Na drugi termin intervjua - prošlotjedni je otkazan u posljednji tren zbog iznenadnog poziva Veljači na Markov trg - slavna TV producentica, scenaristica i kolumnistica stigla je ravno s RTL-a, svoje matične TV kuće koja će u petak od 18.30 sati prenositi svečanu donatorsku večeru Fonda#SPASIME u hotelu Esplanade. Program večeri čine tri stavke: Red Carpet, aukcija umjetničkih djela i pozivni centar uz glazbene nastupe, između ostalih, Severine, Vatre, Zdenke Kovačiček i Jelene Rozge. Pozivnice na humanitarnu večeru dobili su i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović te premijer Andrej Plenković.

'I meni je do mene teško doći ovih dana. Stvarno nismo očekivali ovakav kaos i neopisivo sam zahvalna svim svojim poslodavcima na nevjerojatnom razumijevanju i toleranciji. Srećom, to su medijske kuće koje podržavaju ovakve građanske inicijative jer bi u nekoj drugoj poslovnoj klimi činjenica da se moj život trenutačno apsolutno vrti oko toga bila drugačije promatrana. A RTL Televizija, na kojoj radim kao kreativni producent, kao medijski partner humanitarne večeri u Esplanadi omogućit će da se gledateljima diljem Hrvatske komuniciraju detalji o fondu koji smo osnovali u suradnji sa Zakladom Solidarna. Neopisivo sam im zahvalna i ponosna što radim za takvu kuću koja pokazuje građansku odgovornost i prepoznaje prave vrijednosti. I što mi nisu dali otkaz jer me nema na poslu', kaže, za početak, kroz smijeh.

Jeste li i vi iznenađeni uspjehom inicijative #Spasime?

Kao prvo, iako sam ponosna što mnogo govorim o inicijativi, važno mi je i osobno, ali mislim da je i važno za stanje svijesti u ovom društvu da se u diskursu o inicijativi izbjegava stvaranje kulta vođe - mislim da su Hrvati konačno naučili da je to izuzetno nezdravo. Inicijativa nisam ja, inicijativa su, ravnopravno i svaka u svom polju briljantno: Anica Tomić, kazališna redateljica, Jelena Kovačić Solarić, dramaturginja, Ana Pecotić, marketinška stručnjakinja, Una Zečević Šeparović, odvjetnica, i Nerma Mehadžić, producentica. Sve odluke donosimo zajedno. Ovo je započelo nas devet građanki, a u međuvremenu nas je ostalo šest. Nora Krstulović, kazališna redateljica, koja nam je dala prvotni strastveni i konceptualni pogon, Mirsada Begović, urednica na AlJazeeri, koja je i smislila hashtag #spasime, i Karla Horvat Crnogaj, producentica, koja je bila prva spona s civilnim sektorom, napustile su nas, ali su velik dio identiteta inicijative i danas.

Odlasci žena iz inicijative dogodili su se zbog velikog pritiska na privatni i poslovni život. Nismo dio civilnog sektora, nismo dio nikakve strukture, nismo plaćene za ovo, nemamo nikakvu osobnu ni financijsku korist. I upravo to je nešto što nas goni, taj osjećaj da su ljudi u ovoj državi nažalost navikli da oni koji su na javnim pozicijama rade za svoje osobno dobro, za svoju osobnu korist. Velika je tragedija ovog društva to da su mnogi svoj život prilagodili tome i vidim taj val šokiranih činjenicom da postoje neke žene koje koriste svoju javnu poziciju za javno dobro. Ljudi su kod nas podozrivi i kad se bilo tko samo okrzne o politiku, automatski postaje sumnjivo lice. To i osobno razumijem jer se uvijek i sama pitam zašto je netko otišao u politiku, iako poznajem ljude koji su se na taj neki angažirali, što je sasvim prirodno jer su dosegli neku životnu zrelost i možda također imaju potrebu iskoristiti svoje znanje i intelektualne kapacitete za opće dobro. Politika je kod nas toliko zagađeno područje da je jako teško ostati čist u tome. Naravno, kao građanska inicijativa moramo biti u dijalogu s ljudima na pozicijama moći i još uvijek se optimistično nadamo da postoji politička volja za rješavanje ovog problema. Mislim da je to dužnost građanskih inicijativa, kao što je i dužnost programatske, socijalno angažirane umjetnosti da ukazuje na probleme, a ne da ih rješava. Upustile smo se u stvaranje nekog flaster rješenja u vidu fonda, ali sve se mi nadamo da će to biti tek premosnica do pokretanja sporog, staromodnog državnog aparata na korist građanki i građana ove zemlje.

