Rasplamsali sukob na relaciji bivšeg Stjepana Mesića i sadašnjeg predsjednika države Ive Josipovića ponovno je otvorio pitanje potreba postojanja Ureda bivšeg predsjednika za koji porezni obveznici godišnje izdvajaju 2,4 milijuna kuna
Dok, ovisno o mediju kojeg čitate/slušate/gledate, ispada da je priča potaknuta jučer odnosno prekjučer, činjenica je da je o Josipović o Uredu bivšeg predsjednika progovorio prije gotovo sedam dana, ali je to prošlo gotovo nezamijećeno.
Potrebu da ponovno dovede u pitanje opravdanost postojanja Mesićeva Ureda, Jospović je u protekla dva dana osjetio nekoliko puta, nakon čega se oglasio i bivši predsjednik očešavši se o sadašnjeg šefa države riječima da je 'bodove na ljestvicama popularnosti lakše stjecati nedorečenošću i izbjegavanjem zauzimanja jasnih pozicija, zbog čega neće biti ni neprijatelja'.
Voditelj centra za politološka istraživanja Anđelko Milardović smatra da je Josipovićeva reakcija zakašnjela, ali i dodaje da je postojanje Mesićeva Ureda prije svega pitanje racionalnog izbora i ekonomske opravdanosti.
'Mesićev Ured nije od jučer. Kada se odluka o njemu donosila, Josipović je šutio i držao se po strani. Nije uredu da se sada oglašava jer je imao vremena za to. Obično drži stav 'ne bi se štel mešat', a vidimo da može biti i drukčiji, pa je opravdano zapitati se zašto svoje drugo lice češće ne pokazuje kad je na slučaju Ureda vidljivo da ga ima.
S druge strane, ne vidim veliku svrhu postojanja Ureda kakav je Mesićev. Svaka čast njemu na dva mandata, ali u situaciji u kojoj se Hrvatska nalazi, pitanje je ima li potrebe za takvim Uredom. Mi nismo velesila poput SAD-a ili neke druge velike zemlje i postojanje Ureda prije svega treba sagledati sa stajališta ekonomske opravdanosti i racionalnog izbora. Činjenica je da za neke puno važnije društvene sadržaje novca nema, a za političke elite ima. Moje mišljenje je da takav Ured ne trebamo', ističe Milardović.
Politički analitičar Davor Gjenero ne dijeli njegovo mišljenje i smatra da je takav Ured potreban, ali i dodaje da razdoblje u kojem može djelovati bivši predsjednik treba ograničiti na jedan mandat.
'Takvi Uredi postoje u većini zemalja, ali prava u njima nisu beskonačna, već su uglavnom ograničena na jedan mandat. U suprotnom se može dogoditi da za svakog bivšeg predsjednika moramo otvoriti novi Ured, što je neracionalno. Ono što bivšem predsjednik treba trajno omogućiti, to je pristup arhivi za period u kojem djelovao radi eventualnog publicističkog rada.
Unatoč činjenici da je Mesić krivo nastupio u slučaju Gadafija i Libije, za što ga sada Josipović proziva, mišljenja sam da je od njegova rada bilo više koristi nego štete i da je takav Ured potreban', zaključio je Gjenero.