Zatvorenice su u odnosu na muškarce višestruko diskriminirane te se nakon odsluženja kazne nerijetko susreću s problemima stanovanja, zapošljavanja, socijalnog uključenja, nedostatka prihoda te zdravstvenim problemima, dok im na ruku ne ide i činjenica da u Hrvatskoj postoji samo jedna ženska kaznionica, ona u Požegi, pa za kazne dulje od šest mjeseci ne mogu služiti kaznu u blizini mjesta stanovanja
Takvu situaciju hitno treba mijenjati i poboljšati položaj zatvorenica kroz njihovu edukaciju i provođenjem stalnih održavanja obiteljskih veza, zaključeno je na ovotjednoj tribini o stanju prava zatvorenica u hrvatskom pravosudnom sustavu koja je organizirana kao aktivnost Rodina (Roditelji u akciji) projekta MA#ME – osnaživanje zatvorenica za roditeljsku ulogu i uključivanje na tržište rada, a koji su sufinancirali Europska unija iz Europskog socijalnog fonda i Ured za udruge Vlade RH.
Cilj pokretanja tog posjećenog okruglog stola bio je poticanje rasprave među ključnim akterima, institucijama, pravobraniteljstvima te organizacijama civilnoga društva i medijima o stanju prava zatvorenica u hrvatskom pravosudnom sustavu te o posebnim izazovima s kojima se susreću žene zatvorenice u postupku suđenja, izvršenja kazne zatvora, probacijskog nadzora i resocijalizacije.
Na okruglom stolu sudjelovala je Ksenija Ivenčnik Blažević, voditeljica Odjela tretmana zatvorenica Kaznionice i zatvora u Požegi, koja je govorila o posebnostima izdržavanja kazne za zatvorenice u Hrvatskoj, Dijana Todosiev iz Uprave za kazneno pravo i probaciju Ministarstva pravosuđa koja je održala predavanje o ženama u probacijskom nadzoru te pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić koja je okupljenima dala uvid o nužnosti educiranja zatvorenica tijekom izdržavanja kazne zatvora putem različitih tečajeva i stručnih usavršavanja na kojima se stječu znanja upotrebljiva u životu nakon odsluženja zatvorske kazne, ali i o nužnosti edukacije zatvorenica o pitanjima rodne i spolne ravnopravnosti.
O iskustvima Centra za socijalnu skrb Grada Zagreba u resocijalizaciji zatvorenica i važnosti suradnje centara za socijalnu skrb, Zavoda za zapošljavanje, probacijskih ureda, lokalne zajednice, zatvora, zajednica za liječenje ovisnika i civilnog sektora za uspješnu resocijalizaciju zatvorenica govorila je Đurđica Petran iz Centra za socijalnu skrb Grad Zagreba.
Predstavljajući okupljenima požešku kaznionicu, Ksenija Ivenčnik Blažević naglasila je da udio zatvorenica u ukupnom broju zatvorenika iznosi 3,5 posto te da su one u društvu višestruko stigmatizirane za razliku od muških zatvorenika. Često su izložene zdravstvenim problemima, a imaju i slabiju podršku obitelji.
Promatrajući statistiku kriminaliteta kod žena, najveći dio kaznenih djela otpada na imovinska kaznena djela, dok žene znatno rjeđe sudjeluju u kaznenim djelima nasilničke prirode, posebice prema nepoznatim osobama.
U požeškoj kaznionici, kazala je Ivenčnik Blažević, na izdržavanju kazne trenutno su 122 žene, prosječna izrečena kazna iznosi tri godine i osam mjeseci, najniža kazna traje osam mjeseci, a najviša 32 godine, koju izdržava samo jedna zatvorenica. Najviše zatvorenica, njih 45, služi kaznu od jedne do dvije godine.
Prosječna dob hrvatske zatvorenice je 39 godina, najmlađa zatvorenica ima 21, a najstarija čak 81 godinu, većinom su udane ili su živjele u izvanbračnoj vezi, a sve je više zatvorenica s visokom stručnom spremom.
Voditeljica tretmana zatvorenica kaznionice naglasila je da zatvorenice imaju organiziranu zdravstvenu zaštitu te da djeca ostaju s majkom u kaznionici do navršene treće godine života, dok se porodi obavljaju u požeškoj Općoj bolnici, a zbog mogućih komplikacija uzrokovanih trudnoćom nerijetko i u Klinici za porodništvo u Petrovoj.