Jesu li predsjednica i premijer potvrdili dolazak na svečanu večeru u petak?

U kontaktu smo s njihovim timovima - premijerov čine mladi ljudi s kojima i inače imamo lijepu komunikaciju, a predsjedničin žene, koje su sasvim sigurno posebno senzibilizirane oko ove teme. Rečeno nam je da su i predsjednica i premijer vrlo zainteresirani doći, da im je to i osobno važna tema, a pretpostavljam i politički. Računamo da oni dolaze, iako nismo dobili službenu potvrdu. To znači da si oni na neki način možda ostavljaju prostor da osjete kako će to utjecati na njih.

Je li licemjerno to da oni sudjeluju na večeri posvećenoj žrtvama nasilja kada se, prema vašim riječima, baš ništa što se tiče nasilja u obitelji nije promijenilo u devet mjeseci od ratifikacije Istanbulske konvencije i nitko ne zna gdje je 70 milijuna kuna predviđenih za implementaciju?

Ako netko i zna gdje je novac, o tome šuti. Gledajte, ne bih rekla da je to licemjerno. Mislim da bi njegov dolazak u petak simbolički rekao puno. U krajnjoj liniji, demokratsko društvo tako i funkcionira: građani ti kažu što ih muči, ti reagiraš. Da, provedba Istanbulske šteka, mi na to upozoravamo i to se može iskoristiti za daljnji pritisak na resore. To je apsolutno legitimna politička igra koja se treba događati u zdravom društvu. To što je svima nevjerojatno čudno da neke građanke, koje su odgovorne i obrazovane o toj temi, sudjeluju u političkom životu Hrvatske, to je posljedica suludosti našeg društva.

Mnogima je čudno da ste baš vi tako brzo uspjeli doći do premijera jer civilno društvo i udruge godinama upozoravaju na rastuće obiteljsko i partnersko nasilje. Je li i tajming za peglanje imidža tu odigrao ulogu?

Svakako, mnogo je faktora tu bilo. Tragedija s djecom na Pagu, majka pretučene djevojčice Edina Dedić, mali Denis Pašić, kojega je majka utopila u okolici Pule – javnost je jednostavno zatrovana nevjerojatnim slučajevima nasilja korisnika usluga centara za socijalnu skrb. Dakle, ja ne mislim da ćemo iskorijeniti anomalije ovog društva, jer zlo je u ljudskoj prirodi, no kada se unutar sustava događaju takve stvari, onda je očito da on ne funkcionira dobro i da to nisu izuzeci. Naša grupa na Facebooku u tri i pol mjeseca okupila je skoro 60.000 ljudi, od kojih je mnogo žrtava nasilja i oni komuniciraju o velikim problemima sustava.

