Ljetos je otišla u prah Palmira. Čuvena Djevica pustinje, kako su nazivali antički grad u Siriji na raskrižju nekoliko civilizacija, dva je milenija odolijevala ljudima i vremenu, ali ne i džihadističkoj ekstremističkoj skupini Islamske države. Ona ju je prvo opljačkala, a potom sve objekte sravnila sa zemljom, među ostalim i monumentalni hram Bel. Uništavalo se vatrom, dinamitom, buldožerima, čekićima i bušilicama.

Tragajući za antikvitetima, sklonjenim na sigurno prije njihova dolaska, džihadisti su uhitili poznatog sirijskog arheologa, 82-godišnjeg Kaleda al Asada, i nasmrt ga mučili ne bi li odao gdje je blago skriveno. Kada od njega nisu izvukli ni riječ, odrubili su mu glavu.

Svikla na takve scenarije, a i ljudi su još bili na godišnjem, međunarodna javnost to je primila kao jedan od očekivanih zločina ISIL-a. Znalo se da je i u slučaju Palmire kulturni banditizam pitanje dana.

Doduše, na mnogim međunarodnim skupovima, simpozijima i sastancima, divljaštvo u Siriji i Iraku zdušno je osuđivano, kao što je to bilo i na skupu u njujorškom Muzeju Azijskog društva koji je neposredno nakon rušenja Palmire okupio akademike, dužnosnike UN-a, ministre vanjskih poslova pogođenih zemalja i članove Antiquities Coalition, nevladine udruge za borbu protiv pljačke i krijumčarenja antikviteta. Na njoj je predsjednica UNESCO-a Irina Bokova apelirala na javnost da ISIL-ovo uništavanje i krijumčarenje arheološkog blaga nazove pravim imenom – kulturnim čišćenjem.

Kulturnim čišćenjem kao uvodom u etničko čišćenje. Antiquities Coalition u svibnju je također organizirala u Kairu konferenciju o krađi antikviteta, a ni najnoviji 2015 Arts&Museum Summit u Hong Kongu, 19. i 20 studenoga, u organizaciji Azijskog društva (jedan od glavnih sponzora je Google), s temom o etičkim pitanjima u očuvanju kulturnog nasljeđa, nije mogao proći bez doticanja srednjoistočnih rana. Ipak...

'Sjajno je što imamo sve te fantastične skupove, ali došlo je vrijeme da pređemo s riječi na djela', zaključio je jordanski potpredsjednik vlade i ministar vanjskih poslova Naser Judeh.

Nažalost, morala se dogoditi tragedija u Parizu i rušenje ruskog putničkog zrakoplova da se na nedavnom summitu G20 u Antaliji Judehove riječi shvate ozbiljno. 'Ekstremiste Islamske države financira 40 država od kojih su neke članice G20 i one moraju učiniti više u sprečavanju financiranja i prodaje njihove nafte', grmio je Vladimir Putin na summitu, a odlučno zatvaranje financijske pipe ekstremistima zahtijeva i Angela Merkel. Putin je spominjao naftu, no zna se da se ISIL uz prodaju nafte najviše financira prodajom antikviteta na međunarodnom crnom tržištu.

Politička elita sada će možda ozbiljnije shvatiti i tvrdnje Irine Bokove da je krijumčarenje umjetnina i arheološkog blaga ozbiljna sigurnosna prijetnja, jer se zaradom od njega financiraju ratne operacije Islamskog kalifata. Ono što je započelo kao oportunistička krađa pretvorilo se u dobro organizirani kriminal koji hrani terorizam.

Prošle je godine iračka obavještajna služba procijenila da je Islamska država samo na pljački Al Nabeka, sirijskog grada s nekoliko dragocjenih nalazišta kršćanskih ikona i zidnih mozaika, zaradila 36 milijuna dolara, a prema američkim konzervativnim procjenama, godišnja se zarada od sirijskih artefakata penje na više od 100 milijuna. Oružje kojim je ubijeno 130 Francuza možda je kupljeno baš zaradom od prodaje nekog starokršćanskog artefakta kakvom kolekcionaru sa Zapada, a Antiquities Coalition računa da je samo milijun dolara dovoljno za nabavu više od 11.000 strojnica AK-47 ili 1.250 raketnih bacača.

Satelitske snimke okolice mezopotamskog grada Mari, trgovačkog središta iz 300. godine prije Krista, pokazuju više od 1.300 iskopanih grobova u posljednjih nekoliko mjeseci. Ne pljačka samo ISIL, pa je i vojska predsjednika Bašara al Asada viđena na YouTubeu kako u Palmiri na kamione tovari osjetljive grobne reljefe. Dobar su dio pljačkaša civili. Oni time preživljavaju ili pripremaju put u izbjeglištvo, koje stoji cijelo malo bogatstvo.

