'Poznat po tome što je nepoznat', moglo bi se reći za Katar, malenu državu Perzijskog zaljeva koja se često pojavljivala samo kao privjesak susjedne Saudijske Arabije. Članovi vladajuće katarske obitelji Al Tani u prošlosti su se vezali za Rijad zbog straha da ne bi uzrokovali napetosti ili privukli pretjeranu pažnju na sebe. Mir i dobroćudnost dugo su bili modus operandi Katara. Bogata naftom i plinom, siromašna ljudstvom i potrebnim državnim resursima, država se nije mogla braniti protiv dominantnih sila u regiji. No doživjela je izuzetnu transformaciju posljednjih nekoliko godina, piše BBC
Katar je sada posvuda te koristi svoje ogromno bogatstvo za kupnju nebodera, nogometnih klubova, hotela, rijetkih umjetničkih zbirki, kao i za davanje podrške pobunjenicima u arapskoj regiji, a uz sve to igra središnju ulogu u diplomatskim poslovima arapske politike. Pa kako je ta zemlja, koja je tako dugo bila regionalni outsider, postala igrač na svjetskoj pozornici?, pita se BBC.
Današnji Katar rezultat je 17 godina duge stabilne vladavine emira Hamada bin Kalifa al Tanija, koji je preuzeo vlast od svog oca u vjerojatno najmirnijem preuzimanju vlasti.
Stari kalif, koji je svoje dane provodio na francuskoj rivijeri, nije imao ambicije svoga sina, čija je želja bila osigurati Katar nakon iskustva sa Sadamovom invazijom na Kuvajt 1990.
Kako bi bio siguran, Katar više nije mogao biti tihi stanovnik Zaljeva, već je morao postati koristan svijetu koji bi onda imao interes štiteći ga, piše BBC. Najvažnije od svega – trebao je biti koristan SAD-u, jedinoj moćnoj državi koja može osigurati njegov opstanak.
Kada je sadašnji emir Hamad došao na vlast, 1995, odmah su započele promjene.
On je osnovao Al Jazeeru, sveprisutnu televizijsku mrežu u arapskom svijetu, te počeo programe za nadogradnju katarskih obrazovnih, zdravstvenih i infrastrukturnih objekata koje je financirao velikim povećanjem proizvodnje ugljikovodika.
Nedavno se uspješno izborio za pravo da ugosti Azijske igre 2006. i FIFA-in Svjetski kup 2022. Nekada zatvorena i tiha zemlja sada otvara svoje ruke svijetu.
U Kataru su otvoreni broji instituti, umjetničke galerije, think-tankovi i istraživački centri koji također služe za izgradnju građanskog i kulturnog dijaloga u zemlji. Centri izvrsnosti redovito drže rasprave o pitanjima vanjske politike i domaćih nedoumica s kojima se suočava zemlja.
Katarani, tradicionalno vrlo pasivni i apatični ljudi kada su u pitanju političke stvari, sada shvaćaju da moraju početi više doprinositi.
Katar postaje pravi melting pot modernizma i tradicionalnih islamskih vrijednosti. Mladi Katarani odrastaju u tom okruženju i u zemlji bogatstva i privilegija, vrlo različito od svojih roditelja, od kojih je većina doživjela tako malo od modernog svijeta da nisu znali ni svoj datum rođenja.
Gdje starije generacije preferiraju tradicionalizam, mlađe generacije dosljedno pomiču granice društvenih normi. Čak ni u najkonzervativnijim dijelovima zemlje nije neobično vidjeti mladiće i djevojke kako se drže za ruke ili izlaze na javna mjesta.
No Katarani vrlo dobro znaju priču o svom susjedu Dubaiju, koji je otvaranjem svijetu svoju tradicionalnu kulturu stavio u drugi plan u korist vesternizacije i svih poroka koji su došli s njom, piše BBC.
Ispod svih tih svjetlucavih zgrada i novca Katarani su još uvijek tradicionalni ljudi. Islam je oduvijek bio važan u njihovim životima i dok otvoreno prihvaćaju mnoge prednosti globalizacije, istovremeno pokušavaju ograničiti zapadnjačke poroke koji su pomeli Dubai.
Nadalje, Katarani su 2012. činili samo 15 posto ukupnog stanovništva u zemlji. No Katar neće postati novi Dubai, fraza je koja se često može čuti među lokalnim stanovništvom. S ultrakonzervativnim Rijadom na zapadu i pretjerano liberalnim Dubaijem na istoku, Katar želi postati hibridna država koja uspijeva očuvati zaljevsku kulturu i tradiciju, ali s otvorenijim i tolerantnijim društvenim stavovima.
U vanjskim poslovima država je također postala hiperaktivna. Arapsko proljeće je označilo prekretnicu za Katar u očima svijeta.
Katarski pokušaji rješavanja problema arapskog svijeta naišli su na različite reakcije, pogotovo onih koji vjeruju da Katar ima dvostruke standarde u svojim pokušajima da podrži revolucije protiv diktatora u arapskom svijetu ili da se stavi u središte diplomatskih sporova u drugim zemljama.
Avanturizam u vanjskim poslovima i brz razvoj na domaćem terenu proizlaze iz iste osnovne premise; pogurati Arape da budu više uključeni, 'moderniji' i globalno konkurentniji ljudi, prvo ohrabrenjem i financijskim poticajima, ali i silom, ako je potrebno.
Katar je proizvod nevjerojatnog bogatstva naftom i plinom, vladajuće elite s vizijom i lokalnog stanovništva koje je spremno prihvatiti diktat te elite, zaključuje BBC.
