Izgleda kao riža, prodaje se kao riža, a kada je skuhate, dobijete na dnu lonca rastopljenu plastičnu masu. Namirnica je navodno 'uzgojena' u Vijetnamu od samljevenih plastičnih vrećica i ljepila.

Izgleda kao extra vergine maslinovo ulje, miriši kao extra vergine made in Italy, ali 90 posto sadržaja boce namirisano je i klorofilom obojeno suncokretovo ulje.

Izgleda kao med, slatko je poput meda, ali ljepljiva masa zaslađena umjetnim sladilima jedva je vidjela kinesku pčelu.

Usitnjena zemlja u mljevenom papru, samljevena cigla u crvenoj paprici. Sojin sos je pripravljen od hidroliziranih biljnih proteina i gotov za tri dana, iako su mu potrebni tjedni zrenja; u ribanom parmezanu ima celuloze i škroba; mulja se s 'organskim' đumbirom, sojom i kukuruzom. Sušeni divlji losos pitomo je plivao u bazenu jer se 95 posto atlantskog lososa uzgaja i farba crvenom bojom. Ofarbana želatina glumi skupocjeni šafran, a mljeveni šafran 'vrhunske kakvoće' (cijena do 60.000 kuna za pola kilograma) sadrži samo 10 posto dragocjenog začina, ostalo je bezvrijedno sasušeno bilje.

64 posto maslinova ulja analiziranog u zadnje dvije godine ne odgovara kakvoći na etiketi

Da, ima toga. I to mnogo toga, pa nije čudo što su samo ovog svibnja održane dvije međunarodne konferencije o sprečavanju podvala i kriminala u prehrambenoj industriji, Food Fraud Conference u Manchesteru i Food Integrity Conference u Parmi, a u zajedničkoj akciji Interpola i Europola u 61 zemlji otkrivena je substandardna hrana te piće u vrijednosti od 250 milijuna dolara, uključujući mineralnu vodu, plodove mora, začine, kocke za juhu i maslinovo ulje. U isto vrijeme brazilsko ministarstvo poljoprivrede izvještava da 64 posto maslinova ulja analiziranog u zadnje dvije godine ne odgovara kakvoći označenoj na etiketama. Prije nekoliko dana španjolska je policija uhitila 14 zaposlenika jednog proizvođača hamburgera jer je u proizvodu bilo više jeftine svinjetine, krušnih mrvica, masnoća, soje i umjetnih aroma nego junetine.

Dosjetljivost varalica u globalnoj industriji hrane sve više zapanjuje, a zapanjuje i podatak da se prema procjenama stručnjaka samo na američkom tržištu godišnje proda falš hrane u vrijednosti od 40 milijardi dolara, a u Velikoj Britaniji 11 milijardi funti, bilo da je riječ o korištenju nedozvoljenih sastojaka, prodavanju jeftine hrane pod skupom robom vrhunske kakvoće, ukradenoj robi ili jeftinoj krivotvorini nekog poznatog brenda.

Parmanska je konferencija dio petogodišnjeg projekta FoodIntegrity koji okuplja sudionike iz 18 europskih zemalja, Kine i Argentine, mahom stručnjake s instituta, sveučilišta, zdravstvenih ustanova i neprofitnih organizacija, s nakanom da se pročisti europsko tržište i osiguraju autentični prehrambeni proizvodi. Konferencija u Manchesteru je pak okupila predstavnike globalnih proizvođača, prerađivača i trgovaca hranom, od istraživačkog centra Nestlea do Marsa i Metro Cash & Carryja da se upoznaju s najnovijim propisima, praksom u sprečavanju prevara i novim tehnologijama za testiranje ispravnosti prehrambenih proizvoda.

Italija na čelu kolone

Zahvaljujući agromafiji, Italija je na čelu europskih zemalja po prevarama u hrani i agropiratstvu, što eskalira iz godine u godinu. Mafijaši su samo prošle godine utržili 21,8 milijardi eura od falš hrane, nevjerojatnih 30 posto više nego lani. I to unatoč 200.000 provjera prehrambenih proizvoda i spacijalnih akcija kao što je Operacija Mamma mia, pljenidba golemih količina maslinova ulja bijedne kakvoće s etiketama vrhunskog proizvoda. Mafijaški apetiti za ićem i pićem dosegli su tolike razmjere da talijanski farmerski lobi Coldiretti traži hitnu promjenu zakona koji bi bolje zaštitio sve manji broj korektnih proizvođača.

