Prvo Sveučilište Cambridge, zatim Deutsche Bank! Tako jedan ambiciozni britanski otac planira budućnost svoga šestomjesečnog sina. I nije jedini. Takvih je sve više u Velikoj Britaniji, a i šire, mahom uspješnih i bogatih koji žele da im djeca u ovom nesmiljenom kompetitivnom svijetu već u pelenama budu predodređena za put do financijskog i društvenog Olimpa. Da budu alfa-djeca, djeca prve lige, uspješnija od ostalih vršnjaka.

Kao prvi korak do Olimpa, britanski je tata zbog toga angažirao tzv. savjetnicu za jaslice. Prema informacijama Financial Timesa to je novo lukrativno zanimanje i odnosi se na stručnjake koji dijete praktički od rođenja usmjeravaju u najbolje jaslice u gradu, a nakon toga u najbolji vrtić, sve privatno, dakako, da se ne miješaju s običnom djecom, jer je boravak u najboljim i najskupljim takvim ustanovama prvi važan korak u obrazovnom lancu koji vodi do najboljih privatnih sveučilišta. A zna se da su najbolja sveučilišta propusnica za super karijeru.

Neki vrtići 'znaju vrijednost čvrstog stiska ruke i gledanje sugovornika u oči, usađujući tu naviku djetetu od prvoga dana' – poručuje jedna od savjetnica za jaslice i vrtiće, naplaćujući savjete 290 funti (3.000 kuna) po satu plus PDV. U njezine usluge se ubraja i izbor dadilje nakon razgovora putem Skypea ili prijedlog destinacije za obiteljski godišnji, koja će djetetu pružiti najbolje mogućnosti učenja.

Znatan dio klijenata su im superbogati 'ekonomski migranti' – od ruskih oligarha do arapskih tajkuna – koji žele da im se djeca savršeno uklope u društveni i ekonomski život nove domovine. Ako u svijetu vrtoglavo raste jaz između bogatih i siromašnih, ako se u najjačoj ekonomiji kakva je američka govori o jedan posto

multimilijunaške elite i 99 posto ostale raje, a vertikalni društveni uspon je sve rjeđi, bilo bi čudno da se taj odnos ne preslika i na super skupo privatno obrazovanje, pišeMonibot.

'Roditelji očajnički traže savjet o tome kako dijete ugurati u najelitniju privatnu školu koju vide kao ulaznicu u Ivy Ligu. Puno je novca, puno doseljenika, puno obrazovanih koji žele vrhunsko obrazovanje za svoju djecu i u toj fanatičnoj želji znaju se besramno ponašati, od podmićivanja do gušenja vlastite djece', kaže Suzanna Rheault, direktorica Aristotle Circlea, profitne korporacije koja se bavi obrazovanjem.

U grčevitoj borbi za upad ili ostanak u eliti, razvila se kultura 'intenzivnog majčinstva', ona u kojoj majka ima važnu obrazovnu ulogu, kaže Wednesday Martin, autorica knjige 'Primati s Park Avenije: Memoari', koja analizira ponašanje i navike ekskluzivnog klub najimućnijih Amerikanaca. No budući da bogate majke za to nemaju ili vremena, ili volje, ili vještina, a očevi su na nekom Wall Streetu ionako prezaposleni zgrtanjem para, radije to prepuštaju 'outsourcingu'. Neka se drugi brinu za njihovu djecu, što košta da košta.

Ali ono što žele najbogatiji, tomu streme i malo manje bogati, pa oponašajući najbogatije, malo manje bogate mame pretjeruju. Najgora je brigada agresivnih londonskih mama, piše jedan bloger na Notting Hill Yummy Mummy stranici koja bilježi život super-slavnih, super-bogatih i super-ambicioznih stanovnika najprestižnijih dijelova Londona. Pod motom 'dobro nije dovoljno dobro, dobro je samo savršeno dobro', nasilne mame odlaze u krajnost u kojoj će preživjeti samo najjači. Neki roditelji već kod rođenja djeteta šalju molbe za upis u jaslice, pa ako ih stave na rezervnu listu čekanja, redovito telefoniraju, mjesečno šalju pisma i traže preporuke. Neuspjeh u upisu djeteta doživljavaju kao vlastiti društveni poraz. Mnoge od njih misle da se u djetetovoj četvrtoj godini definitivno određuje njegovo cjelokupno buduće obrazovanje i spremne su gaziti vlastito dijete da ga upišu u top-škole, kaže taj anonimni glas razuma.

