U ožujku 2009. krenuo je Uber. Bilo je to doba vrhunca velike krize, vrijeme u kojem su mnoge tvrtke odlazile na bubanj, a ljudi ostajali bez posla. Stoga je revolucionarna ideja kanadskog investitora Garretta Campa i američkog biznismena Travisa Kalanicka o spajanju pružatelja usluga s korisnicima putem platformi na web stranicama i mobilnim aplikacijama brzo uhvatila korijenje, a ekonomija dijeljenja došla na svoje.

Zašto ne biste svojim nedovoljno korištenim automobilom nekoga prevezli i nešto zaradili, naročito ako ste nezaposleni, a uz to ne morate otvarati tvrtku, niti biti registrirani taksist? Uberov vozač postao je sluga novog kova, 'svačiji privatni šofer', kako se to reklamiralo.

Uber je izazvao mnoge kontroverze. U Bugarskoj i Danskoj morao se povući s tržišta, zabranjen je u Australiji, suspendiran u Finskoj, Francuskoj, Španjolskoj i Nizozemskoj, ali bez obzira na to, procjenjuje se da u svijetu danas ima stotinu milijuna korisnika. Kompanija operira u 785 urbanih sredina, zapošljava 16.000 ljudi, prošle godine uprihodila je 11,3 milijarde, a neto dohodak joj je bio 1,8 milijardi dolara.

Uber za izvođenje pasa na pi-pi

Takav model poslovanja uskoro je u ekonomiji dijeljenja ili 'ekonomiji suradnje' postao toliko popularan da su ga nazvali eufemizmom uberizacija. U zadnjih deset godina u Sjedinjenim Državama pokrenute su stotine tvrtki koje se oglašavaju kao 'Uber za nešto': Uber za pranje rublja, Uber za izvođenje pasa na pi-pi, Uber za šišanje trave, Uber za dostavu namirnica, Uber za pranje prozora.

Bilo je dovoljno otvoriti platformu za bilo što i ulagači su se lijepili kao muhe na med. U globalno gospodarstvo bogato tehnologijom i kapitalom ušla je preko noći mala vojska radnika za čije obavljanje usluga uglavnom nije potrebna visoka stručna sprema, onih slabo plaćenih poslova koje dobrostojeći naručitelji radije plaćaju nego da ih sami obavljaju.

Iz temelja mijenjaju budućnost rada

Uspon Ubera uvjerio je mnoge stručnjake, ekonomiste i kreatore politike da slobodno posredovanje putem digitalnih platformi postaje sve važnije i da će nova tehnologija, osobito eksplozija platformi koje omogućuju gig-ekonomiju (ekonomiju honorarnih poslova, zapošljavanja na određeno vrijeme, ugovora o radu na kratke rokove) iz temelja promijeniti budućnost rada.

Je li uberizacija doista budućnost rada? Na to pitanje pokušava odgovoriti američki portal Atlantic analizom 105 tvrtki nastalih po Uberovu principu, u koje su ukupno uložene 7,4 milijarde dolara. I što zaključuju?

Od svih analiziranih samo su četiri startupa postali jednorozi, tvrtke procijenjene na više od milijardu dolara, a sve četiri bave se dostavom. DoorDash i Grubhub su logistički servisi za dostavu hrane iz restorana, a Instacart i Postmates za dostavu namirnica i pića.

Od preostalog 101 startupa, 47 je ugašeno, 19 ih je u stečaju, dok dobar dio preživjelih uglavnom glavinja kao zombi startupovi ili se bore za svoj komadić kolača na tržištu, ali ne mogu ni sanjati o uspjehu jednoroga, piše Atlantic. Među onima koje je analizirao Atlantic osam je 'ubera za liječnike' (jedinih kojima je potrebna visoka naobrazba), šest je tvrtki za dostavu alkohola, pet za uslugu pranja rublja, četiri za masažu, jednako toliko za pranje automobila…

Ne ide baš svima lako

Uz dostavne usluge cvjetaju još samo startupovi za izvođenje pasa u šetnju, poput tvrtki Wag i Rover, iako grabe tek mali dio golemog biznisa s kućnim ljubimcima procijenjenog u Americi na 85 milijardi dolara, pa je Rover prošle godine prikupio 125 milijuna dolara nove gotovine i dobio 30 milijuna kredita, a konkurentski Wag raspolaže s 362 milijuna.

'U ovom poslu nema ulaganja u tehničku opremu. Ne otimamo tržište konkurenciji, nego zarađujemo na onome što bi naš klijent trebao raditi sam ili to prepustiti članu obitelji', kaže za Bloomberg direktor Rovera Aaron Easterly.

Činjenica jest da za ove kompanije rade stotine tisuća građana, ali dok su u vrijeme recesije u Americi one bile sidro nezaposlenima ili potplaćenima jer su mogli zaraditi barem za plaćanje kućnih režija, danas ih sve manje pristaje na minimalne plaće jer samo tako uber-tvrtke mogu biti konkurentne. Uberovska radna snaga sve teže pristaje na uvjete freelancinga, bez minimalne zaštite koju donosi stalno radno mjesto, bez nejasnih pravila oko prekovremenog rada, bez prava na kolektivno pregovaranje, s upitnim mirovinama, naknadama za nezaposlene, zdravstvenim osiguranjem i svime onime što donosi uređeno radno mjesto.

Sada možete činiti sve što ste činili prije, samo to sada činite telefonom

Čelnici Campova i Kalanickova Ubera svoj su koncept promovirali kao mogućnost dodatne zarade vlasnika osobnog vozila i privremeno rješenje u stanci između dva stalna posla, a istodobno su tvrdili da će korištenjem digitalnih freelance platformi oni i njima slični unaprijediti tržište rada te stubokom promijeniti industriju usluga i način na koji će ljudi zarađivati u budućnosti.

No ono što su uber-firme učinile jest to da sada možete činiti sve što ste činili prije, samo to sada činite putem telefona – piše Atlantic i pita nisu li sve one nule u milijunima dolara investicijskog kapitala upucanog u ubere za šetnju pasa i brisanje kućne prašine doista najbolji način korištenja inovacijskog potencijala Silicijske doline?

>>>Poduzetnici dobili svoj Uber za pronalazak kvalitetnih konzultanata

Portal Atlantic stoga naziva uber-ekonomiju gospodarstvom sluškinje. Nejednakost u kapitalističkoj ekonomiji nije novost, piše portal. Socijalni status žene stoljećima se definirao time da su one 'ili sluškinje ili imaju sluškinju', pa su uber-aplikacije društvenoj nejednakosti dale samo nove nazive: ponuda i potražnja. U globalnoj ekonomiji te tvrtke konkretiziraju divlju razliku u vrednovanju različitih vrsta rada, a uber-tvrtke pokreću sve veći jaz između nove američke aristokracije i svih ostalih. Atlantic stoga zaključuje da je desetljeće potrošačkog interneta utrošeno na to da venture kapitalisti subvencioniraju platforme za slabo plaćene služinačke poslove na zahtjev bogatijih, pri čemu su obje strane izložene pojačanom virtualnom nadzoru.

A ekonomski savjetnik bivšeg američkog potpredsjednika Joea Bidena, Jared Bernstein, o ekonomiji rada u Uberu, od kojega je sve počelo, kaže: 'Previše radnika s premalo utjecaja na uvjete rada i iskorištavanje na poslovima bez zaštite nije problem aplikacija i telefona, niti evolucije rada, nego isključivo politike. Samo politika može rješavati takve probleme.'