U požeškoj kaznionici rodilje borave u posebnim prostorijama od 1985. godine, a od 1965. godine u Požegi je rođeno ukupno 244 djece, dok ih je trenutno s majkama u krugu kaznionice njih četvero. Ove godine zabilježena su i 154 posjeta djece majkama koje su na odsluženju zatvorske kazne.
Ono što posebno zabrinjava jest što je gotovo 50 posto zatvorenica udaljeno preko 200 kilometara od svoje obitelji, čime su zakinuta i djeca od kojih neka svoju majku ne vide čak po godinu i pol dana. Zatvorenice su također diskriminirane jer u zatvor s djetetom mogu ići samo ako su dijete rodile na izdržavanju kazne, pri čemu dijete mora napustiti zatvor nakon navršene tri godine života.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić kazala je da je u listopadu 2013. kada je obišla zatvor u Požegi, tamo bilo 115 kažnjenica, dok je kapacitet ustanove 165 osoba, što znači da nije bilo prenapučenosti, dok su prostori i objekti opremljeni i primjereni potrebama žena, a same zatvorenice nemaju pritužbi na osoblje ustanove ili loše odnose s drugim zatvorenicama.
Zatvorenice su uglavnom angažirane na poslovima u uslužnoj djelatnosti, krojačkoj radionici, kuhinji, praonici rublja, njegovateljski poslovi u Odjelu za rodilje koji se mogu okarakterizirati kao tipično 'ženski' poslovi, iako zatvorenice rade i u poljoprivrednoj radionici, na održavanju i čišćenju zelenih površina, dok u slobodno vrijeme sudjeluju u likovnoj i glazbenoj radionici, literarnoj i dramskoj skupini te novinarskoj, sportskoj i informatičkoj sekciji.
Žene smještene u Požegi najčešće su završile s one strane zakona zbog nedjela protiv imovine, zlouporabe opojnih droga, ubojstava, zlouporabe položaja i mita, kazala je Ljubičić, dodavši da su uzroci kriminaliteta kod žena zlostavljanje, siromaštvo i ovisnost.
Žene se nakon odsluživanja kazne, kaže Ljubičić, suočavaju s problemima stanovanja, zapošljavanja, socijalnim uključenjem, nedostatkom prihoda i zdravstvenim problemima, rekla je pravobraniteljica, koja smatra da je u cilju poboljšanja položaja zatvorenica potrebno poticati njihovo educiranje i provoditi stalno održavanje obiteljskih veza.
Dijana Todosiev iz Uprave za kazneno pravo i probaciju pri Ministarstvu pravosuđa, naglasila je kako je od 2009. do danas u probaciju ukupno uključeno 14.445 osoba, od toga 7,6 posto žena čija je prosječna dob 41,2 godine.Njih 45,4 posto ima završenu srednju školu, a 19,3 posto ima visoku stručnu spremu. Čak 45,6 posto je nezaposleno, 45,8 posto je udato ili živi u izvanbračnoj zajednici, dok većina ima djecu. Probacijski poslovi, kako je pojasnila Todosiev, obavljaju se s ciljem zaštite društvene zajednice od počinitelja kaznenog djela, njegove resocijalizacije i reintegracije u zajednicu utjecanjem na rizične čimbenike koji su povezani s činjenjem kaznenih djela, a većina je uključena u rad za opće dobro.
Budući da postoji percepcija da je rad sa ženama počiniteljicama kaznenih djela težak i da su njihove potrebe velike, potrebno je vidjeti koje su njihove realne potrebe i nastojati ih što bolje razumjeti, smatra Todosiev. Pritom je naglasila kako u okviru sankcija i mjera koje se izvršavaju u zajednici relativno je mali postotak žena (oko 7 posto), međutim ciljevi rada s osuđenicama koje su pod nadzorom probacijske službe imaju svoje posebnosti koje zahtijevaju aktivni angažman samog probacijskog sustava, ali i svih ostalih sustava u društvenoj zajednici.
Govoreći o iskustvima u resocijalizaciji zatvorenica Đurđica Petran iz Centra za socijalnu skrb Grada Zagreba istaknula je da bivše zatvorenice nakon izdržavanja kazne najčešće traže materijalnu pomoć, prinudni smještaj, pomoć pri traženju posla, savjetodavni rad i psihosocijalnu pomoć zbog narušenih obiteljskih odnosa, neprihvaćanja od članova obitelji te problema u roditeljstvu. Stoga, zaključila je Petran, nužno je poticati zapošljavanje uz pomoć lokalne zajednice te iznalaženja mogućnosti barem privremenog smještaja kako bi se bivše zatvorenice uklopile i društvo i ‘stale na noge’.