Jedna se savjetnica tako sjeća dvogodišnje djevojčice koju su roditelji stalno premještali iz jednih u druge jaslice, u nadi da će pogoditi one koje će joj pružiti najveću šansu za upis u najprestižniji privatni vrtić. Uz to su svojoj alfa-kćeri dva puta tjedno angažirali učitelja za matematiku i jezik, jednom tjedno je slali na fonetske vježbe, satove čitanja, glume, klavira, francuskog i plivanja, tražeći još vremensku rupu za mandarinski i španjolski.

Ima tu puno snobovštine, jer se klinac mora odgajati tamo gdje se obrazuju djeca Beckhamovih ili Stelle McCartney, a njihovo dijete ne smije podnijeti ništa osim uspjeha. Za takve roditelje vrtić nije ustanova za skrb o djetetu dok su oni na poslu, nego mjesto na kojemu će poglavito svladavati društvene vještine. U Velikoj Britaniji su za četverogodišnjake uveli testove za upad u vrtiće, a unatoč masnoj cijeni do 40.000 dolara (226.000 kuna) godišnje, što se približava cijeni jedne godine studija medicine na vašingtonskom Georgetown sveučilištu, borba za mjesto u nekom njujorškom elitnom vrtiću krvavija je nego za upad na Harvard. Nisu dovoljne samo masne pare, nego dijete mora proći rigorozne testove društvene i emocionalne inteligencije i intelektualnih sposobnosti.

Kako ga pripremiti za taj prvi veliki ispit u životu? U New Yorku su pokrenuli posebne servise koji nude 'trenere za igru'. Ali ne da za 450 dolara (2.500 kuna) po satu djecu nauče kako uživati u kreativnoj igri, jer su djeca ipak u tome bolji spontani majstori, nego da ih kroz igru pripreme za prijemni i treniraju kako prikriti određeni tip ponašanja koji bi mogao umanjiti njihove šanse za prijem.

Kako to utječe na mališane? Konkretnih istraživanja nema. Iako su institucije britanske vlade svakih pet godina donosile izvješća o mentalnom zdravlju djece, od 2004. to više ne čine, ali zna se da je u Velikoj Britaniji od 1999. do 2014. za 50 posto povećan broj dječjih kreveta u bolnicama za duševno zdravlje, iako je navala mnogo veća. U posljednjih se deset godina za 68 posto povisio broj samoozljeđivanja u djece, u posljednje je tri godine utrostručen broj malih bolesnika s poremećajima prehrane, dok se u posljednjih godinu dana, prema pisanju Guardiana, utrostručio broj djece kojoj je potrebna psihološka pomoć zbog stresa uzrokovanog strahovima od ispita. Prema rezultatima ovogodišnjeg istraživanja o samopouzdanju i zadovoljstvu djece školom i životom privatne švicarske Zaklade Jacobs, od 15 zemalja različitog ekonomskog stanja (Poljska, Nepal, Južnoafrička Republika, Njemačka, Etiopija, Estonija, Španjolska, Norveška, Turska, Alžir, Izrael, Kolumbija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Južna Koreja i Rumunjska), Ujedinjeno Kraljevstvo je na 13. mjestu, a začudo, najviše samopouzdanja imaju mali Rumunji.

Kako netko reče, danas u bolnicu dolazi više djece zbog ozljeda pri padu s kreveta, nego s drveta, a odgajani ispod zvona, bez doticaja s prirodom, jer se u razvijenim europskim sredinama više od 60 posto djece ne igra na otvorenom niti jednom tjedno, nije čudo da uz sve skupe poduke i super skupe obrazovne privatne ustanove, mališan koji nikada nije vidio kravu uživo, izjavljuje da ona zimi spava zimski san, a mnogi će prije prepoznati nekog izvanzemaljca iz videoigrica nego sovu.