Izbor Ive Josipovića nije iznenađenje, no pritom moramo uzeti u obzir sve koji su mu pružili potporu, piše u novom komentaru Glasa Koncila njegov urednik Ivan Miklenić.

'Otkako je SDP sada izabranog predsjednika prihvatio kao svoga službenoga kandidata, on je odmah javnosti nametnut kao jedini favorit te je postao službeni kandidat ne samo svoje stranke nego i određenih centara moći koji djeluju daleko od očiju javnosti, a to je uskoro rezultiralo specijalnim medijskim tretmanom, kako u neformalnom tako i u formalnom predizbornom i izbornom razdoblju. Nakon prvoga izbornog kruga, u kojem je već izabrani predsjednik gotovo nedostižno odskočio, stigla je otvorena potpora dosadašnjega predsjednika Republike Hrvatske, bliskih političkih stranaka, uključujući i neke od onih koje su sada u vladajućoj koaliciji, zatim čak i predsjedničkog kandidata HDZ-ova disidenta, a u konkretnim okolnostima neizjašnjavanje glavnih stranka vladajuće koalicije - po onoj 'tko šuti, taj se slaže' - značilo je također svojevrsnu potporu izabranom predsjedniku. Potpora mu je također stigla i od brojnih drugih društvenih subjekata, pa i dijela umirovljenoga vojnog establišmenta.

Pojedini centri moći pobrinuli su se i za vrlo važnu potporu izabranom predsjedniku inicirajući i snažno podupirući nerealnu ambicioznost pojedinih kandidata, makar deklarativno desničarske političke opcije, a što je, ne isključujući i mogućnost primjene metode ucjenjivanja, onemogućilo pojavljivanje snažnoga kandidata političkoga desnog centra. Posljedica te razlomljenosti na političkom desnom centru - a što je legitimno osim ako je primijenjena i metoda ucjene koja označuje nasilje nespojivo s demokratskim postulatima - bila je da su iz prvoga kruga izišla kao pobjednici čak dvojica političara iz istoga miljea SDP-a. Razumljivo je da je izabrani predsjednik uz toliku potporu političkoga javnog i skrivenog establišmenta, i u hrvatskim okolnostima nepostojanja medijske ravnoteže koja bi odražavala pluralnost hrvatskoga društva, moćno nadmašio protukandidata. Bilo bi pravo pravcato čudo da se dogodilo drukčije. Ishod drugoga kruga predsjedničkih izbora potvrdio je koje snage stvarno upravljaju hrvatskim društvom, kao i to da su svima drugima dane samo epizodne uloge koje mogu biti i vrlo zvučnih naslova i fotelja, ali ne mogu biti i odlučujuće', stoji u Miklenićevu komentaru.

Ishod predsjedničkih izbora, smatra Miklenić, samo je potvrda kontinuiteta političkog ozračja u društvu, no o nekom demokratskom iskoraku ne može se govoriti. 'U hrvatskom društvu stvarni demokratski iskorak nije moguć bez prihvaćanja hrvatskih nacionalnih ciljeva, bez političkog konsenzusa o hrvatskim nacionalnim interesima i prioritetima, bez otvorenosti za punu istinu o svim totalitarizmima: fašizmu, nacizmu i komunizmu i njihovim posljedicama te bez odustajanja od svih oblika političke podobnosti, nepotizma i istjerivanja partikularnih interesa. Oni birači koji nisu stranački, ideološki ili politički pristrani, a koji su svojim glasom izabrali novoga hrvatskog predsjednika, vjerojatno smatraju da izabrani predsjednik koliko-toliko može pomoći hrvatskom društvu u ostvarivanju toga potrebnoga iskoraka. Na takvu nadu imaju pravo i svi hrvatski građani - barem tako dugo dok se po njegovim postupcima ne uvjere drukčije. A novoizabrani predsjednik ima legalnu i legitimnu, stvarnu priliku odgovoriti golemim izazovima u suvremenom hrvatskom društvu - služeći zajedničkom dobru cijele hrvatske nacije', zaključuje Miklenić