Sada kada Trump drži SAD za jaja, možemo si dati oduška i reći – dolaze nam Meksikanci i otimaju nam poslove! Već ih ima i na tramvajskim okretištima! Neće proći dugo i osvojit će Karlovac. Pa Sisak. Užas. Zadnji je čas da izgradimo zid tamo negdje na stanici kod Selske. No dok se to ne dogodi, imat ćemo ovakve predivne i nevjerojatne priče. 

Jahdiel Rosas aka Rocky došao je u Hrvatsku kao volonter, jednog se jutra probudio i pomislio kako mu baš nedostaje teretana. Trener gimnastike po struci zaputio se do Sokola, no bili su mu preskupi. Navratio je u drugu teretanu, ali je bila premala. Završio je na Prečkom. Raspitivao se o satnici i cijenama, a ovi su njega pitali bi li htio raditi. Zamisli: 'Ispalo je jako čudno. Došao sam u teretanu da bih vježbao, a oni mi odmah ponude posao. Ha-ha. I onda sam skužio da je voditelj teretane čovjek koji trenira Marija Možnika. Wow.'

Ne znam kako vama, ali meni to zvuči kao priča o hrvatskom snu. I u vrijeme kada kod nas više apsolutno nitko ne sanja. Rocky je preuzeo četu klinaca koje poučava gimnastiku, šef mu je sredio papire u rekordnom roku i sada dvaput dnevno ganja bus Ljubljanica – Prečko s osmijehom na licu. Kad se sjetim, odrastajući na obližnjem Jarunu, kako mi je Remiza uvijek bila pojam za sivu i besprizornu zonu od koje su odustali i prodavači stripova, skužim da je jedini način da osvježimo i galvaniziramo usnule zagrebačke kvartove taj da ih prepustimo strancima. Zamisli da po urbanim pustinjama i spavaonicama tipa Prečko, Rudeš ili Novi Zagreb odjednom niknu salsa barovi, kazališta, dućani, klubovi, da se ljudi iz ostatka grada slijevaju po njihovim livadama i parkovima. Takvo što se desilo upravo u Berlinu. Da kvart tipa Sloboština postane hotspot i po njemu se kreću horde nacija. 

Ali zabrazdio sam. Rocky. Momak je nakon faksa i uhodanog posla u meksičkom megalopolisu odlučio nešto radikalno promijeniti. Odlučio je otkriti Europu: 'Otišao sam prvo u Norvešku, ondje sam volontirao, putovao sam okolo, ali nakon tri mjeseca morao sam izaći iz zone Schengena. Bio sam u Rumunjskoj, pa došao u Hrvatsku. Nećeš vjerovati koliko ljudi tako završi u Hrvatskoj.' 

I stvarno, nikada mi ne bi palo na pamet... Meksikanac moli Svevišnjeg da Hrvatska nikada ne završi s druge strane schengenske zone jer će nam to drastično smanjiti broj ljudi koji se odlučuju za Hrvatsku ne bi li si produljili boravak u Europi. Zna momak o čemu govori, jer se bavi couchsurfingom, tj. prima bacpackere iz cijelog svijeta da mu spavaju u stanu i dobiva jako puno upita za Zagreb. Mjesečno ugosti njih dvadesetak, a još barem toliko mora odbiti. 'Kada uđete u Schengen, ljudi će se slijevati u Bosnu ili Srbiju', otužno zaključuje.

Rijetko imam stranca koji osjeća da mu je Hrvatska dala vjetar u leđa. Rocky nema praktički nikakve zamjerke osim u vezi hrane i cura. Doduše, kad razmisliš, radi se o dva fenomena zbog kojih si fakat sretan što se nisi inkarnirao kao zrno pijeska. Precizirajmo: 'Hrana, čovječe. Ne mogu ovdje naći ništa. Otišao sam u meksički restoran, ali nedostaju im neki sastojci koji su nama normalni. Ono što vi mislite da je meksički restoran zapravo je spoj meksičke i hrvatske hrane.' A propos žena, nije ostao bez komentara: 'Cure su ovdje možda najljepše. Problem je kad naletiš, a naletiš često, na ženu koja vrhunski izgleda, ali nema ti što za reći. Ne možeš otvoriti nikakvu dublju temu. Previše brige oko vanjštine, premalo oko nutrine. Ne mogu se uživjeti u curu s kojom se ne mogu mentalno prepoznati. Nije to samo u Hrvatskoj. Ne znam je li to neka posljedica globalizacije i sveprisutnog stereotipa da žena mora biti lijepa i ništa drugo.'

Pomalo sramežljiv i ekstremno pristojan, Rockyju svejedno nije promakla činjenica da cure u Hrvata nisu raspoložene za jednonoćna druženja pa što bude. Tu nas Meksiko gazi: 'Ljudi su ondje opušteniji, pa su takvi i odnosi.' 

Dok lokalnima Hrvatska voli stropoštati samopouzdanje i priuštiti osjećaj uzaludnosti, Meksikanac je izvukao profesionalni džekpot: 'Osjećam se puno cjenjeniji ovdje. Ondje ima 120 milijuna ljudi. Izađeš iz stana i nađeš 20 trenera. Još uvijek moram naučiti puno stvari, ali sam stvarno sretan zbog što mogu ovdje dati puno. Usput, kod vas svi rade gimnastiku na ruski način. Kod nas u Meksiku imamo puno veću lepezu pristupa. Imamo kubanske, američke, ruske trenere. Kubanci su veliki metodičari, Amerikanci pedagozi. Ruski pristup je doslovce da te netko klepne po trbuhu svako malo i govori ti da se ispraviš.' Rocky će reći kako je našao ovaj posao jer ga voli, to mu je strast: 'Možda zvuči romantično, radi što voliš i posao će ti sam doći.' 

Još me uvijek šora ideja da je netko odlučio zamijeniti Mexico City za zagrebačku Remizu. Što očito govori kako imam, i ne samo ja, grozno skučen pogled na vlastitu sredinu. U gomili nemotivirajućih informacija i umarajućih jadikovki koje isparavaju iz medijskog i društvenomrežnog prostora, jedina je poanta zajahati svojeg jednoroga i ne okretati se ni lijevo, ni desno ni nazad. Rocky upravo to radi. A onda i Remiza izgleda kao Silicon Valley.