Dok su ovog ljeta bjesnjeli požari u Amazoniji, u Vatikanu se pripremala jesenska Amazonska sinoda koja će prijedlogom da se u tom zabačenom dijelu svijeta za katoličke svećenike rede oženjeni muškarci također izazvati svojevrstan požar. Ulje na vatru ovih je dana, dok se čeka odluka pape Franje o ređenju oženjenih muškaraca, dodala knjiga izašla iz pera Roberta Saraha, kardinala koji je na glasu kao perjanica katoličkih konzervativaca, i pape emeritusa Benedikta XVI, a u kojoj se žestoko brani celibat. O ovoj temi koja je prodrmala katoličke krugove razgovarali smo s Antom Mikićem, glavnim urednikom katoličkog portala Bitno.net
Amazonska sinoda, koja se u Vatikanu održavala u listopadu, rezultirala je završnim dokumentom u kojem se Papi predlaže da razmisli o ređenju oženjenih muškaraca i mogućnosti uvođenja trajnog đakonata za žene, i to samo na području Amazonije. Već je sama sinoda uzburkala duhove unutar Katoličke crkve.
vezane vijesti
Papa Franjo još nije dao svoj konačni sud o toj temi, a očekuje se da će se to dogoditi u prvoj polovini veljače. U međuvremenu je kao bomba odjeknula vijest da su kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, i papa emeritus Benedikt XVI sredinom siječnja izdali knjigu o krizi svećenstva i stali u žestoku obranu celibata.
Istup pape emeritusa i gvinejskog kardinala, koji je na glasu kao isturena figura konzervativnog krila Katoličke crkve, u knjizi 'Iz dubine naših srca' neki tumače kao jasnu polarizaciju na liberalno i konzervativno krilo Crkve.
No je li sve baš tako crno-bijelo? Hoće li, u slučaju i da papa Franjo prihvati zaključke biskupa u Amazonskoj sinodi, biti odškrinuta vrata za ukidanje obaveze celibata u cijeloj Crkvi?
Glavni urednik katoličkog portala Bitno.net Anto Mikić pojasnio nam je kako stvari stoje po tom pitanju. Naglašava, ovo nije prvi put da se otvara ta tema.
'Tema celibata nije prvi put otvorena u Katoličkoj crkvi. Podjednako intenzivno kao sada, bila je otvorena nakon Drugog vatikanskog koncila. Dapače, tada je više crkvenih foruma razmatralo među ostalima pitanje ređenja oženjenih muškaraca, pa i ređenje žena', podsjeća.
Ističe kako nitko nikada nije tvrdio da se od celibata u Katoličkoj crkvi treba u potpunosti odustati.
'Pitanje je izbornosti celibata. Nesumnjivo će celibat ostati i kada bi bilo dozvoljeno ređenje oženjenih muškaraca. Kada bi bio ukinut, on bi opet ostao kao obveza za redovničke zajednice. A u redovničkim zajednicama već imamo redovnike koji nisu svećenici. Oni se drže celibata po svojim redovničkim zavjetima', objašnjava Mikić. Primjer su franjevci, među kojima su i redovnici koji nisu zaređeni, no žive u samostanima i u celibatu.
Što se tiče knjige koja je uzburkala javnost, ne dvoji da je vrijeme izdavanja planirano uoči Papine odluke o Amazonskoj sinodi. 'Tajming nije slučajan. Ova knjiga naišla je na velik odjek, bez sumnje, zato što iza nje stoji i kardinal Sarah, kojega takozvani konzervativni krugovi u Crkvi smatraju svojim istaknutim predstavnikom. Uz to, on ima vrlo ozbiljnu službu unutar sadašnje administracije Svete Stolice i doživljava ga se kao ispruženu ruku najžešćih kritičara pape Franje. Zbog toga je knjiga izazvala pozornost; da iza nje stoji neki drugi kardinal u neko drugo vrijeme, ona ne bi bila tako zapažena', smatra Mikić.
