatske promjene, no njegovi ublaženi stavovi vezani za emisiju štetnih plinova neće ostati na snazi. Tu je Biden, ističe sugovornik, već najavio kopernikanski obrat.

'Tu se zbilja nema puno toga pametnoga reći - brojne naftne korporacije senzibilnije su u tom pogledu od još uvijek aktualnog predsjednika SAD-a. To sve govori, zar ne?' ukazuje analitičar.

Pretjerano plašenje građanskim ratom

Govoreći o optužbama na račun Trumpa kako je krajnje polarizirao američku naciju do točke građanskog rata, Avdagić u razgovoru za tportal demistificira uvriježena mišljenja o podjelama u američkom društvu. Pritom podsjeća da je predsjednik Jimmy Carter pobijedio s 50,1 posto glasova, a četiri godine kasnije Ronald Reagan s 50,7 posto glasova.

'Zamislite te postotke. U demokraciji je rijetkost kada nema podjela. Ono što je različito danas, u usporedbi s vremenima prije 50 godina ili u svakom slučaju prije raširene uporabe interneta, mogućnost je da svatko od nas prezentira političke preferencije ili iznosi nezadovoljstvo. Društvene mreže osuvremenile su komunikaciju, svi smo zapravo kreatori sadržaja i javnog mnijenja, ali podjele nisu novost. Rasno pitanje nije novost. Nažalost, to je jedna od boljki u SAD-u te je samo jasnije isplivala na površinu s predsjednikom Trumpom. No građanski rat svakako je pretjerivanje, bez obzira na velike i ozbiljne probleme', smatra komentator.

Ozbiljan problem je i Trumpovo upravljanje pandemijom koronavirusa, što se pokazalo kao katastrofalno. Ekonomski gledano, a velika nezaposlenost trenutno je najveći problem u SAD-u, Trump nije učinio 'Ameriku ponovno velikom'. Avdagić podcrtava da je razočaranost dijela Amerikanaca u pogledu toga kako je predsjednik Trump upravljao situacijom oko Covida-19 bila ključna za pobjedu Joea Bidena.

'Ali treba biti korektan prema ostavštini ovog američkog predsjednika - bilo je dosta naznaka da je američko gospodarstvo u uzletu, što je pandemija globalno zaustavila, a zaustavila je stoga i Trumpa', mišljenja je sugovornik.

Kada se sve zbroji i oduzme, nekima će Trumpov mandat biti noćna mora iz koje su se probudili dok će drugima on biti najbolji predsjednik u povijesti SAD-a, smatra Avdagić.

'Nekima će nedostajati njegova medijska i komunikacijska snalažljivost, koja je izgledala iskreno, a meni će ostati u pamćenju lakoća kojom je prezentirao alternativne činjenice. Tko je mogao i zamisliti, osim u znanstvenoj fantastici, da ćemo se takvim temama baviti u 21. stoljeću? Dopustite da ipak zaključim kako od Trumpa nismo sve vidjeli, ovo nije kraj, nego tek novo poglavlje', primjećuje na kraju Avdagić.