U pljački se koristi profesionalna arheološka oprema, nalazišta se ruju buldožerima, neki lokalni arheolozi pomažu u otkrivanju najbogatijih nalazišta, dok lanac od pljačkaša do kupaca strogo kontrolira tzv. ministarstvo antikviteta Islamske države. Svugdje u svijetu svako se takvo ministarstvo brine za očuvanje nacionalnog kulturnog blaga, samo se ovdje brine kako ga izvesti i unovčiti. Oni na svaki iskopani predmet udaraju 20 posto poreza i dilerima izdaju dozvole za operiranje na njihovu teritoriju što podrazumijeva slobodan prolaz i osiguranje službene oružane pratnje. Ministarstvo čak iznajmljuje i tehničku opremu za iskopavanje onima koji nemaju svoju. Da izbjegne posrednike, Islamska država do bogatih kupaca dolazi i putem društvenih mreža šaljući im ponude putem SMS-a ili servisa WhatsApp.

Tko su kupci? Mahom investitori i kolekcionari iz zapadnih zemalja, Kine i bogatih zemalja Perzijskog zaljeva. Samo je u SAD 2013. vrijednost deklariranih antikviteta uvezenih iz Sirije skočila 134 posto dosegnuvši 11 milijuna dolara, ali se procjenjuje da je vrijednost neprijavljenih komada mnogostruko viša. Pa ipak, američki kongres ni do ovoga ljeta nije izglasao prijedlog zakona o sprečavanju trgovine međunarodnim kulturnim dobrima. Mnoge države, među njima i SAD, imaju vrlo stroge zakone o izvozu svojih kulturnih dobara, ali slabe za uvozu tuđih, kaže Bokova. Vlade europskih zemalja tromo pripremaju neki oštriji zakon protiv krijumčarenja, a malo je koja doista ozbiljno čula apel predsjednice UNESCO-a za provođenje Rezolucije 2199 Vijeća sigurnosti UN-a koja traži ozbiljne kazne za ilegalan uvoz antikviteta s bliskoistočnih područja pogođenih kulturocidom.

Trgovine antikvitetima će stoga biti dok će biti potražnje, a potražnje će biti dok u bogatim zemljama ima pohlepnih investitora i kolekcionara koji svoju pohlepu pravdaju izlikom da će isilovci uništiti ono što ne uspiju prodati pa kupnjom spašavaju svjetsku kulturnu baštinu. Njima odgovara divljačko rušenje hramova i muzeja, jer se tako kupljena roba može proglasiti uništenom, za kojom nitko neće tragati.

Do sada je pronađeno i vraćeno manje od jedan posto ukradenog blaga iz iračkih i sirijskih hramova i starih gradova. Ipak, bježeći pred mecima, dilerima i džihadistima, jedna grupa stručnjaka na okupiranim područjima zdušno spašava blago od profitera, očajnih civila i fundamentalista, skrivajući ga, katalogizirajući i bilježeći njegove GPS lokacije. Nazvali su se 'Baština za mir', a neslužbeno ih znaju kao 'sirijski odred za baštinu', prema uzoru na grupu stručnjaka iz Amerike i Europe koji su tijekom Drugog svjetskog rata spašavali kulturno blago iz nacističkih ralja. Ali za razliku od nekadašnjeg odreda koji je imao vojnu zaštitu, dvjestotinjak članova na terenu potpuno je prepušteno sebi samima. Grupa je spontano nastala 2012. na Sveučilištu Damask okupivši se oko danskog arheologa Renea Teijgelera i arheologa Isbera Sabrina, Sirijca iz Barcelone koji sirijskim kolegama pomažu djelovati na terenu.

Nekako u isto vrijeme nastao je još jedan odred za baštinu, tim stručnjaka s Instituta za digitalnu tehnologiju (IDA). Institut su osnovali sveučilišta Harvard i Oxford s ciljem da načine bazu snimaka visoke rezolucije i trodimenzionalnu grafiku papirusa, starih knjiga, natpisa i malih predmeta. Ideja se širila, pa su početkom ove godine započeli tzv. Datoteku milijuna snimaka, dokumentiranje ugrožene drevne arhitekture. Za potrebe projekta konstruirali su jeftine kamere lake za rukovanje (na terenu će ih do kraja godine biti 5.000) i s UNESCO-om načinili listu najugroženijih objekata u Jordanu, Afganistanu, Turskoj, Siriji, Jemenu, Egiptu, Iranu i Iraku.

Tako su u zadnji trenutak uspjeli snimiti Palmiru prije uništenja nadajući se da će je jednoga dana moći ponovno podići zahvaljujući novoj tehnologiji 3D printanja. Za početak najavljuju tiskanje glavnog luka hrama Bel koji bi trebao biti izložen u proljeće iduće godine u Londonu za Dan svjetske baštine, a namjeravaju ga vratiti u oslobođenu Palmiru.

'Uspije li ISIL uništiti svu spomeničku baštinu, brzo će biti zaboravljeno da je ikada postojala', kaže za Newsweek osnivač IDA-e Roger Michel pa dodaje: 'Palmiru ne možemo vratiti, ali zahvaljujući novoj tehnologiji, javnosti će biti dostupna u nekom novom obliku.'