Nema ničeg neobičnog u tomu da vlast koja javno ne priznaje presudu Vrhovnog suda kojom je njezin čelnik i idejni vođa proglašen krivim za ratni zločin njegove žrtve pripiše drugom, pa i velikosrpskoj agresiji. Dosljedno tomu, ne iznenađuje niti spomen-ploča s popisom 'žrtava velikosrpske agresije' na području bivše općine Osijek, na kojoj su i imena onih za čiju je likvidaciju osuđen upravo njihov šef. Neobično je pak što su se na popisu našla imena samo četvorice od 12 ubijenih, i to baš onih u čijem je stradavanju ostalo nešto sporno.

S POPISA IZOSTAVILI NESPORNE ŽRTVE ZLOČINA

Da u svojoj upornosti, kojom HDSSB cijeli svijet želi uvjeriti kako usprkos svim izvedenim dokazima, utvrđenim činjenicama i elementarnoj logici stvari ipak nisu takve kakve jesu, ima i ponešto stida – čime diskretno priznaju postojanje zločina, mada još ne i Glavaševu odgovornost za nj – vidi se po isticanju samo nekih od žrtava na spomen-ploči.

Naime, od desetero ubijenih u akciji Selotejp, na popisu 'civilnih žrtava velikosprske agresije' našla su se imena samo trojice atipičnih žrtava te jednog od dvojice iz slučaja Garaža, Đorđa Petkovića, kojeg su pripadnici Glavaševe jedinice iz garaže Sekretarijata obrane odvezli kamionom u nepoznatom pravcu, a čiji posmrtni ostaci nikad nisu pronađeni.

Tijelo Branka Lovrića, odvedenog i ubijenog poput ostalih iz afere Selotejp na obali Drave u Tvrđi, također nije pronađeno. Bogdan Počuča pronađen je ubijen u Zimskoj luci u središtu Osijeka, drugačije vezan nego drugi likvidirani, dok se ubojstvo Petra Ladnjaka također po nekim značajkama razlikuje od ostalih, pa ga se među žrtvama u presudi Vrhovnog suda i ne spominje.

Čelnici Grada, Županije i lokalne HVIDR-e koji su postavili spomen-ploču, sve odreda prvaci HDSSB-a, tako su ipak s popisa žrtava 'velikosrpske agresije' izostavili imena onih za čiju je likvidaciju pravomoćno i nedvojbeno dokazana odgovornost Branimira Glavaša i na taj način priznali neke od ključnih elemenata presude Vrhovnog suda, koliko god se tomu javno opirali.

GLAVAŠEVA SLJEDBA

Kada bi HDSSB priznao presudu i pravomoćno utvrđenu Glavaševu odgovornost, priznao bi i nepodnošljivu činjenicu da joj je osnivač, vođa i neupitni politički autoritet ratni zločinac. Stoga bi se, želi li stranka uopće egzistirati u javnom i političkom životu države na pragu ulaska u EU, morala i ograditi od njega, osuditi tamnu stranu njegova ratnog puta i isključiti ga iz svojih redova.

No kako ta družina nije ustrojena kao klasična politička stranka nego više kao sljedba Velikoga vođe čija se prošlost, odluke i procjene ne propitkuju, takvo se priznanje od njih zasad ne može očekivati.

Baš naprotiv, spremni su ga braniti iz svih oružja. Tako su se nakon medijskih napisa da su na popis žrtava 'velikosprske agresije' stavili i one 'koje je pobio Glavaš' obrušili optužbama da ubojice osječkih civila i danas slobodno šeću, a 'neki od njih se za lažno svjedočenje protiv Glavaša nagrađuje oslobađajućim presudama za gospodarski kriminal ili im se opraštaju likvidacije i ubojstva koja su osobno priznali, čak im se mimo zakona i propisane procedure dodjeljuju državni stanovi', stoji u priopćenju što ga potpisuje predsjednik HDSSB-a Vladimir Šišljagić

Nastavak je to obračuna s navodnim zaštićenim svjedokom u postupku protiv Glavaša, Ivicom Zbožilom, čiju je naknadnu oslobađajuću presudu za gospodarski kriminal Glavaš u izjavi za Glas Slavonije nazvao nagradom za 'lažno svjedočenje' protiv njega, ali i s ključnim svjedokom optužbe, Krunoslavom Fehirom, kojega uporno optužuju da je priznao ubojstvo pred garažama. On je, doduše, priznao da je pucao prema zarobljenom Vučkoviću, no s dva hica kojima ga je pogodio nanio mu je tek lakše ozljede.

Zadiranje u dogmu Glavaševe nevinosti i tezu o 'politički montiranom i motiviranom procesu' protiv njega – što je mantra koju mora izgovoriti svaki novopridošli član prigodom obraćanja javnosti – značilo bi njegovo trenutačno izbacivanje iz stranke.

Koliko je čvrst taj stav, moglo se vidjeti i nakon nedavnog posjeta veleposlanika SAD-a Osijeku, kada su ga župan Vladimir Šišljagić i gradonačelnik Krešimir Bubalo napali u medijima zbog izjave da je upravo Glavaš dosad bio prepreka boljim odnosima SAD-a prema tom dijelu Hrvatske. Pritom ih nije zabrinjavalo što time dodatno izoliraju grad i županiju te dovode u pitanje realizaciju velike američke greenfield investicije u osječkoj Slobodnoj zoni vrijedne stotinjak milijuna dolara, čija je gradnja do daljnjega stavljena 'na led'.

BILJEG

Kao što se krupna stoka žigoše ili se označuje aluminijskom pločicom prikačenom za uho, svaki značajniji došljak ili prebjeg iz druge stranke pristupajući HDSSB-u dobiva prigodni bedž s porukom 'Heroj, a ne zločinac' i stavlja ga na rever. Očitujući se o Glavaševoj presudi moraju ga titulirati generalom HV-a, iako dobro znaju kako mu je taj čin zakonito oduzet nakon pravomoćnosti presude.

Posljednji značajniji prebjeg iz HDZ-a, Josip Salapić, u bivšoj je stranci govoreći o Glavašu više puta isticao kako je dobio besramno malu kaznu te da ga je za počinjene zločine trebalo strijeljati, a ne zatvoriti na osam godina. Čim je prešao u HDSSB, taj magistar prava i donedavno član Državnog sudbenog vijeća 'šokirao' se kad su mu 'dali da pročita presudu' te odlučno ustvrdio kako Glavaš nevin leži u zatvoru.

Upravo zbog apsolutne odanosti interesima svoga vođe i krajnje upornog ustrajavanja na tezi o njegovoj nevinosti, čime se rugaju i prkose hrvatskoj pravnoj državi, zastupnici HDSSB-a ne da nisu najdomoljubniji zaštitnici hrvatskih interesa kakvima se rado predstavljaju, nego nanose nemjerljivu štetu ugledu i perspektivama svoje zemlje sramoteći je u svijetu, ali i među vlastitim građanima koje nisu uspjeli zavesti svojom demagogijom.