No u vremenu novih medija, a i novih ekonomskih kriza, prividni mir sve je teže održati. Protivnici diktature lakše se povezuju, koordiniraju i postaju sve masovniji.

Najnoviji prosvjedi proteklih dana privukli su veliku pažnju međunarodne zajednice jer ovog puta Lukašenkova milicija mlati ljude samo zato što se okupljaju u velikom broju i privlače pažnju bez klasičnih demonstracija. To su više mini-performansi po raznim bjeloruskim gradovima, u kojima se skupno plješće, liže sladoled ili čita oporbeni list. Za recentni Dan nezavisnosti policija je koristila suzavac i silom razbijala grupice tijekom Lukašenkovog govora koje su napadno pljeskale dok je veliki vođa govorio.

Još uvijek u najboljim godinama za diktatora, 56-godišnji bivši šef sovjetske kolektivne farme preživio je val tzv. obojenih revolucija iz prošlog desetljeća (Ukrajina, Gruzija, Kirgistan...), koje su organizirane tehnologijama prokušanim u rušenju Slobodana Miloševića
Sada je Lukašenko suočen s revolucionarnim vjetrom iz arapskih pustinja, gdje je značajnu - možda i povijesnu ulogu - odigrao internet. U Bjelorusiji je središnji medij za povezivanje prosvjednika Vkontakte.ru, ruski pandan Facebooku. Dok u stvarnom svijetu prosvjednici topću nogama i ližu sladoled, u virtualnom itekako artikuliraju svoje političke i protestne metode. Jedna grupa Lukašenku objavljuje 'ekonomski džihad' te poziva na bojkot bjeloruskih proizvoda, prebacivanje ušteđevine u strane valute i bojkot banaka.

No s obzirom da im je stranica već blokirana, teško je odrediti jesu li ovo poruke stvarnih organizatora prosvjeda, buntovne mladeži u ranim 20-ima, ili je posrijedi protuudar obavještajnih službi kako bi se skeptičnim masama sugerirao radikalni karakter režimskih protivnika koji, eto, priželjkuju ekonomski kolaps i u monolitno pravoslavnoj zemlji koriste riječi kao što je džihad.

Nadalje, kada zapadni mediji prenose Lukašenkove reakcije, obično citiraju samo fragmente govora koji zvuče tipično diktatorski, one ratoborne fraze o 'vanjskim neprijateljima', 'rušenju naše suverenosti' itd. No često će  propustiti jedno mnogo ozbiljnije Lukašenkovo upozorenje: ako njegov režim padne, propast će socijalna harmonija bjeloruskog društva.

Naime, Bjelorusija je danas u istočnoj Europi posebna ne samo zato što je klasična milicijska diktatura koja izbija zube prosvjednicima, dok uporniji oporbenjaci leže u zatvoru ili ih guta mrak. Bjelorusija je posebna i zato što jedina nije prošla kroz dva desetljeća korupcije, pretvorbene pljačke i osiromašivanja najširih slojeva na račun novovjeke klase oligarha i krupnih eksploatatora. Društvene nepravde koje od EU članica Litve i Latvije do Ukrajine (tu lako možemo ubaciti i Balkan), širom istočne Europe afirmiraju neke jezive nove sustave vrijednosti i društvenih odnosa, čine Bjelorusiju pozitivnom iznimkom u tom smislu. Čak je i korupcija, birokratska kuga postkomunističkih društava, pod Lukašenkovim režimom navodno mnogo niža nego u susjednim zemljama.

Bjelorusija je cijelo desetljeće bilježila sustavan ekonomski rast bez dramatičnog socijalnog raslojavanja, no istovremeno je ostala zemlja neslobode mišljenja, građanskog straha i kulta ličnosti. Odnedavno, međutim, njena sovjetski postavljena ekonomija bilježi veliku krizu, a Rusija, koja je tradicionalno tržište za bjeloruske proizvode, već odavno ne gleda blagonaklono na Lukašenka. Ruske televizije vode nekovrsnu kampanju protiv Batke (Tatica – ironični Lukašenkov nadimak), a o recentnim prosvjedima izvještavaju s dozom simpatije prema buntovnicima.

Bjeloruski stručnjaci očekuju da bi se situacija mogla rasplesti ujesen, kada se ljudi vrate s odmora. 'Mnogo će ovisiti o ekonomskoj situaciji. Dok na ulicu izlazi samo mladež, nema glavne revolucionarne sile – radnika i ljudi srednje dobi. Ako vlast uspije povisiti plaće ljudima i ako državne kompanije nastave raditi, ne treba očekivati većih akcija', izjavila je ruskim medijima Svjetlana Kalinkina, urednica lista Narodna volja.

Bjelorusiju mnogi, uključujući i njenog 'dragog vođu', opisuju kao relikt Sovjetskog Saveza. A poznato je da se taj imperij urušio upravo zbog ekonomskog kolapsa. U slučaju izoliranog bjeloruskog režima, tu je još jedan važan čimbenik – odnos s Rusijom. Zasad se čini da oba spomenuta faktora djeluju protiv Lukašenka. Ono o čemu bi već sada trebali razmišljati svi koji ga namjeravaju naslijediti jest kako spriječiti da se u slučaju Lukašenkovog svrgavanja obistini njegova prijetnja o silama koje će tu zemlju pretvoriti u još jedno poniženo tranzicijsko zgarište.