Napominje da se kardinal Sarah zauzima za ostanak obveznosti celibata. Iste stavove je za vrijeme svog pontifikata imao Benedikt XVI. 'I treća figura je papa Franjo, a on se isto tako u nekoliko prilika vrlo jasno izrazio u prilog zadržavanja sadašnje prakse celibata. Sadržajno, između ta tri čovjeka nema bitnih razlika', objašnjava.
Benedikt XVI reterirao
Zbrku u cijelu priču dodalo je reteriranje Benedikta XVI nakon što je knjiga najavljena. Osobni tajnik Benedikta XVI, nadbiskup Georg Gänswein, rekao je kako se on distancirao od autorstva te kako je zatražio od Saraha da izdavač s korica knjige ukloni njegovu sliku i ime. Tekst u knjizi uz kojeg stoji papa emeritus i dalje ostaje.
'Teško mi je procijeniti što je u pozadini te priče. On nesumnjivo jest autor nekog dijela knjige, ali se iz nekih razloga ne želi zvati suautorom u formalnom smislu, na naslovnici. Moguće je da je procijenio da bi se to moglo shvatiti kao pritisak na papu Franju. Čini se da ipak želi ostati dosljedan porukama koje je davao pri odlasku s Petrove stolice, da se ne kani miješati u posao svom nasljedniku papi Franji, da mu ostaje na raspolaganju, ali da ne misli biti onaj koji će destruktivno djelovati na njegov rad. To ima logičnog utemeljenja. To bi bio legitiman razlog da se ne pojavi kao suautor ove knjige jer je procijenio da ona predstavlja svojevrstan pritisak na papu Franju uoči donošenja odluke koja se tiče upravo tih tema.
I Tiskovni ured Svete Stolice uključio se u raspravu o knjizi. Predstojnik Tiskovnog ureda Matteo Bruni na pitanja novinara odgovorio je da je 'stajalište pape Franje o celibatu poznato', javila je Informativna katolička agencija. Između ostalog, naveo je riječi pape Franje iz siječnja 2019. da nije za uvođenje opcionalnog celibata. 'Osobno smatram da je celibat dar za Crkvu', rekao je tada papa Franjo i istaknuo da se ne slaže s dopuštanjem opcionalnog celibata. Dodao je da je to možda moguće samo za najudaljenija mjesta na svijetu, davši primjer pacifičkih otoka.
Na pitanje što ako Papa u konačnici dozvoli ređenje oženjenih u Amazoniji - jesu li to odškrinuta vrata za konačno ukidanje celibata u ostalim dijelovima svijeta ili u Europi, koja također pati od manjka svećenika, odgovara: 'Može se to promatrati tako. No unutar Katoličke crkve već sada postoje svećenici koji ne žive u celibatu, recimo grkokatolici. Postoje razne crkve istočnog obreda povezane s Papom i smatraju se dijelom Katoličke crkve, a koje nemaju obvezatnost celibata, tako da onima koji tvrde da će se time odškrinuti vrata za ukidanje celibata netko može uzvratiti - pa nisu li ta vrata odavno otvorena? Katolička crkva poznaje praksu ređenja oženjenih muškaraca, no ne u zapadnom, latinskom obredu i krugu', pojašnjava Mikić.
Podsjeća i da Katolička crkva zadnjih godina i desetljeća u svoje krilo natrag prima anglikance i zadržava ih u svećeničkom statusu premda su oženjeni.
Ne bi, kaže, prejudicirao Papinu odluku o Amazonskoj sinodi. 'Samo pokušavam dedramatizirati situaciju, da se poslužim frazom aktualnog istaknutog političara u Hrvatskoj. Razina ljutnje i konflikta unutar Katoličke crkve oko ovog pitanja po mom sudu daleko nadmašuje dramatičnost same situacije', kaže.
Otkada postoji celibat?
