Dakle, nova vlast još nije formirana, ali ima jasno formiranu strategiju kako ćemo pokrenuti strateške investicije i platiti dugove koje su nam nagomilale HDZ-ove (18 godina) i SDP-ove vlade (osam godina): maznut će novac iz drugog mirovinskog stupa, jedini koji glasi na naša imena. HDZ je već jednom maznuo sredstva iz Mirovinskog fonda, pa zbog čega to ne bi učinio opet? Oni su stvarali dugove, mi ih plaćamo i u čemu je problem? Dakle, generaciji bez sadašnjosti sad će oteti i ono malo budućnosti, onih jadnih pet posto koji su uplaćivani na naše osobne račune od doprinosa za mirovinsko osiguranje.

Sad će oni i tih pet posto staviti pod svoju kontrolu i usmjeriti tamo kamo oni žele i gdje njima treba. Uz to će srezati sredstva koja se daju za zdravstvo, školstvo, znanost, kulturu, razvoj civilnog društva – sve ono što je sačuvalo opstanak hrvatske demokracije dok su je oni brutalno uništavali i otimali opća dobra, sve ono što bi trebalo pojačano financirati da bi ovo društvo krenulo naprijed. Rezat će se sredstva i za vatrogasce, policiju, vojsku. Nitko ne spominje rezanje poticaja za tajkune. Rezanje najgorljivije zagovaraju oni koji cijele svoje živote žive u zaštićenim sinekurama na državnoj sisi. Ne smeta im tvrdokorni državni kapitalizam, zaboravili svi na istinsku tržišnu ekonomiju.

Radim 23 godine, ni dana nisam radila u državnoj ili javnoj tvrtci, nezadovoljna sam načinom na koji se upravljalo našim novcem 25 godina, ali neprihvatljiva mi je štednja na zdravstvu, školstvu, znanosti i općoj sigurnosti, umjesto na klijentelističkom državnom aparatu. Neprihvatljivo mi je da država odlučuje u što ću ja uložiti svoju mirovinsku štednju. Neka stvore novu vrijednost pa neka je ulože u ono što misle da treba.

Ono što smo stekli mi, naši roditelji i bake i djedovi, a što se još uvijek vodi kao nacionalno dobro, sad će lijepo oni do kraja rasprodati i bit će nam svima 'haj, haj, čuj, uživaj'. Nisu sve hrvatske privatizacije bile loše, ali većina jest i zato i jesmo tu gdje jesmo. Da nije tako, bili bismo manje dužni i uspješniji, bogatiji. Ostat ćemo konačno bez svega, a kad se iz te noćne more probudimo, mandatara Tihomira Oreškovića ovdje neće biti. On, za razliku od nas, ima rezervnu domovinu. Oni koji su ga doveli i koji stoje iza tog projekta ionako ne dijele našu sudbinu, osigurali su se odavno za idućih deset generacija. Prije rata i dok nisu ušli u politiku nisu imali ništa, a sad žive kao begovi, djecu školuju u inozemstvu, liječe se u inozemstvu, imaju provizije, povlaštene mirovine i strane račune.

U Hrvatsku se nije vratila ni kuna isisanog novca, nitko više ni ne spominje kako bi se trebala vratiti i lipa od otuđene lovice. Sve što su bili u stanju smisliti ti političko-ekonomski veleumovi HDZ-a i Mosta jest to da treba prekopirati jugoslavenski model samodoprinosa, samo što to više nije samodoprinos socijalističkog radnog naroda, to je sad domoljubni samodoprinos i ima da svi na njega budemo ponosni. To što kod domoljubnog samodoprinosa ne znamo za što ide jer nam nije predstavljen nijedan strateški projekt za koji žele oteti naš novac, čini sve to samo strašnijim.

Mandatar Tihomir Orešković danas je rekao da bi novac iz drugog mirovinskog stupa iskoristio za strateške investicije, a rekao je, između ostaloga, i da će 'autorizirati rizorse na koje imamo rashode...'. On i njegovi mogu se uvijek izvući na to da budućeg premijera nismo dobro razumjeli. Više ni ne moramo, maske su pale i jasno je kako je Oreškovićeva, HDZ-ova i Mostova priča o reformama i investitorima koji hrle u Hrvatsku bila i ostala tek pusta tlapnja. Jedini ozbiljni ulagači u Hrvatsku oduvijek smo bili samo mi, hrvatske građanke i građani, s nepogrešivim instinktom za izbor najgorih uprava tvrtke 'Republika Hrvatska d.o.o.'.