Smrt petnaestogodišnjeg Berkina Elvana koji je prekjučer preminuo nakon višemjesečne kome izvukla je milijune građana na antivladine prosvjede po čitavoj zemlji. Mladi Berkin pogođen je spremnikom suzavca u glavu prije devet mjeseci – samo je izašao da kupi kruh. Njegova smrt ujedinila je opozicijske stranke te sindikate, udruge i pojedince suprotstavljene vladavini premijera Erdogana. 'Sad je simbol, on je ovako mlad postao vođa – to je uspio napraviti. I to ne samo u Istanbulu, nego u čitavoj zemlji', kaže Güzide Gündüz, istanbulska suvremena umjetnica u povorci koja je pratila Berkinov lijes do groblja.

'Ovo zapravo nije posmrtna povorka, ovo je antivladin prosvjed koji se stvarao jedanaest godina (otkad je Erdogan došao na vlast, op. a.). Zbog Berkinove smrti i drugih stvari, građani ove zemlje izašli su na ulice', kaže Nagar Ulukan, urednica časopisa koja je zajedno s čitavom redakcijom izašla na ulicu: 'Ovo nije uobičajena stvar. Jako smo deprimirani. Situacija je eksplozivna.'

'Svugdje je Taksim'

Prošlog ljeta akcija za očuvanje jedine preostale zelene površine u centru Istanbula pretvorila se u velike prosvjede. 'Sve je, naravno, počelo Gezijem (park koji je trebao biti srušen, op. a.). Tada su htjeli izgraditi šoping-centar na javnom prostoru. To nismo htjeli – a vlada nas nije baš ništa oko toga pitala. Da - iako su oni vlada, trebaju nas trebaju pitati ako žele nešto takvo učiniti. Na kraju krajeva - mi živimo u ovom gradu', kaže Güzide Gündüz.

Ono što je u Geziju počelo s pedesetak ljudi ubrzo se pretvorilo u desetine tisuća prosvjednika odlučnih da zaustave rušenje parka Gezi na trgu Taksimu. Danas, devet mjeseci kasnije, 'Svugdje je Taksim', jedna je od popularnijih parola koja se izvikuje na ulici u ovom posljednjem valu izražavanja nezadovoljstva. Danas, kao i prije devet mjeseci, glavni je razlog nezadovoljstva grubo policijsko postupanje. Human Rights Watch izvještava da je u prosvjedima oko parka Gezi čak osmero ljudi izgubilo život, a 8.000 ljudi ranjeno.

Smrt mladog Berkina dolazi u nezgodno vrijeme za premijera Tayyipa Erdogana. Preostalo je svega nekoliko tjedana do lokalnih izbora koji će poslužiti kao provjera potpore njegovoj jedanaestogodišnjoj vladavini. Uspješnost povijesnog mirovnog procesa s Kurdima do sada je bio glavni adut u kampanji vladajućeg AKP-a. Nakon trideset godina sukoba zbog mirovnog procesa, već godinu dana nije bilo kurdsko-turskih okršaja. Novi sukobi na ulicama turskih gradova zadnje je što Erdoganu treba – jučerašnji prosvjedi opet su odnijeli dva života.

Iako istraživanja javnog mnijenja govore o širokoj potpori koju Erdogan uživa, prosvjedi, kao i optužbe za korupciju u vladajućoj stranci mogle bi ovo preokrenuti. Deset ministara Erdoganove vlade nedavno je smijenjeno zbog korupcijskih afera, a naknadno su u javnost iscurile i snimke u kojima sam Erdogan i sin dogovaraju na koji način uzeti proviziju od privatne firme. Autentičnost snimaka još nije potvrđena, ali premijer je dolio ulje na vatru prijeteći da će ukinuti YouTube, Facebook i druge društvene mreže na kojima se kontroverzna snimka proširila.

Prosvjed za buduće generacije

Optužbe o korupciji blijede u usporedbi s parolama koje je inspirirala smrt Berkina Elvana – 'Erdogane, ubojico, AKP, ubojice'. Dojam je prosvjednika da su premijer i njegova vladajuća stranka odgovorni za smrt mladića i ostalih poginulih prosvjednika. Ne samo da je Erdogan hvalio ponašanje policije u sukobima oko parka Gezi, već nijednom nije spomenuo činjenicu da je mladi Berkin ni kriv ni dužan poginuo zbog policijskog suzavca. O isprici u ime policije nije bilo govora.

Takvo držanje nosi sa sobom posljedice. Oruç Çakmakli, profesor arhitekture na istanbulskom sveučilištu u posmrtnoj povorci mi uzrujano govori: 'Osjećamo da je dosta, dosta, dosta. Oni su (vlada, op. a.) odgovorni za sve ovo, oni su neprijatelji vlastite zemlje.' Slično osjećaju i drugi: 'Želimo da napuste zemlju – ubijaju ljude, kradu novac – rade mnoge nezamislive stvari, posebno mladima. Sad mi je preko pedeset godina, ali prosvjedujem zbog mladih ljudi i njihove budućnosti', kaže Güzide Gündüz.

Čak i oni koje ne zanimaju prosvjedi, poput vlasnika restorana Piknik sa 'sarajevskim roštiljem' u centru Istanbula, ne mogu ignorirati događanja ovih dana: 'Kad vidiš policiju, suzavac, ako si normalan - bježiš. A kad su prosvjedi pred mojim restoranom, onda nema gostiju jer svi bježe. Nije to dobro.'

Hoće li optužbe za korupciju, percepcija odgovornosti za smrt turskih građana te nestabilnost uzrokovana prosvjedima oslabiti Erdoganovu vlast, teško je reći. Za ozbiljan izazov Erdoganovoj vlasti trebala bi se naći figura koja će za života učiniti ono što je mladi Berkin napravio u smrti – ujediniti opoziciju i nezadovoljne Erdoganovom vlašću.

'Ovo je tek početak'

U svakom slučaju, postaje sve izraženija atmosfera izrazite polarizacije u kojoj jedna strana smatra da je vlada neprijatelj vlastite zemlje dok druga smatra da su prosvjednici nasilnici i zgubidani. Prve naznake smjera u kojem bi ova atmosfera mogla odvesti Tursku već su vidljive – jučer su bile razbijene i zapaljene prostorije vladajuće stranke po čitavoj zemlji. Znači li to da će već danas mnogobrojni Erdoganovi pristaše tražiti odmazdu za zapaljene urede?

Iako se čini da prosvjednici pomno biraju mjesta napada, pokraj mojeg stana vidim razbijen izlog skromnog dućana flaširane vode. Je li to tek slučajna žrtva sukoba policije i prosvjednika ili je dućan stradao jer je vlasnik pripadnik AKP-a, nisam uspio saznati. Policija me uvjerava da nema mjesta za brigu. Moja pitanja brzo otpisuju: 'Danas su bili mali problemi. Sutra će biti sve u redu.' Nisam siguran. Čitav dan slušam tisuće prosvjednika koji, sklanjajući se pred suzavcem, uzvikuju: 'Svugdje je Taksim. Ovo je tek početak!'