Vladimir Putin opravdao je aneksiju Krima obrazloženjem da je dužan zaštiti ruske govornike posvuda. Časopis The Economist predstavlja kako bi izgledao svijet prema Putinovim skandaloznim načelima u kojem se jezične granice podudaraju s granicama država
Stare kolonijalne sile dobro bi se okoristile da vrijede Putinova načela. Portugal bi povratio Brazil, Španjolska većinu ostatka Srednje i Južne Amerike, a Francuska većinu zapadne Afrike.
Moćno skandinavsko kraljevstvo ponovno bi oživjelo, uključujući Finsku, premda je finski jezik vrlo različit od skandinavskih jezika. No budući da je švedski drugi jezik u Finskoj, Vikinzi bi imali jake osnove za mirno ujedinjenje na temelju zajedničkih kulturnih vrijednosti po kojima su poznati.
Ujedinjena Arabija protezala bi se od Atlantika do Indijskog oceana. Tu bi moglo biti svađa između sunita, šijita, kršćana i sljedbenika arhaičnih pogleda na naciju; ali ujedinjeni zajedničkim jezikom, Arapi bi se sigurno slagali, pogotovo ako se udruže kako bi porazili perzijske govornike na drugoj strani zaljeva, piše The Economist.
Dvije Koreje postale bi jedna država, što bi moglo biti dobro ili loše, ovisno o tome kakav sustav prevlada.
Budući da su hindi i urdu međusobno razumljiva mješavina sanskrta i perzijskog jezika, Indija bi mogla polagati pravo na Pakistan - a i obratno. Postojanje nuklearnih bojevih glava na obje strane zapalilo bi dodatnu iskru na raspravi o tome koji bi jezik imao viši položaj, piše The Economist.
Po Putinovu načelu Britanija bi povratila svoj imperij, uključujući i SAD. Vjerojatno bi Baracku Obami dali neku prestižnu poziciju i lijepu uniformu, ironičan je The Economist. Međutim, Britanija bi morala predati neke od londonskih četvrti kojima dominiraju ruski oligarsi, ali i nogometni klub Chelsea.
Postoji, međutim, jedan problem. Konsolidacija bi mogla biti ugrožena jezičnim pokretima za nezavisnost. U svijetu sedam milijardi ljudi govore više od sedam tisuća jezika; a samo u Rusiji ih ima više od stotinu.