'Prvo je potrebno da osuđena osoba zatraži od suda u Mađarskoj da joj se omogući izvršenje kazne u matičnoj državi. Ako hrvatska Vlada prihvati izvršenje sankcije, slučaj prelazi u domaću nadležnost. Sud tada mora zakazati ročište i utvrditi je li osuđenik hrvatski državljanin, strana presuda pravomoćna i je li djelo za koje je osoba osuđena prema našem zakonu. Ako su ti uvjeti ispunjeni, sudsko vijeće donosi presudu u ime Republike Hrvatske', kazao je Primorac za Slobodnu.

Objašnjava da sudski predmet preko našeg ministarstva vanjskih poslova ide u Ministarstvo pravosuđa te na nadležni sud prema mjestu prebivališta osuđene osobe. Sud tada mora zakazati ročište na kojem je potrebno utvrditi sljedeće stvari: je li osuđenik hrvatski državljanin, je li strana presuda pravomoćna, je li djelo za koje je osoba osuđena kazneno djelo prema našem zakonu te je li Republika Hrvatska preuzela izvršenje kazne. 'Ukoliko su svi uvjeti ispunjeni, sudsko vijeće donosi presudu u ime Republike Hrvatske', napominje Primorac, ističući da se na ročište ne poziva ni osuđena osoba ni državni odvjetnik.

Prilikom toga je važno kazati da hrvatski sud mora u svoju presudu unijeti potpunu izreku mađarskog suda, tj. ne smije ulaziti u činjenični supstrat. S druge strane, odluku o sankciji može izmijeniti. Kazna hrvatskog suda može biti ista ili blaža, a ne može biti teža od one koju je izrekao mađarski sud. Tako je, primjerice, za izazivanje prometne nesreće iz nehaja kod nas predviđena kazna od najmanje šest mjeseci do najviše pet godina zatvora te se prilikom odluke o sankciji u slučaju Radimira Čačića može izreći i niža kazna od 11 mjeseci zatvora. Uz sudska ublažavanja može se izreći čak i uvjetna kazna umjesto zatvorske.