Budilica zvoni u pet sati ujutro. Dok još sviće, 34-godišnji Josip Salaić 'uvlači' se u svoju drvodjelsku radionicu. Stolarske obveze usklađuje s onima na polju.

'Moje zanimanje nema baš neke veze s drvodjelstvom. Završio sam srednju veterinarsku školu, a potom Poljoprivredni fakultet, smjer zootehnika. Drvo sam uvijek volio i njime se bavio kao hobijem dok mi je poljoprivreda bila posao', započinje razgovor za tportal Josip Salaić iz Tovarnika.

Rođen je i odrastao u ovom mjestu u zapadnom Srijemu nedaleko od Vukovara, koje je prije rata brojalo 4240 stanovnika, a prema posljednjem popisu iz 2011., njihov se broj gotovo prepolovio na 2792. I sam osjeti kako ih je prije 10-ak godina bilo 'vidljivo više'. Sa suprugom Lucijom, koja se doselila iz Zagreba, zasnovao je obitelj i kupio kuću, a o odlasku, kaže, nisu ni u jednom trenutku do sada razmišljali.

'Ima ljudi u Tovarniku, ali je prije 10-ak godina bilo osjetno više mladih. Rijetki su oni koji su se odselili u najbliži Vukovar, nešto je takvih u zadnje vrijeme. Uglavnom su otišli u Njemačku i Irsku. No ima i onih koji su se vratili, ali većina nije', odgovara nam.

U drvodjelstvu se baš pronašao, kaže Salaić. Jednostavno trgovačko društvo VU Creator još nije proslavilo ni pola godine postojanja, ali već ima punu bilježnicu narudžbi.

Balansiranje između poljoprivrede i drvodjelstva

'Posla u poljoprivredi također ima, ali je u tom sektoru dosta komplicirana situacija. Ako imaš dovoljno zemlje za obradu, onda nije problem. No ako je nemaš, moraš se boriti s tržištem, birokracijom. Godinama sam pokušavao i nije da nisam uspijevao, ali ne mogu reći da sam se baš našao u tome. Puno je i faktora, poput vremenskih prilika, na koje ne možeš utjecati, pa ako ideš samostalno, a pokušaji udruživanja su propali, teško je', opisuje stanje na terenu.

Poljoprivredu nije zanemario. I dalje je i u tom poslu. Obitelj mu se bavila nekada i stočarstvom, tovom junadi, ali su sada prešli na ratarstvo i ekološki uzgoj suncokreta, lucerne, krmnih kultura i zobi. Josip uživa i u lipicancima, a ima ih četiri, dva pastuha Santu i Safira te Malu i Zentu.

'Više sam volio životinje, zato sam i birao takve škole. Imamo nešto svojih površina, obrađujemo 30 hektara zemlje. To i nije dovoljno za neko ozbiljnije ratarstvo, ali ono ekološko u kombinaciji s drvodjelstvom moglo bi biti nešto', objašnjava nam Salaić, dodajući da nakon posla u polju trči u radionicu.

Stara staja u dvorištu obiteljske kuće polako se pretvara u pravu malu drvodjelsku radionicu punu piljevine, radnih strojeva... Ulazeći u nju, nosnice puni miris drveta.

Drvo slavonskih šuma

'Nemam stalnog dobavljača drveta, nego po potrebi. Nešto sam uzeo u Spačvi u Vinkovcima, neki njihov poluproizvod koji su osušili i već pripremili, išao sam i u Elgrad u Slavonski Brod, a nešto je i iz Petrijevaca kod Osijeka. Uglavnom nabavljam sirovinu od lokalnih dobavljača', tumači ovaj mladi poljoprivrednik i drvodjelja.

Riječ je o drvetu slavonskih šuma. Najviše u izradi koristi hrast i jasen te nešto, dodaje, jelovine za igračke.

'Jasen se lijepo obradi i lako je slikati po njemu. Najviše izrađujem dječje stolice, stolove, razne police u obliku slova, životinjice, kućice, figurice, jaslice za Božić...', nabraja što je sve do sada izišlo iz njegove radionice.

Kupaca mu ne nedostaje. Narudžbe prima iz cijele Hrvatske, od Splita i Knina, preko Zagreba, do prvih susjeda iz okolice. Prigovora do sada nije bilo, ali jest neobičnih zahtjeva.

'Imali smo upit za izradu stalka za toaletni papir nekog čudnog oblika. I to smo napravili', govori nam.

Za prodaju su zaslužne objave putem društvenih mreža. Ideje stižu od naručitelja.

Najteže do - radnika

'Imam posla, čak možda i previše za jednu osobu. Planiram zaposliti još jednu, ali još za to nemam mogućnosti. Nadam se tome za koji mjesec. Poslije Nove godine planiram krenuti i s novim proizvodom, blagovaonskim stolovima od masivnog drveta', govori nam Salaić.

Ovaj mladi poduzetnik iz Tovarnika priznaje da će najteže ipak biti pronaći - radnika.

'Oglasit ćemo potrebu kada dođe vrijeme, ali je dosta teško pronaći radnike. Poznato mi je to iz poljoprivrede, u kojoj smo teško dolazili do ljudi. A ovo je specifično, tako da mislim da će biti još teže', govori o preprekama koje bi mu se mogle naći na putu.

Iako je u drvodjelstvo tek zakoračio te imao ulaganja u strojeve, uređenje radionice i nabavku sirovine, kada postavi posao na zdrave noge, vjeruje, kaže nam za kraj, od tog bi posla mogao i živjeti.