U prvim stoljećima Crkve celibat je bio preporučen način življenja onima koji su ulazili u svećenstvo. Celibat nije dogma, baziran je na apostolskoj predaji. Obvezan u Katoličkoj crkvi postaje u 11. stoljeću, u vrijeme pape Grgura VII, piše Bitno.net.
U jednom od dokumenata Drugog vatikanskog sabora kaže se: 'Celibat mnogostruko pristaje svećeništvu. Cijelo je naime svećeničko poslanje posvećeno službi novoga čovještva što ga Krist, pobjednik smrti, po svom Duhu podiže u svijetu. (…) Svećenici se obdržavanjem celibata radi kraljevstva nebeskoga posvećuju Kristu na nov i odličan način; uza nj lakše pristaju nepodijeljenim srcem, u njemu se i po njemu slobodnije predaju službi Bogu i ljudima, slobodnije služe njegovu kraljevstvu i djelu višnjega preporađanja te tako postaju sposobniji da prime u većoj mjeri očinstvo u Kristu. (…) Osim toga oni postaju živi znak onoga budućeg svijeta koji je po vjeri i ljubavi već prisutan, u kojem se sinovi uskrsnuća neće udavati niti ženiti (Presbyterorum Ordinis III, 16).'
O ovoj temi naširoko se raspravlja u svijetu, o knjizi kardinala Saraha i pape emeritusa očitovali su se brojni katolički intelektualci i komentatori. No što je s tim pitanjem u Hrvatskoj, je li to aktualna tema i u našim crkvenim strukturama?
'Rekao bih da je ta tema bila aktualnija kod nas krajem 60-ih i početkom 70-ih nego što je danas. Tada je i Glas Koncila otvarao tu temu, o tome se slobodno i naširoko raspravljalo. Moguće je da je aktualna i danas, ali mi za tu aktualnost ne znamo zato što ne vidimo da bi se neki svećenici u Hrvatskoj javno zauzimali za ukidanje obvezatnosti celibata, tako da je moguće da među njima ima takvih, ali mi ne znamo za njih. U ovom trenutku ne postoji mjesto i ne postoje forumi na kojima bi se vodile takve unutarcrkvene rasprave u Hrvatskoj. Po mom sudu, šteta da je to tako. Nisam vidio da je itko u Hrvatskoj od svećenika otvorio to pitanje tako da bi se zauzeo za promjenu sadašnje prakse. Gledano izvana, hijerarhijska crkva u Hrvatskoj stoji na stajalištu da nikakve promjene u tom smislu nisu potrebne', kaže.
Mikić smatra da se u raspravama izvan crkvenih krugova o ukidanju celibata koriste pogrešni argumenti. Poput onoga da treba ukinuti celibat jer imamo malo svećenika, da je kriza zvanja ili da ćemo morati rediti oženjene muškarce ili budućim svećenicima dozvoliti da se žene jer će ih tako biti više. Mikić kaže da ti argumenti nisu potkrijepljeni nikakvim brojkama jer je kriza zvanja i u protestantskim zajednicama, u kojima ne postoji obaveza celibata.
'Nije dakle celibat onaj koji odbija buduće potencijalne kandidate za svećenike. Čak neki stroži redovnički redovi imaju manje problema sa zvanjima nego ovi koji su se modernizirali i prilagodili suvremenom svijetu. Dapače, kao da današnji mladi ostaju na području duhovnosti i traženja uzora u religijskim zajednicama, kao da postaju konzervativniji nego što su bili prije nekoliko desetljeća. Na tom području događa se nova retradicionalizacija. To je činjenica nad kojom se vrijedi zamisliti. Očito je da današnji mladi i u prostoru vjere traže autentičnost i jasnoću, kao i u političkoj sferi. Mladi traže od onih koji ih pozivaju da ih slijede da budu i sami autentični zagovornici svog svjetonazora', zaključuje.
