Na pitanje reportera kako će nakon uručenog otkaza prehranjivati obitelj radnik Uljanika s vrećicom u ruci na izlazu iz firme zdvojno sliježe ramenima i kaže: 'Preostaje mi kopanje po kontejnerima.'

Da je kojim slučajem ovaj Puljanin Britanac, za prvu bi se pomoć obratio nekoj od 2500 banaka hrane, koliko se procjenjuje da ih ima u Ujedinjenom Kraljevstvu. Da je on Britanac, Francuz, Nijemac, Austrijanac, Belgijanac, Luksemburžanin ili Rumunj s prihodima nedovoljnim za dostojan život, mogao bi hranu i osnovne životne potrepštine kupovati u nekoj od 1000 i više socijalnih samoposluga, koliko ih je na raspolaganju potrebitima u tim europskim zemljama (u SAD-u ih je 3900), po cijenama i do 70 posto nižima nego u regularnim supermarketima.

Mada je Britanija peta najbogatija zemlja na svijetu, siromaštvo što se tiče prehrane posljednjeg desetljeća naglo raste, a od 2004. se udvostručilo te UN procjenjuje da 8,4 milijuna Britanaca, više od 10 posto, nije sigurno u to da svakog dana može imati dovoljno hrane na stolu. Prema podacima Eurostata, oko 23 posto stanovništva Europske unije živi u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti.

Raja sita, a koza cijela

S druge strane, od 10 do 15 milijuna tona živežnih namirnica godišnje u Britaniji završava na otpadu ili kao proizvodni i trgovački višak, u Hrvatskoj oko 380.000, u EU nekih 88 milijuna tona. Da se višak hrane ne bi bacao, bolje ju je podijeliti sirotinji, sjetila su se razvijena društva. To je spretnije nego mijenjati sustav koji proizvodi višak kruha na stolu bogatih i manjak u siromašnih, jer bi to tražilo promjenu političkog sustava, a ovako raja sita, a koza cijela.

Otkako je 2013. stupila na snagu socijalna reforma, smanjila se izdavanja socijalno ugroženima, a cijene hrane brutalno rasle, socijalni supermarketi u Britaniji počeli su nicati kao gljive poslije kiše, naročito u doba Brexita. U njima je pileća pašteta tri puta jeftinija nego ista u regularnoj trgovini, umake znanih brendova dobijete u pola cijene, a štrucu kruha poznate britanske pekare Wartburton za petinu uobičajene cijene. Izgledom se ne razlikuju od drugih samoposluga, osim zamolbe kupcima na ulazu da uzimaju po jedan od svakog proizvoda iz obzira prema drugima.

Maloprodaja štednje

Kao u bankama hrane, tako i u tim dućanima korisnici moraju imati propusnicu dobivenu na temelju dokaza o niskim prihodima, ali za razliku od karitativnih banaka, koje robu dijele besplatno, socijalne samoposluge je naplaćuju, makar simbolično. To je obično roba s istekom roka trajanja, sitnim oštećenjima, greškama na etiketama ili ona za koju regularne trgovine nemaju dovoljno skladišnog prostora.

'Maloprodaja štednje', kako je nazivaju, stoga je posrednik između ugroženih građana te trgovaca i proizvođača hrane koji se žele riješiti balasta. Koncept je zaživio osamdesetih u Francuskoj, u kojoj se broj takvih trgovina procjenjuje na 800, a kasnije su se proširile u spomenute europske zemlje. U nekima, poput onih u Britaniji ili Austriji, nastali su pravi mali lanci, u Britaniji Company Shop ili u Austriji Sozialmarkt Wien.

Ograničena tjedna kupnja

Kroz Company Shop godišnje prođe 70 milijuna jedinica viška hrane s polja i iz trgovačkih skladišta. U mini lancu trgovinica Your Local Pantries (Vaša lokalna smočnica) za uplaćenih 3,5 funti (30 kuna) korisnik može izabrati tri skuplje i sedam jeftinijih namirnica. U 60 posto austrijskih socijalnih marketa tjedna kupovina ograničena je na 26 do 30 eura, u 90 posto njih vrijednost jedne kupovine ograničena je na pet do 15 eura, a 96 posto njih ne prodaju cigarete i alkohol.