Manite Guccijeve lažne torbice – na bivoljoj mozzarelli mafija zarađuje više. Od muljaže s maslinovim uljem profit je tri puta veći negoli od krijumčarenja kokaina! Na policama talijanskih trgovina – kaže jedan sudionik reportaže o talijanskoj agromafiji u CBS-ovu magazinu '60 Minutes' –  u 50 posto boca maslinova ulja sadržaj ne odgovara opisu na etiketama, a u američkim trgovinama 80 posto ponude talijanskog 'tekućeg zlata' su lažnjaci. Velika je vjerojatnost da ćete njime začiniti salatu u 5000 restorana koje u Italiji kontrolira mafija.

'Kada mafijaši maslinovo ulje uvezeno iz Turske razrijede do besmisla običnim uljem i udare deset puta veću cijenu, od kupca će napraviti majmuna, ali mu neće ugroziti život. No kada mu prodaju proizvod razrijeđen sjemenovim uljem, na koje su neki alergični, a to nije navedeno u deklaraciji, prodat će mu bombu', kaže u '60 Minutes' talijanski stručnjak za borbu protiv mafije Sergio Tirro, koji sa svojim timom od 60 treniranih policajaca, kušača ulja, može otkriti lažnjake 'na prvu kaplju'.

Ovo s maslinovim uljem nije od jučer. Nekadašnjeg šefa njujorške Cosa nostre, Sicilijanca Joea Profacija, prema kojemu je Mario Puzzo navodno skrojio lik Vita Corleonea u proslavljenom 'Kumu', nisu bez razloga zvali 'kraljem maslinova ulja'.

Kontrola od polja do tanjura

Od 210.000 tona prodanog sira u SAD-u 20 posto su krivotvorine, tvrdi Neal Schuman, direktor vodećeg američkog proizvođača talijanskih sireva Schuman Cheese. Agromafija je izbjeljivala mozzarellu deterdžentima, a smrad starih plodova mora uklanjala limunskom kiselinom. Uvezene ribe, morske plodove ili gotove japanske, tajlandske i kineske nudle s okusom piletine i govedine bolje je ne spominjati.

Talijanska agromafija nerijetko kontrolira cijeli proces proizvodnje hrane, od polja do tanjura, a organizirani kriminal spretno koristi slatke mogućnosti interneta. Talijansko ministarstvo poljoprivrede u suradnji s još nekim institucijama sklopilo je sporazum s Alibabom i eBayom, a surađuje i s Amazonom, što je urodilo s 400 intervencija, nakon čega je s virtualnih polica nedavno nestalo hrane u vrijednosti od 60 milijuna eura.

Protiv mafijaškog udara na džep i zdravlje potrošača bore se i Interpol i Europol, a 57 država udružilo je policijske snage u međunarodnim akcijama protiv kriminala u agrobiznisu. Protiv domaće mafije talijanska udruga farmera Coldiretti s pola milijuna članova i 724 ureda s drugim državnim institucijama vodi pravi rat za proizvodnju hrane čistih ruku. Talijani se pak žale da se na tržištu pojavljuje hrana made in Italy s kosim očima, a u promociji lažnjaka koriste se riječi, slike i zemljopisne oznake domovine chiantija i pizze. Osim toga, Talijani tvrde da je u njih priča o organiziranom kriminalu razglašenija nego drugdje jer su njihove akcije uspješnije i više transparentne nego u nekim drugim zemljama.

Bilo kako bilo, talijanska se mafija ne namjerava zadržati samo u kuhinji i hladnjacima potrošača. Stručnjaci kažu da sada vreba na sport, naročito nogomet i – ako je vjerovati – na zdravstvenu zaštitu.

Ali za utjehu farmera čistih ruku, evo i jednog optimističnog primjera: nedaleko od Corleonea, sicilijanskog gradića iz kojega potječe Puzzov literarni Don Vito, policija je oduzela mafijaškim bosovima 350 ari obradive zemlje i predala ih u zakup Liberi terri (Slobodnoj zemlji), grupi zemljoradnika koji uzgajaju povrće i voće za proizvodnju mafia free delicija.