Ne postoji koordinacija između policije, sudstva i socijale, ne postoji apsolutno nikakva volja da socijala prođe ozbiljnu reformu. Oni se drže hermetički i samo govore o tome kako su napadnuti. Razumijem da nije lako, da su potkapacitirani i imaju svojih problema, ali to je državni aparat koji mora profunkcionirati, a ne držati se nedodirljivim. To alijenira ljude. A problemi su toliki da našu grupu na Facebooku danas administrira 10-ak stručnih volonterki, kojima smo to prepustile nakon što smo shvatile koliko je to traumatično i da prolazimo posrednu viktimizaciju. Vrlo dobro surađujemo s civilnom scenom, tamo su prvoborkinje za ovo područje i mnogo su nam puta rekle da su zahvalne što je netko s medijskim kapitalom uopće vratio ovu tematiku u fokus. Drugi razlog našeg uspjeha je to što su nevladine udruge, koje primaju neki novac od države, u vrlo zeznutoj poziciji u smislu pozivanja na prosvjed. Naravno da građanke koje se financiraju od svojih poslova to mogu. Mislim da su jedine kune koje sam ikad zaradila od poreznih obveznika one koje sam dobila na račun honorarne predstave za vrijeme studija u dramskom kazalištu Gavella. To je pozicija potpune neovisnosti.

U HDZ-u vas se navodno boje, ne mogu vam se usprotiviti jer će ispasti da miniraju vaš plemeniti cilj i oneraspoložiti vaših 56.000 pratitelja na Facebooku. Tvrde da postrojavate ministre kako želite, da Vlada podliježe estradizaciji pitanja obiteljskog nasilja.

Jako mi je ružno čuti da uopće postoji takva sintagma. To je za mene dno dna i oštro osuđujem takvu medijsku komunikaciju po pitanju obiteljskog nasilja. Kad biste s nama proveli tjedan dana na terenu, onda biste bili svjesni da su nam mediji i estradizacija kroz medije na posljednjem mjestu. Otkazala sam i intervju s vama jer nam se otvorila prilika ići u Sabor razgovarati, moliti da se konačno ta Istanbulska konvencija prestane doživljavati kroz prizmu 'ući će neki transvestit u WC i uplašiti moje dijete' te da se shvati da je to nešto što stvarno ima smisla. To je isto okrutni spin određenih ekstremnih linija, protiv kojih se Plenković mora boriti. Afirmativno govorim o političkoj volji premijera i predsjednika HDZ-a, što znači da se mene HDZ ne treba bojati, kao nijedna druga politička stranka.

Kad me već pitate za to, smatram da se moramo maknuti od tih dualiteta političkih stranaka. Politika se mora početi doživljavati kao servis za građane, a ne kao neka ideologija. Mislim, to je davno prošlo vrijeme, Drugi svjetski rat je odavno završio i neka ostane u udžbenicima, u kojima pripada. Uopće me ne zanimaju ni HDZ ni SDP ni druge stranke. Zanimaju me samo pojedinci koji su spremni promijeniti ovu zemlju na bolje. Evo, ova genijalna žena, gradonačelnica Supetra – uopće ne znam kojoj ona stranci pripada, niti želim znati. Mene samo zanima njezina reakcija, njezini stavovi i optimizam koji vidim u tome da je konačno netko normalan na nekoj političkoj funkciji.

Postoji li mogućnost da se i vi politički angažirate kako biste mogli lakše ostvarivati svoje ciljeve? Pisalo se da su kontaktirali s vama oko uključivanja u nikad pokrenutu predsjedničku kampanju Ante Nobila?

Nitko me nikad oko toga nije nazvao, napisao poruku, niti bilo kako kontaktirao sa mnom. Za mene je to bio šokantan članak. Čovjeka uopće ne poznajem. Gledajte, moje prirodno područje je pričanje priča. Prije svega sam TV producentica, scenaristica i kolumnistica. Tu se osjećam najbolje, to je područje mog izražavanja i tu vidim i svoju budućnost. Znači, obožavam televiziju, obožavam fikciju, doista obožavam TV serije i nadam se da ću ih raditi cijeli život.

U vašim sapunicama promovirali ste, kažete, snažne ženske likove, što je prepoznato i u inozemstvu. Da imate političku moć, kako biste osnažili položaj i samosvijest žena u Hrvatskoj?

