Uz važne vanjskopolitičke odrednice Hrvatske, kao što su članstvo u EU-u, regionalna politika i trajno partnerstvo sa SAD-om, Hrvatska je zanemarila odnose s nekim važnim igračima poput Rusije, Brazila, Indije, Kine, istaknuo je Josipović za vrijeme predavanja na temu 'Vanjska i obrambena politika Republike Hrvatske'.

Prema njegovoj ocjeni, ti odnosi nisu bili intenzivni kao što su mogli biti. Osim toga, Hrvatska je cijeli set zemalja poznatih kao skupina nesvrstanih stavila sa strane, ne brinući o odnosima s njima, 'pa možda čak i s dozom arogancije neprimjerene državi veličine kakva je Hrvatska'.

Napominjući da je gospodarska kriza iznimno važan parametar unutarnje i vanjske politike, Josipović dodaje da hrvatsku vanjsku politiku treba opredijeliti pogled u budućnost: gdje smo, gdje želimo biti i koji su nam najvažniji ciljevi?

'Malo je lijepo'

U doktrini međunarodnih odnosa prevladava teza da su sve zemlje s manje od 50 milijuna stanovnika male zemlje, iako ima još puno faktora koji u konačnici određuju klasifikaciju.

'Hrvatska je po svim parametrima mala zemlja, što ne znači ništa loše – malo je lijepo', rekao je Josipović, dodajući da male zemlje mogu biti male države ili male sile.

Male države karakterizira multilateralni pristup, 'jamstvena kartica da veliki i moćni neće posezati u njihove interese'. Fokusirane su na jedan cilj, vrlo često se specijaliziraju za određene niše i vode politiku šutnje – njihov glas u svjetskim razmjerima ionako nije odlučujući, a ako se izjasne, mogu steći neprijatelje. Osim toga, imaju i patrona koji im pomaže da ostvare svoje interese.

Male sile, pak, krasi sposobnost da same utječu na odnose u regiji, nemaju samo jedan vanjskopolitički cilj, već su njihovi ciljevi lepezasti.

'Hrvatska je bez sumnje počela kao mala država s tendencijom da se razvijemo u malu silu. Pritom su nam EU i regionalna politika velika prilika i katalizator pomoću kojega možemo svoj status od male države promijeniti barem prema pravcu, ako ne i postati mala sila', rekao je Josipović.

Nepoćudne nestale osobe

Predsjednik se osvrnuo i na suočavanje s prošlošću, pri čemu 'povijest našeg odnosa prema ratnim zločinima nije sjajna', a Hrvatsku je obilježila i faza 'kad smo imali filozofiju da su samo drugi činili ratne zločine'.

Građani Hrvatske ipak su s vremenom osvijestili da je i s njihove strane bilo zločina koji moraju biti kažnjeni. Tu su napravljeni ozbiljni i pozitivni iskoraci 'iako se još uvijek suočavamo s etničkom pristranošću i to je nešto što moramo iskorijeniti'.

Što se tiče politike pomirenja u regiji, sasvim je sigurno 'nećemo nikada do kraja jednako gledati na povijesne događaje, ali važno je da se nađe nazivnik koji istinito reflektira povijesne činjenice i zajedničke vrijednosti, rekao je Josipović, navodeći da se još uvijek ne zna sudbina više od 1.840 osoba.

'Nažalost, ima političara u Hrvatskoj koji govore da nam nedostaje oko 900 osoba jer ne broje naše sugrađane srpske nacionalnosti. A to su sve ljudi kojih nema, čiju sudbinu ne znamo, za kojima plaču majke, očevi, djeca', dodao je.

Hrvatsku, poručio je Josipović, čekaju promjene u pravnom sustavu, ali i u načinu pravnog razmišljanja koje će se iz korijena promijeniti. Primjerice, hrvatski pravnici skloni su normativizmu, dok razvijene pravne kulture i tradicije poimaju pravo kao živi organizam: sudovi, pravnici, odvjetnici, korporacije, pojedinci, pravo više ne čitaju doslovno.

'Ispostavit će se da je Tito bio u pravu kada je rekao da se ne treba držati zakona kao pijan plota! Pravo se interpretira, razumijeva u kontekstu, prevladava teleološko tumačenje norme po njenoj svrsi. Mi nemamo tu tradiciju, moramo naučiti. S tim ćemo imati ozbiljne probleme', zaključio je Josipović.

'Veće cijene nisu pitanje volje'

Komentirajući poskupljenja koja pogađaju hrvatske građane, Josipović kaže da nije ni on sretan s većim cijenama: 'Ali veće cijene najčešće nisu pitanje nečije volje. Postoji zakoni tržišta, ekonomije i, nažalost, oni često ne idu u prilog građanima.'

Odgovorio je i na pitanje o budućnosti investicija u zemlji u kojoj, kako je naveo novinar, 'bogati Židov dolazi iz Amerike pokušavajući spasiti tvornicu, ali na kraju odlazi'.

'Imamo taj problem previše birokracije, papira, nemogućih uvjeta. Ali s druge imamo i problem u našim glavama. Kada netko dođe i želi uložiti novce, mi se pitamo – dobro, gle, on hoće zaraditi. Pa naravno da hoće zaraditi! To je pitanje posla, konstitucije gospodarstva. Investirati znači željeti zaraditi, ali na društveno odgovoran način, uz plaćanje poreza, radnika, doprinosa, brige za okoliš. Prema tome, ako se pojavi investitor koji udovoljava tim kriterijima, pa nemojmo ga tjerati', poručio je Josipović.