Bitka se dobrim dijelom odražava u medijskim porukama i prepucavanjima kao i u komentarima na web portalima i na društvenim mrežama koji se, ovisno o političkim preferencijama, kreću od 'ne znamo je li prepisao, sud još nije potvrdio', preko 'odgovoran je obrazovni sustav koji nije jasno definirao pravila', što je otprilike teza koju zastupa njegov odvjetnik, ali i neki istaknuti kolege iz HDZ-a, pa sve do 'nema sumnje da je kriv, sutkinja je potvrdila da je prepisao 70%, a nije mu presudila samo zbog greške u proceduri'.

Iz odgovora koje je tportal dobio od MUP-a 23. veljače jasno je da Visoka policijska škola ne namjerava odustati od svoje odluke da se Brkiću oduzme zvanje, te da planira ponoviti proces po novoj proceduri. Također je evidentno da ista institucija za njegov plagijat, ali i brojne druge slične, odgovornima drži i mentore od kojih su dvojica sankcionirani - jednom je izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe, a drugom uvjetna kazna prestanka državne službe uz što je premješten na drugo radno mjesto.

Prema pisanju Jutarnjeg lista najoštrije je kažnjen Mato Pušeljić, koji je od 2006. do 2012. bio mentor Stanku Tomiću od kojeg je rad prepisao Brkić, a zatim i Tomislavu Vraniću koji je isti rad kopirao od Brkića. Štoviše, pod Pušeljićevim mentorstvom diplomske je radove u većoj ili manjoj mjeri prepisalo čak 18 studenata.

Treba li po cestama ispisivati 'Ne kradi'?

U ovakvoj situaciji mnogi se pitaju na kome je stvaran teret odgovornosti u ovom slučaju? Oslobađa li studente od odgovornosti korumpiranost mentora? I konačno kakva se poruka šalje relativizacijom morala i akademske čestitosti s najviših pozicija – da su oni koji ne prepisuju budale i gubitnici, a plagijatori snalažljivi i uspješni ljudi koji će daleko dogurati?

Što o tome misle istaknuti članovi akademske zajednice?

Dr. sc. Vlatko Silobrčić, član HAZU, smatra da odgovornost trebaju snositi svi koji su sudjelovali u plagiranju, uključujući i studenta.

'Na diplomskom radu piše tko je njegov autor, što znači da se podrazumijeva njegova odgovornost. Točno je da je mentor suodgovoran za kvalifikacijske radove kao što su diplomski, magisterij i sl., međutim, mentor ne može sam snositi odgovornost, bez autora. Jer koja je svrha diplomskog? Ideja nije da diplomira mentor nego diplomant, a on zna prepisuje li i od koga', rekao je za tportal naš akademik.

Silobrčić ističe da su pravila prema kojima prepisivanje nije dozvoljeno toliko općepoznata, da se ona promiču kroz cijelo školovanje, od vrtića do fakulteta, da bi svima koji su dogurali do diplomskog ispita morala biti potpuno jasna.

'Plagijat je krađa. Treba li stvarno na cesti pisati da se ne smije krasti?', pita Silobrčić koji smatra da je besmisleno izvlačiti se na neuređenost sustava: 'Tko čini sustav? Neki imaginarni okvir? Čine ga ljudi koji ga primjenjuju, koji u njemu rade!'

Moral je dublji od pravnih načela

Profesor dr. sc. Žarko Puhovski koji je predavao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i na VERN-u, a zalagao se za donošenje Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu, kaže da postoji pravilo morala prema kojem je moral dublji, širi i jasniji od pravnih načela.

'U tom smislu nema potrebe da imate posebno precizirane zakone jer elementarno moralno načelo polazi od toga da se ne smije krasti, a plagijat je vrsta krađe tuđeg rada', rekao je Puhovski.

