Bizarna iznenadna smrt više od 300 sobova u Norveškoj već danima ne prestaje fascinirati javnost. Naime, prošlog petka otkriveno je više od 300 mrtvih sobova na visoravni na planini Hardangervidda, a stručnjaci navode udar munje kao krivca za takav nesvakidašnji prizor
No s obzirom da je zapanjujući prizor stotina mrtvih tijela raštrkanih po relativno velikoj površini pobudio sumnje u tezu da je za sve to odgovorna samo jedna munja, javnost se pita kako je takvo što uopće moguće?
Objašnjenje neobičnog događaja New York Timesu dao je John Jensenius, ekspert za sigurnost pri udarima munje, koji radi za američku Nacionalnu meteorološku službu: 'Munja ne udara u jednu točku, munja udara u područje. Bljesak svjetlosti udara u točku, ali struja iz munje se dalje širi kroz zemlju i vrlo je smrtonosna.'
Moguće je, kaže Jensenius, da je munja i direktno udarila u jednog ili dva soba, ali za većinu mrtvih sobova u ovom incidentu kriva je upravo struja koja putuje kroz zemlju. Naime, kada električni izboj dođe do zemlje, raširi se naokolo, ovisno o tome koji smjer i materijal pruža najmanji otpor. Sobovi, za koje je poznato da za vrijeme olujnog nevremena stoje vrlo blizu jedni drugima u krdu, tako su stvorili put kojim se struja mogla dalje širiti. 'Struja je mogla ući u tijelo soba preko jedne noge, zaustaviti rad srca i izaći kroz drugu nogu. Sve to se, naravno, odvija nevjerojatno brzo', pojasnio je Jensenius.
Ista stvar se nerijetko zna dogoditi i ljudima, ali četveronožne životinje su u još većoj opasnosti, upravo zbog većeg broja nogu i veće udaljenosti među nogama. Naime, što je veća udaljenost među nogama, to je veća vjerojatnost da će struja poteći među njima, a i sam električni naboj te struje bit će veći, pojašnjava Jensenius.
Iako su sobovi bili u krdu kad je udarila munja, nisu se morali međusobno dodirivati kako bi došlo do ovakvog ubojitog efekta. Sve što su morali je stajati na svoje četiri noge u krugu 50-90 metara od mjesta udara munje. Čak 323 soba umrla su u tom incidentu, gotovo sigurno od zatajenja srca i, za razliku od filmskih uprizorenja takvih scena, sigurno nisu odletjeli u zrak prije nego što su se srušili.
Jensenius priznaje da se radi o neuobičajeno velikom broju životinja koje je pokosila munja u jednom incidentu, ali podsjeća da nije uopće neobično to da munja ubije nezanemarivu količinu stoke odjednom.
Stručnjak za sigurnost pri udarima munje tvrdi da nam norveški slučaj može poslužiti kao upozorenje: 'To je dobra lekcija za ljude o onome što se može dogoditi za vrijeme grmljavinskih oluja. Ako vani grmi i sijeva, ostanite kod kuće.'
