Svoja prva volonterska iskustva veže uz 2006. i 2007. godinu, kada je tijekom studija završio u Forumu za slobodu odgoja.

'Na fakultetu je postojao kolegij 'sociologija obrazovanja' koji mi se činio dosadan, ali kada sam počeo s radom u Forumu, shvatio sam da je obrazovanje bitno za puno stvari u životu. Htio sam otvoriti vrata Foruma mladima, jer upravo oni kod zapošljavanja trebaju radnog iskustva, a nigdje ga ne mogu steći. Ujedno smo željeli napraviti da mladi kroz Forum mogu utjecati na politiku u Hrvatskoj i tako razviti kompetencije aktivnog građanstva i sudjelovanja u zajednici ', priča Bajkuša.

Znatiželja i predanost poslu

S druge strane, Gold je svoje prve volonterske korake napravila tijekom studiranja na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu zbog želje da malo promijeni svakodnevicu, ali i ispita granice vlastitih mogućnosti. Oba sugovornika radila su isključivo s mladima.

'Iako sam već dvije godine u Varaždinu, još uvijek sam volonterka i vanjska suradnica Volonterskog centra Zagreb (VCZ), a odnedavno i volonterka Centra za mlade Grada Varaždina, točnije Udruge mladih V.U.K. Većina mog volonterskog rada bazira se na radu s mladima i onima koji se tako osjećaju. VCZ-ova sam camp-leaderica, što uključuje rad s volonterima na međunarodnim volonterskim kampovima, ovdje se radi o punoljetnim osobama, većinom energičnim entuzijastima u rasponu od 18 do 25 godina, no ima i starijih volontera s kojima je također poseban užitak raditi. Uz to sam i magistrica socijalne pedagogije, pa u vlastitoj organizaciji i u sklopu CZSS Varaždin volonterski radim s djecom i mladima s problemima u ponašanju', priča Gold.

'Osobno sam najviše pomagao u uredu, ali sam se poslije preorijentirao na rad s učiteljima na području građanskog odgoja te sam u njihovoj pripremi za odlazak na stipendije u Velikoj Britaniji i SAD-u. Danas neki od tih ljudi rade u međunarodnim tvrtkama, neki završavaju doktorske studije', objašnjava Bajkuša.

Svaki novi volonterski dan zahtijeva predanost, strpljivost, autentičnost, otvorenost za različitosti, posvećivanje drugome, usklađivanje, učenje, razvoj, suradnja i kreiranje nečeg novog.
'Osobno sam više puta sudjelovala u kampovima ekološke tematike, pa sam se dosta bavila manualnim poslovima – plijevljenje, rezanje, košnja, kopanje, metenje, bojanje, šmirglanje i slično. Kao voditelj takvog kampa radila sam sve to, plus koordinirala volontere, komunicirala s lokalnim partnerom, osmišljavala im slobodno vrijeme i pazila na grupnu dinamiku, ustajala prva i išla spavati zadnja. Poseban je izazov pretvoriti skupinu ljudi iz različitih kultura, različite dobi, vrijednosti, navika i interesa u kohezivnu grupu u kojoj svi surađuju na zajedničkom cilju istovremeno se zabavljajući. Tu često pomogne tzv. Croatian night i neizostavna domaća rakija koja provjereno spaja ljude. Osim posla koji se podrazumijeva samom prijavom na projekt, vrlo mi je važno za svakog pojedinog volontera stvoriti prostor za njegov / njezin osobni rast i učenje', kaže Gold.

Potrebno prihvaćanje društva

Bajkuša smatra da ovakav oblik posla nema mana, jedino lijepih iskustava. Za tportal oboje su se prisjetili onih koji su na njima ostavili poseban utisak.

'Jedna od situacija koje pamtim je ona od prije godinu dana kada smo imali ljetnu školu za srednjoškolce o borbi protiv korupcije. U početku im morate objasniti neke pojmove kao: što je demokracija, zašto bi građani trebali biti politički aktivni. Tek kada sam im objasnio da će jednog dana, kad se zaposle, oni sami financirati zdravstvo i školstvo, onda su se probudili. Bila je zanimljiva i situacija kad smo ih ostavljali na autobusnom kolodvoru da su oni uzeli račune od kave i gledali koliki je porez na kavu koju su platili', prisjeća se Bajkuša.

'Prvo mi na pamet pada iznenađenje koje su volonteri pripremili za voditelje kampa u Srbu. Iako nisu znali hrvatski, organizirali su se i u susjedovoj pećnici ispekli tortu. Ili kada se na prvom kampu u Vojvodini, zbog moje upale zuba, cijelo selo diglo na noge, u nedjelju su otvorili apoteku i poklonili mi lijek. Na pitanje kako da se zahvalim i vratim uslugu, gospodin koji je organizirao 'akciju antibiotik', samo je rekao: 'Učini isto za nekog drugog'', priča Gold.

Osim što na ovaj način drugima darujete svoje slobodno vrijeme, korisni ste, izgrađujete sebe kao osobu, ali i stječete nova poznanstva. No u svemu tome negativna je činjenica da društvo još uvijek nije spoznalo vrijednost volonterskog rada.

'Kao glavne mane navela bih još uvijek nedovoljno prepoznat potencijal volonterskog rada te podcjenjivački stav prema osobama koje odluče svoje vrijeme posvetiti drugome bez materijalne koristi. Uz to su i nedovoljna informiranost i educiranost potencijalnih organizatora volontera te nedovoljna zastupljenost volonterstva unutar institucija koje zahvaćaju široku populaciju, s naglaskom na obrazovne ustanove. No i to se polako mijenja', smatra Gold.

Mladima treba prilika

Bajkuša smatra kako je bitno mladima, koji to žele, dati mogućnost da se uključe u volonterski rad i tako steknu iskustvo koje će im kasnije olakšati traženje posla, ali i u pokretanju lokalnih akcija. 
'Velika stvar kod volontiranja je to što svi koji sada rade u Forumu su naši bivši volonteri. Stoga preporučujem svim poslodavcima: Otvorite svoja vrata mladim ljudima, može se raditi o stažiranju ili volontiranju, ali pod uvjetom da ta mlada osoba nešto nauči tijekom tog razdoblja, da bude što je više moguće uključena u posao. Onda će se dobiti skupina mladih ljudi koji će moći vidjeti neku budućnost kod zapošljavanja, a ujedno će mladi biti veoma zahvalni za sve prilike', zaključuje Bajkuša.