'Kao drugo istaknuo bih da najveća odgovornost ipak nije na studentu niti na mentoru nego na komisiji. Sramota je da kod nas komisije sebe smatraju izuzetima u takvim slučajevima dok je u biti njihova zadaća da provjere izvornost diplomskog rada. Povjerenstvo po našem sustavu mora provjeravati i kandidata i mentora. Po mojem sudu njega treba doslovce pribiti na stup srama', poručuje Puhovski koji smatra da u sustavu već postoje dovoljno jasna pravila namijenjena obeshrabrivanju prepisivanja.

Imamo Etički kodeks koji brani prepisivanje

'Kao treće u svim pristojnijim državama svijeta, na svim sveučilištima, standard je da studenti potpisuju obvezu izvornosti za svaki seminarski rad, ali i druge radove. To je kod nas uvedeno nakon dugih diskusija u Etički kodeks Sveučilišta u Zagrebu 2007.', ističe naš profesor.

U članku 15. kodeksa o kojem govori Puhovski, među ostalim, piše sljedeće:

1)Studenti su dužni suzdržavati se od prepisivanja, bez obzira na oblik vrednovanja studentskog rada.
2)Prepisivanjem se smatra nedopušteno primanje i davanje pomoći koje ima cilj na nedopušteni način utjecati na korektnost ocjenjivanje na ispitima i u drugim oblicima vrednovanja rada i rezultata članova akademske zajednice.
3)Članovi sveučilišne zajednice ne smiju poticati na prepisivanje, omogućivati ga i tolerirati.

Vertikala nemorala

Puhovski se slaže sa Silobrčićem da donošenje nekog posebnog zakona koji bi strože regulirao plagijat neće značajnije promijeniti situaciju. Uvjeren je da se mora promijeniti cjelokupna atmosfera u zemlji, u svim sferama na svim razinama društva.

'Ako se prepisivanje događa od razine diplomskog rada na policijskoj akademiji do razine prepisivanja udžbenika na medicinskom fakultetu, onda imamo vertikalu nemorala. A pravila su jasna: kada se rade seminarski ili diplomski radovi u njima treba napisati odakle su preuzeti citati. Primjerice, u seminarskom radu dovoljno je napisati da je nešto napisao Hegel jer se on piše za profesore, odnosno za nekoga tko zna više od vas. Međutim, u diplomskom radu već treba točno navesti izdanje, naslov knjige i stranicu s koje se uzima citat. Ili u tekstu treba sažeto napisati 'Wittgensteinova teza je ta i ta', pa je potom prepričati. No rad se ne može sastojati isključivo od prepisanog rada Wittgensteina niti od rada kolege studenta. Mislim da je to zakonski besmisleno regulirati sve dok ne postoji atmosfera moralne sramote za one koji to rade. A te atmosfere kod nas nema. To se može zakonski precizirati, međutim to će biti birokratski čin sve dok nema odgovarajuće atmosfere', upozorio je Puhovski.

Sramotimo se pred stranim profesorima

Naš komentator s bogatim studentskim i profesorskim iskustvom, koji je studirao fiziku na PMF-u u Zagrebu, a potom filozofiju na Sveučilištu u Frankfurtu da bi diplomirao politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, kaže da se hrvatski profesori ponekad crvene pred onima u razvijenim zemljama.

'Mi sebi često izgledamo glupi kada se uspoređujemo s kolegama s uglednih sveučilišta kada čuvamo studente da ne bi prepisivali. Na velikoj većini sveučilišta takva praksa uopće ne postoji - da moramo sjediti pred 25 odraslih ljudi i paziti da ne prepisuju', kaže Puhovski i podsjeća da je poznata činjenica da će na američkim sveučilištima sami studenti prijaviti kolege koji od njih prepisuju.

'To ja zovem protestantskom etikom. Kod nas nažalost nema ništa od toga pa mislim da nema ni mogućnosti za brze zakonske promjene ako se takvi ljudi kandidiraju za ministre, za znanstvene nagrade i sl. To daje sliku naše društvene atmosfere koja je puno važnija od zakonske osnove. Kreatori te atmosfere smo svi mi, no neki ljudi su odgovorniji za nju. Nažalost, ni sveučilišna zajednica u tome se nije pokazala. Kod nas se plagijat još uvijek smatra kavalirskim deliktom', upozorio je Puhovski.