Poticala bih u Hrvatskoj tzv. ženski posjed, odnosno pravo na nekretnine. Išla bih toliko daleko da bih za žene smanjila ili ukinula porez na nekretnine prilikom kupovine i mislim da je to ključni način na koji osnažiti žene u jednom tradicionalnom katoličkom društvu. Ne znam zašto se nekretnina najčešće automatski upisuje na muškarca, ali se to radi. I onda kad se žena nađe u poziciji rastave braka i borbe za skrbništvo, nema se kamo maknuti i ostaje u nasilnom odnosu. U krajnjoj liniji nesretna žena u lošem odnosu ne može biti dobra majka, u to vas uvjeravam. Ali s obzirom na to da nisam politički aktivna, jedino mogu apelirati na apsolutno sve one koji jesu u poziciji moći da prepoznaju žensku snagu, žensku moć i da je podržavaju jer društvo sretnih i uspješnih žena rađa sretnu i uspješnu djecu, a sretna i uspješna djeca će jednog dana postati sretni i uspješni građani u sretnoj i uspješnoj državi.

Uvođenje 'ženskog poreza' predstavljalo bi pozitivnu diskriminaciju, a predsjednica Grabar Kitarović jednom je prilikom rekla da ona nije feministica zato što želi jednakost i ravnopravan tretman svih ljudi, a ne da žene budu u prednosti na bilo koji način. Kako komentirate njezino viđenje feminizma?

Mislim da feminizam uopće nije u neskladu s time, dapače feminizam u svojoj biti ima upravo ključ borbe za ravnopravnošću, a ne za prednošću. Ne znam kako to predsjednica nije feministica, a želi ravnopravnost žena. To i ja želim, a feministkinja sam. Pritom obožavam muškarce, osobito one muškarce koji osnažuju žene, poput kanadskog premijera Justina Trudeaua koji javno izjavljuje da je feminist. Čini mi se da dogodio nekakav loš PR termina 'feminizam' i da se tumačenje udaljilo od sadržaja. Uglavnom, ja bih poticala žene da se stambeno i poslovno osiguraju i da ne ostaju u lošim odnosima, što naravno ne znači da mislim da muškarci ne bi trebali imati stanove ili da i oni ne bi trebali izlaziti iz loših veza.

Zašto je nasilje još uvijek tabu tema u Hrvatskoj i procjenjujete li da vaša inicijativa to mijenja?

Od novih slučajeva nasilja koji su se prijavili na našoj stranici neki su završili u medijima, a počinitelji su procesuirani ili kažnjeni, poput političara iz vladajuće stranke. U tom smislu mislim da smo puno napravile baš po tom pitanju da nasilje prestane biti tabu tema. Mislim da je jako važno što su se svi mediji, homogeno, uključili u ovu borbu. Ali isto tako mislim da živimo u zemlji što treba svima onima koji nasilno rješavaju sukobe ili iskaljuju svoje frustracije na drugima jasno pokazati da se to neće tolerirati. Jer jedno je razgovarati o tome, a drugo je to doživjeti i onda isto tako doživjeti to da nasilnik nije procesuiran. To je ključni problem.

Kako komentirate smanjivanje kazni Davidu Komšiću i Darku Kovačeviću?

Odvjetnici se bore svim mogućim raspoloživim sredstvima, to je priroda njihovog posla, a i zakonska obaveza, koliko god nama bizarno zvučalo da se netko prikazuje žrtvom žene koju je 88 puta ubo nožem. Očekujem, naravno, da će ta žalba biti odbačena. Druga stvar je smanjenje kazne Daruvarcu. To smo već komentirali kao inicijativa, pa ću samo ponoviti da je to neprihvatljiv čin pravosuđa kojim se u principu šalje poruku žrtvama da ne prijavljuju nasilje. Time se sije strah i okolini: hoće li i mene nasilnik naći, zakucati mi na vrata ako prijavim neko nasilje na ulici? Osobno se ne bojim, ali to tako funkcionira. Još jednom, apeliram na ovu državu da iskoristi svoj aparat kako bi poslala poruku da se nasilje neće tolerirati, nego će se strogo kažnjavati.

Jeste li i osobno imali iskustva s nasiljem?

Ne.