Socijalne samoposluge stepenica su iznad banaka hrane. S obzirom na to da se roba kako-tako naplaćuje, kupci navodno imaju osjećaj da nisu dotaknuli društveno dno i da su sačuvali dostojanstvo, a organizatori, nerijetko dobrovoljci, usto nešto sitno zarade za manipulativne troškove. Građanima ugroženima siromaštvom one su 'rezervni izlaz u nuždi'.

Vraćanje samopouzdanja ugroženima

'Naša vizija nije prodaja jeftine hrane, nego vraćanje samopouzdanja ugroženima i izgradnja sigurne zajednice okupljene oko hrane', tumači u Guardianu ovu filozofiju podjele bogatstva Gary Stott, organizator jednog lanca u Lancasteru. Pod gradnjom sigurne zajednice on podrazumijeva otvaranje kafića i restorana u sklopu samoposluživanja, kao što je to običaj u ostalim velikim trgovačkim centrima, u kojima se obrok naplaćuje funtu i pol, ali osim jeftinoće važno je da je to mjesto okupljanja i 'socijalne interakcije', naročito usamljenih duša kojima sama hrana dođe kao 'dodana vrijednost'. U obližnjim prostorima organiziraju se tečajevi pripreme hrane, na kojima članovi povremeno demonstriraju način pripreme svoje nacionalne kuhinje (dobar pokazatelj društvenog sastava korisnika), organiziraju se tečajevi upravljanja kućnim budžetom, otvaranja malog obrta i pismenosti.

No o toj alternativnoj trgovačkoj subkulturi mišljenja su očekivano podijeljena.

'Dobrovoljna podrška građanima u nevolji doista uzbuđuje i pokazuje koliko smo dobra, suosjećajna zemlja', izjavio je nedavno torijevski parlamentarac Jacob Rees-Mogg i izazvao ljute reakcije. Guardian je u ožujku objavio pismo u kojemu 58 vodećih sveučilištaraca i aktivista tvrdi da su donacije viška hrane spašavanje obraza pohlepnog velikog biznisa, bez rješavanja temeljnih problema siromaštva.

Flaster na otvorenoj rani

'Dobrotvorna pomoć u hrani je flaster na otvorenoj rani rastuće sustavne nejednakosti u našem društvu', stoji u pismu. Jedna od potpisnica sa sveučilišta Coventry, Lopa Saxena, izjavljuje da socijalni supermarketi na posredničkom tržištu viška hrane s nesigurnom ponudom postaju kronični dio ekonomije siromaštva, dok sociolog Danny Dorling s Oxforda kaže kako borba protiv siromaštva ne ide bez rješavanja niskih plaća, enormnih troškova stanovanja i promjene sustava socijalne skrbi.

O raspodjeli hrane u nas se uglavnom govori uoči Božića i Uskrsa, kada savjest društva treba zakrpati s malo šunke za gladne umirovljenike i vrećicom bombona za djecu nezaposlenih. Za razliku od Hrvatske, u kojoj su umirovljenici ozbiljni korisnici takvih akcija, u Britaniji, u kojoj su penzioneri zadnjom socijalnom reformom zaštićeni dio društva, dvije trećine potrebitih čine mladi ljudi od 24 do 39 godina, u punoj radnoj snazi.

U nas je Ekonomski fakultet prošle godine održao okrugli stol naslovljen 'Razvoj socijalnih supermarketa u Hrvatskoj', na kojemu je Gradsko društvo Crvenog križa u Zagrebu predstavilo rad svojeg socijalnog dućana s blizu 5000 upisanih korisnika. Budući da su prošle vlade cijelo desetljeće jalovo raspravljale o modelu doniranja hrane sirotinji, a pomoć ovisila o pojedinim projektima i dirljivom zalaganju šake entuzijasta, Tolušićevo ministarstvo je prošle jeseni uoči Svjetskog dana hrane pozvalo zainteresirane da im dostave ponude za izradu studije izvodljivosti banke hrane u Hrvatskoj.