U četvrtak su u zagrebačkome prolazu Oktogonu svojom izvedbom poznate arije iz opere Ivana pl. Zajca 'Nikola Šubić Zrinski' na svom prvom nastupu u hrvatskom glavnom gradu dobili velik pljesak brojnih okupljenih Zagrepčana, koji su ih pozvali na bis. Japanski glazbenici sa zadovoljstvom su se odazvali, budući da pjesmu 'U boj, u boj' ovaj zbor već devet desetljeća izvodi kao himnu svoga sveučilišta.

Kako bismo shvatili fenomen japanske navučenosti na hrvatsku ariju 'U boj, u boj', moramo se vratiti daleko u povijest, točnije na kraj Prvog svjetskog rata. Naime, prema izlaganju koje je japanski profesor Nobuhiro Shiba sa tokijskog Sveučilišta održao na Filozofskog fakultetu u Zagrebu 26. rujna 2008., Japanci su prvi put za tu pjesmu čuli daleke 1919. godine od vojnog zbora Čehoslovačke legije čiji su se pripadnici smjestili u Kobeu dok je trajao remont američkog broda Hefrona stradalog u tajfunu. Budući da je među vojnicima bilo onih koji su govorili engleski, kao pomoć u sporazumijevanju pozvan je jedan student koji je ujedno bio i član muškog zbora.

Jednog dana student se zatekao pred prizorom vojnika koji su uvježbavali orkestar i zbor te se oduševio muzikalnošću, kvalitetom i jačinom vojničkih glasova vojnika. Odmah im je saopćio kako je i sam član zbora i predložio suradnju s pjevačkim društvom Kansei Gakuin. Njegov prijedlog naišao je na odobravanje i suradnja je započela. Na glazbenom repertoaru Čehoslovačke legije nalazila se i arija 'U boj, u boj', koja se jako svidjela japanskim glazbenicima, pa su je među ostalima izveli i na oproštajnom koncertu povodom isplovljavanja broda s vojnicima iz japanske luke.

Glazbena suradnja pjevačkog društva i vojnog zbora trajala je samo dva mjeseca, ali je pjesma 'U boj, u boj' postala obvezni dio repertoara pjevačkog društva Kansei Gakuina. Profesor Shiba navodi kako je pjesma isprva u programu bila naslovljena kao 'Srpska ratnička pjesma', a zatim se nastavila pjevati kao 'Češka folklorna balada'. Kansei Gakuin 'preuzeti muzički poklon' uvrstio je u svoj stalni repertoar i izvodio ga na svim svojim nastupima. Posebnu je popularnost izazvao herojski marš 'U boj'. U studenom 1935., kada je japanska vojska pojačavala prodor na kinesko tlo, pjevačko društvo, čija je viša škola sada postala već sveučilište, prilikom nastupa na generalnom natjecanju svih zborova u Tokiju, izvelo je u slobodnom repertoaru pjesmu 'U boj' i odnijelo pobjedu. Kako je pjevačko društvo nastavilo uzastopno osvajati nagrade na natjecanjima u naredne tri godine, zbor i pjesma 'U boj' počeli su se među ljubiteljima zborskog pjevanja dovoditi u vezu.

Mnogi zborovi i pjevačka društva u srednjim školama i na fakultetima širom Japana s ljubavlju izvode ovu pjesmu u okviru svojeg bis repertoara, ističe japanski profesor.

Tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća, uz pomoć jugoslavenskog ambasadora u SAD-u, utvrđeno je pravo porijeklo pjesme, odnosno došlo se do notnog zapisa za izvođenje na klaviru. No sadržaj pjesme i izgovor riječi u tekstu bili su nepoznati. Tek je japanski intelektualac Kazuo Tanaka, koji je 60-ih godina studirao u tadašnjoj Jugoslaviji, preko prijatelja iz Zagreba uspio japanskim glazbenicima pribaviti tekst posljednjeg komada opere 'Nikola Šubić Zrinski', čiji je dio bila i pjesma 'U boj'. Međutim, i dalje je postojao problem s tekstom pjesme, koji su s engleskog preveli na japanski sve dok se nisu povezali s jednom studenticom iz Hrvatske, Mirnom Potokovac koja je 1978. došla u Japan proučavati japansku književnost. Suradnik pjevačkog društva Kansei Gakuin uspio je susresti se s Mirnom, koja je tečno govorila japanski. Sretna okolnost bila je u tome što je ona prije dolaska na studij u Japan bila violinistica i članica Zagrebačke filharmonije. Ne samo da je znala za operu 'Nikola Šubić Zrinski', nego ju je imala priliku i glazbeno izvoditi. Profesor Shiba ističe kako je u siječnju 1979., zahvaljujući Mirninu zalaganju, na koncertnom nastupu pjevačkog društva sudjelovao i Velimir Domičić, bariton pjevač iz zbora Zagrebačke filharmonije, koji je na bis izvođenju pjevao zajedno sa zborom iz Japana.