Sudovi usvajaju svega 15 posto od ukupnog broja zaštitnih mjera koje predlaže policija. Jeste li razgovarali sa sucima, znate li zašto je to tako?

Ne znam zašto je to tako, ali to je jako dobro pitanje. Iz iskustva inicijative mogu samo reći da je policija, cijeli MUP, nevjerojatno progresivna i spremna na suradnju. Stvarno jest. Oni su, po mom mišljenju, najotvorenije ministarstvo. OK, njima vjerojatno pomaže ta jasna hijerarhija, a ustrojeni su tako da je lako doći do vrha piramide. Međutim, oni ne mogu sve sami. Da, policija je prva koja dolazi na mjesto prijavljenog nasilja i prva je u kontaktu sa žrtvama. Oni imaju objektivne probleme kao što su dvostruke prijave u slučajevima obiteljskog nasilja, što prepoznaju kao problem i spremni su to korigirati, a imaju i velik problem s upisom na Policijsku akademiju, što ne čudi kad je, koliko je meni poznato, osnovna plaća temeljnog policajca 3600 kuna. A to je osoba koja bi trebala štititi građane ove zemlje, dakle to je neprihvatljivo.

Puno se, inače, radi na edukaciji policijskih službenika, a preuzeli su i posao za uspostavu nacionalne SOS linije koju nam je premijer obećao od 1. siječnja. Do tada žrtve mogu 24 sata zvati 112 ili 192 i prijaviti nasilje u razgovoru s educiranim ljudima, što osigurava ministar Božinović koji je odmah reagirao i rekao da se ne može bilo tko javljati žrtvi. Imamo nevjerojatnu suradnju, zato smo i bile u Vukovaru, podržale MUP-ov program osnaživanja žrtava obiteljskog nasilja i okoline da takvo nasilje prijavljuje. Program je nazvan Lily, po sutkinji Ljiljani Hvalec, koja je ubijena prije 20 godina na ročištu u brakorazvodnoj parnici na Općinskom sudu u Zagrebu. Dakle policija radi, ali iza nje dolaze sudovi i socijala koji moraju odraditi svoj dio posla.

Suci se možda boje strože kažnjavati nasilnike...

Pa i mi smo se izložile - što bismo sad trebale, plakati zbog toga? Svi smo odrasli, odlučujemo za sebe, odgovorne smo osobe i biramo svoje profesije. Iako, ovo što sad radim nisam odabrala kao profesiju, ali to je tako.

Jedan od vaših zahtjeva bio je i uspostava 24-satne nacionalne telefonske linije za žrtve nasilja, iako već postoji besplatni 24-satni telefon udruge Ženska pomoć sada, ujedno najstarija SOS linija za žrtve nasilja na cijelom istoku Europe.

U kontaktu smo s predsjednicom udruge Marijanom Zrinkom Jegrišnik. Ona je divna osoba i genijalno je da postoji, ali to nije nacionalna linija kakva bi trebala biti, za svaki kutak Hrvatske. Udruga, nažalost, ima velikih problema s financiranjem, a stvarno ne znam kako će se sve na kraju uskladiti oko nacionalne linije.

Kakva su vaša očekivanja od donatorske večere? Tko je donirao slike, kako ste odabrali izvođače, jesu li svi pristali nastupiti besplatno?

Da, svi su pristali nastupiti besplatno. Apsolutno nitko nije pitao ni za kunu. Užasno sam impresionirana i nevjerojatno ponosna što imamo takve glazbenike i što ja imam takve prijatelje, jer su neki od njih moji prijatelji, a svi prepoznaju važnost ove teme. Umjetnici su donirali svoje radove, obitelj Mersada Berbera je donirala rad, kao i Fadil Vejzović, Hrvoje Dumančić donirao je prekrasnu skulpturu, Paulina Jazvić fenomenalnu sliku, tu su i Jelena Bandov, Kristian Kožul, Damir Žižić donirao je jedan konceptualni rad...

