Zamislite četiri dana na radnom mjestu i tri slobodna dana za obitelj, djecu, dodatno obrazovanje, hobije, odlazak na duge vikende, a plaća ista kao prije…

Ideja o četverodnevnom radnom tjednu nije nova. Ali za razliku od većine drugih pokušaja koji su podrazumijevali niže plaće ili duži ostanak na poslu da se nadoknadi petak, biznismen s Novog Zelanda Andrew Barnes je zaposlenicima svoje tvrtke Perpetual Guardian sa sjedištem u Oaklandu jamčio ista primanja, s time da oni sami organiziraju posao na način da su jednako učinkoviti kao da rade uobičajenih pet dana u tjednu. Svojim timovima nije davao formulu za produktivniji rad u kraćem radnom tjednu, nego je rješenja tražio od njih.

Zašto ne bismo ukinuli rad petkom?

Pritom nije inzistirao na tome da svi moraju raditi istim tempom u skraćenom vremenu. Oni kojima je brži rad bio stresan mogli su ostati na pet radnih dana, stalno ili povremeno, onako kako njima odgovara. Neki su mogli doći ranije na posao i ranije ga završiti da izbjegnu prometnu gužvu ili odu po djecu u vrtić.

Nešto slično pokusno je uvela američka savezna država Utah 2009. da ublaži probleme ekonomske krize. Prema podacima američkog poslovnog magazina Fast Company, za to vrijeme Utah je smanjio utrošak energije za 13 posto, radnici su uštedjeli šest milijuna dolara na gorivu, a emisija stakleničkih plinova te godine smanjila se za 12.000 metričkih tona. Softverska tvrtka Wildbit iz Philadelphije također je odlučila raditi kraće, a pametnije. Suosnivačica Natalie Nagele u razgovoru za Fast Company kaže da ju je na to potaknula knjiga 'Deep Work: Rules for Focused Success in a Distracted World’ (Duboki rad: pravila za usredotočeni uspjeh u rastresenom svijetu). U njoj autor Cal Newport piše da kreativni radnici mogu smisleno i kognitivno fokusirano raditi do četiri sata u radnom danu, pa je zaključila: 'Ako posao možemo obaviti za 32 sata tjedno, zašto ne bismo ukinuli rad petkom?'

Neke švedske firme uvele su šestosatni radni dan, islandske također, te tvrde da nisu pogriješile, za razliku od tvrtke Treehouse iz Portlanda u Oregonu, koja se nakon kraćeg eksperimenta s četverodnevnim radnim tjednom vratila na staro.

Produktivnost porasla, troškovi smanjeni, a prihod je stabilan

No za razliku od drugih, Andrew Barnes se prvi povezao sa znanstvenicima te su njegov pokus pratili i procjenjivali profesori Poslovne škole Sveučilišta u Aucklandu i Tehnološkog sveučilišta u istom gradu. Rezultat? Već u srpnju produktivnost se povisila za 20 posto, angažman oko novih klijenata povećao se za 30 posto, 78 posto zaposlenika osjećalo se sposobnima kontrolirati radne obveze u usporedbi s njih 54 posto ranije, a za to vrijeme prihod je ostao stabilan uz smanjene troškove i manji utrošak energije.

Zadovoljstvo poslom i životom povećalo se na svim razinama, kako kod kuće, tako na poslu, a zaposlenici su se bolje ponašali i uživali u radu više nego prije početka eksperimenta, zaključio je profesor upravljanja ljudskim resursima s Tehnološkog sveučilišta Auckland Jarrod Haar. Stres se smanjio za sedam, zadovoljstvo na poslu poraslo za pet posto, a zaposlenici su za 24 posto bolje uspijevali držati ravnotežu između rada i privatnog života.

Na krilima dobrih pokazatelja, Andrew Barnes je nakon dva pokusna mjeseca odlučio uvesti stalni skraćeni radni tjedan u svoju firmu.

