Još uvijek ga danonoćno i diskretno čuvaju dva policajca, a navodno razmišlja o selidbi u Švicarsku.

Željko Širić, nekad jedan od najmoćnijih ljudi hrvatskog nogometa, potpuno je slobodan čovjek. Iako je snimljen kako uzima mito u obliku trideset tisuća eura u označenim novčanicama, Širić je redovit gost na nogometnim utakmicama. On nema potrebu za tjelesnom zaštitom. Često je viđen u svečanoj loži osječkog stadiona u društvu prijatelja i kumova koji čine ekipu kolokvijalno nazvanu 'osječki lobi'. Nedavno je čak ugodno ljudikao s predsjednikom HNS-a Davorom Šukerom, a potom i nadgledao sjednicu na kojoj se odlučivalo o imenima novih nogometnih sudaca. Ulaže i u vlastito obrazovanje, pa privodi kraju poslijediplomski studij sportskog prava. Ironično, na Pravnom fakultetu u Splitu.

Tek povremeno se mora pozabaviti gnjavažom zvanom sudski postupak.

Deseci nogometnih sudaca za koje je uzeo novac 'kako bi imali nešto za Božić' dvije godine kasnije i dalje nesmetano dijele pravdu na terenima. U Hrvatskom nogometnom savezu, pod čijom kapom je razotkrivena kriminalna hobotnica, nema znakova života. Da je živ, Vlatko Marković bi ustvrdio da 'nema nikih problema'.

Zdravko Mamić je, hvala na pitanju, živ, zdrav i u punoj formi. Nitko ga nikada nije ni priupitao za pojašnjenje tvrdnje da je Hajduk u vrijeme kada su ga vodili Igor Štimac i Fredi Fiorentini 'kupio suce i namjestio prvenstvo'. A u posljednjih osam godina valjda za to nije bilo potrebe jer njegov Dinamo trofeje niže kao na traci. 'Pošteno suđenje' je, eto, za njega očekivano i samorazumljivo. Besplatno.

Istina, imao je i Mamić jednu malu sudsku gnjavažu, no završila je pobjedom u prvom krugu. O imenu suca koji će odlučivati u drugoj rundi odlučuje njegov prijatelj Ivan Turudić. Njegov jedini istinski problem su jedino navijači, koje pokušava vratiti na stadione tako što im nudi ukidanje sudskih zabrana, ublažavanje policijske represije i poništenje odluka HNS-a o vaučerima. S kojima, naravno, nema nikakve formalne veze.

Štimac i Fiorentini su također, hvala nebesima, na sigurnom. Nakon prijetnje privođenjem ovog tjedna ipak su se pojavili pred zagrebačkim sudom, ali samo kako bi izjavili da pojma nemaju ni o kakvom mitu, problemima s nogometnim sucima ili namještaljkama u prvenstvu. Oni žive u blaženom neznanju i beskrajnoj nevinosti. Štimac još uvijek plače zbog smjene s mjesta izbornika i javno zaziva 'nekog Hajdukovog Mamića', a Fiorentini je otišao korak dalje i nakon što je dobio otkaz u splitskom klubu dovlači investitore koji bi ga kupili.

Za kratki pregleda glavnih aktera ove sapunice napomenimo da Zorana Milanovića sport ne zanima, niti je o njemu ikada progovorio. Tomislav Karamarko ne prati nogomet, pa jadan nema pojma ni tko je Zdravko Mamić. Predsjednik Ivo Josipović je o 'maloj mafiji' nešto promrmljao tek jednom, i to petnaest tisuća kilometara daleko od Hrvatske.

Ministar Željko Jovanović tu i tamo spomene močvaru, no malo tko ga još uvijek smatra ozbiljnim. Mladen Bajić bi se zadovoljio skalpom Željka Širića, pa nema ni interesa ni volje dublje čačkati. A policija Ranka Ostojića sve svoje snage usmjerila je na problem gigantskih razmjera - dakle na paljenje baklji na tribinama i hapšenje klinaca koji su popili dva piva i došli na stadion.

Tako, dakle, stvari stoje danas, dvije godine nakon što se Hrvoje Maleš obratio Državnom odvjetništvu i ponudio svoju pomoć u raskrinkavanju kriminala u nogometu. Da nije bilo onih trideset tisuća označenih eura i tajne snimke razgovora sa Širićem i Stjepanom Djedovićem, valjda bi i sam završio u zatvoru. Ili bi se ostvarila ona skrivena Mamićeva prijetnja o 'drukerima' koji završavaju... Pa, znate kako.

Doduše, mafija pamti i nikad nije kasno.

Kratkotrajni Hajdukov predsjednik tako je ostao sam samcat, isturen na jezivom propuhu navodne 'pravne države', 'nove pravednosti', 'uvođenja reda' i svih ostalih beskrajno šupljih i obmanjujućih fraza kojima se birače zatrpava u redovitim četverogodišnjim ciklusima. Iz Hajduka je otišao konsenzusom politike, jer paralelno s borbom za pravdu ipak nije uspio i sanirati posljedice dvodesetljetne pljačke od strane te iste politike, a u civilnom sektoru nikada nije dobio zasluženo priznanje jer je iza sebe imao idiotsku mladenačku epizodu s ustaškom kapom. Iako bi ga zbog građanske hrabrosti u uređenoj državi ljudi nosili na rukama.

Hrvatska je, ukratko, od čovjeka koji je trebao predstavljati njen ponos napravila budalu.