O prezentaciji vaše kampanje brine se PR agencija Media Val, preko koje je dogovaran i ovaj intervju. Kako njih financirate?

Nikako. I oni rade besplatno.

Što očekujete na kraju večeri, imate li neku željenu cifru u vidu? Ide li baš sve u fond?

Nemamo cifru, a sve ide u fond, naravno. I hotel Esplanade nam je izašao ususret, tako da ćemo morati platiti samo hranu i ljudstvo, a gosti na večeri bit će potaknuti da i oni doniraju. Naravno, nećemo prodavati karte jer su tu i uzvanici poput počasnih gošći koje su preživjele nasilje, one su VIP gošće, a s njima su i aktivistkinje iz ženskih udruga Sanja Sarnavka, Senka Sekulić, predstavnice svih onih udruga s kojima nas pokušavaju posvađati. Isto tako, nismo smatrale da možemo pravobraniteljicama, koje rade za javno dobro za ne znam koju plaću, naplaćivati ulaznicu. Uglavnom, gosti će moći donirati na razne načine, putem IBAN-a i QR koda koji se automatski skenira pametnim telefonom, jer u modernom smo društvu i svi bi se trebali modernizirati, pa tako i predstavnici Vlade. Dakako, očekujemo da će svi prepoznati sociološko značenje ovog fonda, kako ono praktično, tako i metaforičko.

Koliko ćete biti fleksibilni u trošenju sredstava Fonda#SPASIME? Primjerice, predvidjeli ste pokrivanje troška boravka u hotelu ili motelu na maksimalno sedam dana ako su skloništa puna ili nedostupna. Što ako se i nakon tog razdoblja ne oslobodi mjesto?

Pravilnik za raspodjelu sredstava za fond jasan je po pitanju raspodjele koja se dijeli na najhitnije slučajeve, i za te primjere se raspodjeljuje novac unutar 24 sata, a to se konkretno odnosi na slučajeve kad se žena treba izmjestiti iz doma u kojem se nalazi nasilnik i odnosi se i na vaše pitanje o motelu. Najviša količina novca koja se može dodijeliti po žrtvi je 15.000 kuna, a o samoj težini slučaja će ovisiti hoće li to biti toliko ili manje. Ostali novonastali troškovi dodjeljuju se u roku od 15 dana i ista je količina novca po žrtvi, a to se odnosi na sudske troškove, zdravstvene troškove koje ne pokriva obvezno zdravstveno osiguranje, psihološku hitnu pomoć i slično.

Namjeravamo biti financijska tampon-zona da bi se žene potaklo da izađu iz nasilnih veza. U tom smislu imamo kratkoročnu, dugoročnu i, recimo to tako, srednjoročnu pomoć koja će se individualno određivati, a to će činiti vijeće sastavljeno od petero stručnjaka i stručnjakinja, uključujući psihologa i psihologinju, pravnicu, socijalnog radnika, profesora emeritusa na Filozofskom fakultetu i producenticu Nermu Mehadžić, koja je članica inicijative od samog početka, te predsjednicu zakladne uprave Solidarne Sanju Sarnavku. Oni će svaki slučaj promatrati individualno, ali i odmah reagirati, u roku od 24 sata. Očekujemo da će nam najveće područje djelovanja biti izvlačenje žena iz nekih dijelova zemlje koji su udaljeni od sigurnih kuća. To se osobito odnosi na onih šest županija koje nemaju takve institucije, ali i na žene u ostalim županijama koje ne mogu fizički doći do skloništa, nema ih tko prebaciti, nemaju kako pobjeći, ne mogu kupiti kartu, boje se otići na internet. To su užasni slučajevi i u tom smislu mislimo da ćemo pomoći. Grad Zagreb, recimo, ima stanove u koje mogu doći žene žrtve nasilja s djecom, ali za to moraju imati pravomoćnu presudu. Znate li koliko vremena treba za pravomoćnu presudu i što sve nasilnik u međuvremenu može učiniti toj istoj ženi i djeci?