Podrška stigla i iz institucija

Na Novom Zelandu eksperiment je izazvao veliku pozornost javnosti, toliku da ga je ministar rada Iain Lees-Galloway nazvao 'fascinantnim' i izrazio spremnost za suradnju sa svim tvrtkama spremnima na fleksibilniji odnos prema zaposlenicima.

'Mislim da smo počeli razgovarati o tome na globalnoj razini. Obraćaju mi se organizacije poput britanskog Kongresa sindikata trgovaca, želeći istražiti način na koji mi to činimo', kaže Barnes u razgovoru za New Zealand Herald, pažljivo pobrojivši 10.000 postova na društvenim mrežama i 3000 novinskih tekstova objavljenih u 32 zemlje na tu temu. Slučaj Perpetual Guardiana privukao je također pozornost Svjetskog ekonomskog foruma, koji o njemu izvještava na svojoj internetskoj stranici weforum.org. Prošlog tjedna, 19. veljače, Barnes je izdao knjižicu s uputama tvrtkama zainteresiranima za takvu vrstu pokusa, a u siječnju su Perpetual Guardian posjetile delegacije iz Francuske, Japana i Južne Koreje.

Mjerna jedinica - učinkovitost

Dok je Francuska 2000. prva uvela 35-satni radni tjedan za vrijeme premijera Lionela Jospina, radoholičarski Japanci i Južnokorejci očito namjeravaju mijenjati radnu kulturu u kojoj se odanost poslu i tvrtki dokazuje beskonačnim boravkom na radnom mjestu, ali se time ne dokazuje povećana produktivnost po satu. Iako je Južna Koreja nakon Meksika i Kostarike treća u svijetu po godišnjem broju radnih sati, među članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) na začelju je u učinkovitosti po radnom satu. Prema statistici OECD-a, Irac u jednom satu zaradi više BDP-a, Norvežanin četiri puta, a Amerikanac tri i pol puta više od Meksikanca.

Koji su nedostaci?

Dakako, formula skraćenog radnog tjedna ne može se primijeniti u svim područjima. Ona ne funkcionira u bolnicama, javnom prometu, u mnogim uslužnim djelatnostima, svugdje gdje vrijedi ritam 24/7, u poljoprivredi, u trgovinama u kojima prodavači ionako nemaju ni petka ni svetka. U takvim slučajevima djelatnicima bi trebala zamjena, što je dodatni trošak. I nije privlačna svima. Neki zaposlenici u Perpetual Guardianu tužili su se na povećan pritisak zbog radnog tempa, naročito u finišu, kada moraju dovršiti zadatak. Za neke je tri dana pauze između posla značilo izbacivanje iz radnog ritma. Američki su se radnici bojali da će im poslodavac - čim dokažu da mogu raditi više i bolje u kraćem vremenu - natovariti na leđa više posla.

Mali križarski rat

Za vrijeme Velike depresije 1930. ekonomist John M. Keynes predvidio je da ćemo ‘u roku od 100 godina’ imati 15-satni radni tjedan i, čini se, nije mnogo pogriješio. Četvrta industrijska revolucija grabi, donoseći pitanja što sa suvišnom radnom snagom u svijetu robotike, virtualne stvarnosti i umjetne inteligencije, kako u skoroj budućnosti definirati radno mjesto, vrijeme i učinkovitost, kako uopće promisliti društvo u kojemu će biti sve manje posla, a sve više slobodnog vremena.

Pokušaji poput ovoga u novozelandskom Perpetual Guardianu ili američkom Wildbitu stoga su početak onoga što je nagovijestio Kynes, a u tome se Andrew Barnes osjeća kao križar 21. stoljeća jer u razgovoru za američki news portal Quartz kaže:

'Za mene je to mali križarski rat. Mislim da je važno promijeniti način na koji radimo, ali također želim utvrditi sve društvene koristi koje dolaze promjenom misaonog procesa o našim radnim obrascima.'