Iako se o uvođenju institucije osobnog bankrota godinama govori, Miljenić kaže kako su tek sada ostvarene mogućnosti za takvo što. Osobni bankrot nije nepoznanica u mnogim europskim državama. Miljenić je na današnjem okruglom stolu o nacrtu prijedloga Zakona o stečaju potrošača istaknuo kako se Hrvatska od drugih europskih zemalja razlikuje u jednoj bitnoj stavci – visokom postotku građana koji su vlasnici nekretnine.

A upravo nekretnine za stanovanje neće biti izuzete iz osobnog stečaja. Građani koji zadovoljavaju uvijete i koji sami žele pristupiti osobnom bankrotu morat će biti svjesni toga da će se na razdoblje od jedne do pet godina trebati odreći dijela svojih prihoda kako bi vratili dug vjerovnicima. Da će im u tom razdoblju kušnje biti izuzetno teško, ne negira ni sam Miljenić. No ističe da će građani nakon toga biti oslobođeni duga. Ako posjeduju nekretninu, ona će također, ako drugačije ne ide, morati biti prodana da se namire dugovi. No tek nakon što istekne razdoblje od maksimalno pet godina kušnje.

Treba li dužnik imati dobar mobitel?

Ako do tada dužnik ne namiri dugove, nekretnina ide na prodaju. Ako dužnik nema nekretninu i ako se vjerovnike ne može nikako drugačije naplatiti, dug se nakon razdoblja kušnje ipak briše. Miljenić ne negira da će mnogi vjerovnici biti oštećeni, ali da su na taj rizik trebali biti spremni kada su šakom i kapom omogućavali zaduživanja.

Miljenić se nada kako će ova i druge Vladine mjere podignuti svijest o financijskoj odgovornosti građana kojima će ovim zakonom biti omogućeno da u razdoblju kušnje dišu na škrge, no nakon toga da dobiju šansu za nov početak, bez toga da im 'dug poput mača visi nad glavom cijeli život i da se gomilaju kamate'.

Dužnici će se mnogo toga trebati odreći kada svojevoljno pristanu na osobni bankrot. 'Treba li dužnik imati dobar mobitel? Trebali uopće imati mobitel ili automobil? U razdoblju kušnje će se odreći nekih stvari, no i vjerovnici se odriču dijela svojih potraživanja. Ono što naplate u pet godina, naplatili su. Ostatak se briše', istaknuo je ministar pravosuđa.

Koji su uvjeti?

Ovaj je zakon namijenjen svim fizičkim osobama, ali i osobama koje obavljaju samostalnu djelatnost a nemaju više od 20 vjerovnika te im dugovi ne prelaze sto tisuća kuna. Također, ne smiju biti dužni zaposlenicima za plaće te ne smiju biti u stečaju ili predstečajnom postupku.

Pretpostavka za otvaranje postupka je ta da dužnik najmanje tri mjeseca nije u stanju podmiriti svoje dugove u iznosu većem od 30 tisuća kuna. Osobni bankrot dijelit će se na izvansudski postupak u kojem glavnu riječ ima Fina i na sudski. U Fini će biti savjetovališta i država će imenovati povjerenike koji će dužnike voditi kroz osobni bankrot. Ako se na taj način dužnik i vjerovnik nisu preko posrednika u stanju dogovoriti o modalitetu vraćanja duga, postupak se seli na općinske sudove.

Ondje će sudac odlučiti, uzevši u obzir prihode i specifičnu situaciju dužnika (broj i uzrast djece, uzdržavanje roditelja i slično), o visini mjesečnog iznosa koji je dužnik primoran odvajati za podmirenje duga.
Posrednik u Fininom savjetovalištu mora osigurati potpuno poštovanje osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti osobe. Moraju provjeriti podatke iz popisa imovine potrošača i vjerovnika te osigurati zaštitu osobnih podataka.

Ako dužnik ima imovinu, postupak je sljedeći: otvaranje postupka, imenovanje povjerenika, upravljanje imovinom, unovčenje imovine, namirenje vjerovnika, odluka o prijedlogu za oslobođenje od obveza te zaključenje postupka. Ako dužnik pak nema nikakvu imovinu, preskače nekoliko stavki i zapravo je u povoljnijem položaju od onog koji ima. Ako se vjerovnik nema otkud namiriti, dužnik je oslobođen duga nakon što prođe razdoblje kušnje. Ako je dužnik nezaposlen, a uđe u proces osobnog bankrota, mora prihvatiti bilo kakav posao koji mu se ponudi s Burze rada.