Profesor Shiba u svom je izlaganju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu naglasio kako svatko tko je bio član nekog zbora ili pjevačkog društva u Japanu zna Zajčevu ariju. Priznaje da je i osobno iznenađen koliko je onih kojima je to omiljena melodija. 'Vjerojatno je melodija ove herojske pjesme odgovarala muškim zborovima', zaključuje.

Također se pita kako je uopće došlo do toga da pripadnici čehoslovačke vojske zajedno s bohemskim pjesmama tako zavole i hrvatsku pjesmu 'U boj'? Kako se ova pjesma uopće prenijela iz Hrvatske u Čehoslovačku legiju? To možemo različito tumačiti. Jedno od obrazloženja jest ono da Čehoslovačku legiju nisu činili samo češki i slovački zarobljenici, već su bili uključeni pripadnici brojnih i različitih naroda. Bilo je tu vojnika iz Prve srpske dobrovoljačke divizije s centrom u Odesi, zbog čega se prvotno ariju iz naše nacionale opere smatralo srpskom ratničkom pjesmom.

No Japanci su ipak puno dulje bili u uvjerenju da je 'U boj, u boj' češka folklorna balada. A veze Hrvatske i Češke duboke su i isprepletene. Japanski profesor stoga ističe kako ne čudi što se opera 'Nikola Šubić Zrinski', koja je doživjela svoje prvo izvođenje u Zagrebu 1876. godine, prenijela u Prag (gdje je inače bila jako popularna), kada su u 19. stoljeću i Hrvatska i Češka i Slovačka bile dijelovi iste Habsburške Monarhije.

'A nije nezanimljivo spomenuti ni to da je Nikola Šubić Zrinski bio češki zet. Upravo je prije par dana navršeno 450 godina (10. rujna 1564.) otkad se Zrinski u Jindřichovu Hradecu, kao udovac, vjenčao s Evom iz Rožmberka, sestrom najmoćnijeg češkog plemića Viléma iz Rožmberka koja je Hrvatima poznata kao lik iz opere Ivana Zajca 'Nikola Šubić Zrinjski'. Eva se nakon muževe pogibije u Sigetu 1566. vratila iz Čakovca u Češku, a 1578. udala se za Paola de Gassolda iz Mantove. Nikola i Eva imali su sina Ivana koji je u Češkoj poznat kao Jan Zrinsky ze Serinu. On je 1593. primljen u češki plemićki stalež i oženio se Marijom Magdalenom iz češke plemićke obitelji Kolovrat. Nakon smrti ujaka Petra Voka Rožmberka 1611. bio je smatran nasljednikom te tada najmoćnije češke plemićke obitelji, no umro je bez potomaka. Pokopan je u cistercitskoj crkvi u Vyššem Brodu, u obiteljskoj grobnici Rožmberka', otkrio nam je Marijan Lipovac, predsjednik Hrvatsko-češkog društva.

Zanimljiv članak o tome kako su popularizaciji hrvatske kulturno-glazbene baštine u dalekom Japanu pridonijeli češki vojni glazbenici objavljen je i u glasilu Hrvatsko-češkog društva 'Susreti', broj 32 iz travnja 2014. Autor teksta u hrvatsko-češkom glasilu istaknuo je još jedan zanimljiv detalj o hrvatsko-japanskim glazbenim vezama, a to je da 'U boj, u boj' nije jedina hrvatska pjesma koja je postala popularna u Japanu. Japanski pjevač Seiji Tanaka snimio je 1976. Paljetkovu pjesmu 'Marijana', s tekstom na hrvatskom i japanskom, i postigao znatan uspjeh. Od Tanake su je preuzeli i snimili i neki dječji zborovi, koji pjevaju naizmjence jednu strofu na hrvatskom i jednu na japanskom.