Nova američka deviza obrazovanja nije 'sa škole na faks' nego 'iz škole u zatvor'. Posljednji u nizu nevjerojatnih slučajeva prekooceanskog odgoja školaraca desio se nedavno u školi Fulmore Middle u Austinu kada je trinaestgodišnja Sarah Bustamantes, malo sporija učenica s viškom kila, izvadila parfem usred sata i počela se špricati. Sve zbog konstantnog bullyinga kolega da smrdi. Učiteljica je reagirala sa zapanjujućom inteligencijom. Umjesto da uzme Sari parfem ili joj naredi da ga pospremi, ova je pozvala policiju koja je djevojčici ispisala kaznu, piše The Guardian.

Čitava serija sličnih nebuloza odigrava se po američkim školama, dovoljan je podatak da je u 2010. ispisano 300.000 policijskih kazni za neprilično ponašanje, bilo u razredu, bilo u školskom dvorištu. Razlozi variraju: pravljenje aviona od papira, izokretanje stola, psovanje učitelja, posjedovanje cigareta, nošenje neadekvatne odjeće, kašnjenje u školu... Dob djece koja su pokupila kaznene prijave ili im je bila izrečena novčana kazna kreće od šest godina starosti pa naviše. Nerijetko, ukoliko se radi o starijim školarcima, kazna uključuje i odsluženje zatvora.

Školski sustav u SAD-u više nema vremena za odgojne koncepte poput razvijanja osjećaja odgovornosti. Po obrazovnim institucijama za najmlađe svakodnevno patroliraju policajci spremni zakonski sankcionirati svaku predadolescentsku budalaštinu. 'Školski neposluh počeli smo tretirati kao kriminalno ponašanje. To su djeca. Uznemiravanje razreda? Svaki put kada vidim taj zakon pomislim: Bože moj, da je takvo nešto vrijedilo u moje vrijeme, nikada ne bih završila školu', kaže odvjetnica gore spomenute Sare.

U Teksasu se krivično može goniti već desetogodišnjake. Problematična djeca nerijetko završavaju u zatvoru zbog školskih ispada, sve im se upisuje u dosje i nema nikakve šanse da kasnije upišu fakultet, prije svega jer im nitko neće dati stipendiju s takvom mrljom na biografiji. Čak je i državni senator John Whitmire opisao rigidni školski zakon ridikuloznim, no njegova inicijativa da se ukine na kraju nije prošla.

Razlog transformacije škola u strogo nadzirane institucije je rast maloljetničke delinkvencije u devedesetima, koja je 1999. doživjela vrhunac u masakru u srednjoj školi Columbine gdje je dvoje učenika pobilo 12 kolega i nastavnika, prije nego su pucali u sebe. Ipak, jedan ekstremni incident ne može biti opravdanje za svakodnevno policijsko maltretiranje nemirne djece po školama, slaže se većina analitičara, baš kao i sutkinja Jeanne Meurer koja već 30 godina pravoriječi u slučajevima maloljetničke delinkvencije.

'Neki su od njih prilično tvrdi. Nikada prije nismo imali slučajeve da učenik opsuje učitelja kao što to čine danas. Poštujem frustracije odraslih koji su suočeni s takvim ponašanjem, no ta djeca su naša budućnost. Trebamo iznaći sredstva kako da promijenimo taj trend, a ne da ih izručimo čekiću pravosuđa', zbori sutkinja, dodajući kako je velika većina djece koja se pojavi na sudu krcata problemima. Jednog je dječaka s niskim IQ-om školska policija posprejala suzavcem jer nije shvatio što mu govore. Maloljetnik je, očekivano, reagirao agresivno – zatvorio je oči i stao mlatarati rukama po zraku, pri čemu je udario jednog od policajaca. Ovi su mu zauzvrat napisali kaznu za napad na javnog službenika i priveli ga u sudnicu.

U drugom bizarnom slučaju u Kaliforniji školski plavci slomili su ruku učenici koja nije htjela pokupiti mrvice od kolača koji joj je pao na pod. Drugi je pak klinac bio spržen elektrošok-pištoljem jer je gostujućem senatoru Johnu Kerryju uporno postavljao neugodno pitanje nakon što su ga upozorili da zašuti.

Bez obzira na činjenicu da su školarci u zapadnoj hemisferi sve brutalniji, bezobzirniji i neposlušniji – obrasci ponašanja koji zacijelo nisu pali s neba – prebacivanje odgojne odgovornosti na kazneni zakon u najmanju je ruku slijepo, lijeno i, prije svega, kriminalno.