Isti stav kakav su iznijeli i pred donošenju prvostupanjske presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, kojima je Haški sud u prvom stupnju odredio 24, odnosno 18 godina za ratne zločine tijekom i nakon Oluje, u Centru Documenta ponavljaju i danas – uoči konačne presude u Haagu.

Uz podsjećanje kako je 'operacijom Oluja definitivno slomljena pobuna dijela Srba u Hrvatskoj, a time i skršena samoproglašena 'RSK' te na tom području ponovno uspostavljen ustavno-pravni poredak, prometno spojeni jug i sjever Hrvatske i otvorena mogućnost povratka prognanika', Documenta upozorava i na počinjene ratne zločine.

'Treba imati u vidu i one posljedice akcije oličene u paleži i pljački te brojnim nekažnjenima, pa i sustavno prikrivanim ubojstvima civila. Istraživanja koja je proveo HHO pokazala su da je u kolovozu i rujnu 1995., u tijeku i nakon završetka vojnih djelovanja, na akcijom integriranome teritoriju ubijeno više od 600 civila i spaljeno više od 22.000 kuća. Iz straha za osobnu sigurnost kao i na nagovor krajinskih vlasti Hrvatsku je tada napustilo više od 150.000 njezinih dotadašnjih stanovnika, uglavnom Srba', podsjeća Documenta.

Ponovno su ukazali i na neke javnosti poznate, a neprocesuirane zločine poput ubojstava civila u Golubiću, Gošiću, Varivodama i Mokrom Polju na kninskom području, napada na izbjegličku kolonu između Gline i Dvora i pogibije velikog broja civila, ubojstvima u Komiću na koreničkom području… Za neke su zločine procesi pokrenuti, ali i vraćani na početak, dok se u Zagrebu sudi za zločine u Gruborima.

Ti su zločini počinjeni, a za njih nitko nije odgovarao, čime nije izvršena obveza otkrivanja i procesuiranja počinitelja ratnog zločina nad civilima. Procesuiranje ratnih zločina mora se provoditi dosljedno, bez obzira tko je počinitelj, a tko je žrtva, jer zločin, ma čime on bio potaknut nema ni naciju ni vjeru, nego samo obilježje zla i stoga ničim ne može biti opravdan, kao što se ne može opravdati ni njegovo neprocesuiranje', navode u Documenti.

Uz činjenicu da u Hrvatskoj još uvijek nitko pravomoćno nije osuđen za zločine u ljeto i jesen 1995., Documenta napominje i kako su tijekom suđenja generalima u Haagu 'izvan svake razumne sumnje utvrđene činjenice o zločinima počinjenim u tijeku i neposredno nakon vojno-redarstvene akcije Oluja'.

'Neovisno o pravnim dilemama i kontroverzama koje presuda nosi, posebno u odnosu na individualni oblik kaznene odgovornosti, inauguriran kroz koncept udruženog zločinačkog pothvata, o kojima će se danas očitovati Žalbeno vijeće, presudu smatramo iznimno bitnom zbog utvrđivanja činjeničnog konteksta inkriminiranih događaja i doprinosa suočavanju s prošlošću', zaključno je poručeno iz Documente.