Za milijunske štete na imovini hrvatskih građana, države i gospodarstva ekološke udruge krive politiku vodnog gospodarstva, u kojoj glavnu riječ vodi Ministarstvo poljoprivrede i Hrvatske vode. Udruga za promicanje znanosti Baobab povodom izlijevanja rijeke Drave iz korita u sjevernoj Hrvatskoj i prijetnji nabujale Save danas je priopćila da država treba promijeniti represivnu politiku prema rijekama tzv. politikom više prostora rijekama
Prema biologu Goranu Šafareku, autoru knjige Rijeke Hrvatske i dokumentarnih filmova o prirodnim vodotokovima, taj koncept kanaliziranju pretpostavlja očuvanje i obnovu prirodnih retencija, rukavaca, meandara, mrtvica i poplavnih područja. Kao dokaz navodi primjer poplava 2010. godine kada se moćni, ali u hrvatskom dijelu toka mahom neregulirani Dunav bez opasnosti prelio u Kopački rit, dok je podrume poplavila mala, ali vrlo regulirana Karašica.
'Postojeća prirodna područja Lonjsko polje i Kopački rit dobar su pokazatelj kako prirodna močvarna područja bezopasno primaju visoke vode, a ne ugrožava se ljudska imovina. Pritom je sačuvana izuzetna prirodna baština. Dapače, poplavna područja služe kao najvažnije mrestilište čitave regije, razvijen je turizam te zdrava poljoprivredna proizvodnja bez mnogo umjetnih gnojiva i pesticida kao u konvencionalnoj poljoprivredi, primjerice ekstenzivno stočarstvo u Lonjskom polju', kaže Šafarek.
On logiku Hrvatskih voda, po kojoj Hrvatskoj trebaju novi nasipi, obaloutvrde i hidroelektrane radi zaštite od kanalizirane i ukopane rijeke, obrće tražeći da se obnove prirodni tokovi Save, Drave, Mure, Dunava i drugih rijeka koje redovito prijete poplavama.
'Zastarjelo reguliranje rijeka svelo je rijeke na uzak kanal s malim kapacitetom vode. Rijeka je još više ubrzana skraćivanjem meandara i pretvorena u bujicu za svake visoke (sasvim prirodne) povećane razine voda u proljeće i manje u jesen. Ponajviše, uništavana su prirodna poplavna područja – primaoci suvišnih voda, odnosno prirodna obrana od poplava. Takvo kanaliziranje rijeka stvorilo je bujicu, odnosno vremensku bombu koje će negdje, prije ili kasnije eksplodirati – odnosno izliti se bez obzira i na najjači nasip ili zaštitu', smatra Šafarek.
Koncept 'više prostora rijekama' sastavni je dio europske Okvirne direktive o vodama, čiji je jedan od ciljeva postupno vraćanje dijela prirodnih vodotokova.
Posljednji izvještaj stručnjaka njemačkog Ministarstva okoliša, u okviru EU twinning projekta o provedbi Okvirne direktive o vodama u Hrvatskoj, slično govori da je naša zemlja još uvijek orijentirana pretežito na skupe izgradnje vodnih građevina i reguliranja tokova, u projektima koji represivno ne poštuju zakonitosti ekosustava.
Nakon dvogodišnjeg istraživanja od 2007. do 2009. godine Nijemci su izvijestili da provedbu te direktive u Hrvatskoj ometaju institucije kojima vlada zastarjelo razmišljanje usmjereno upravo na tehničko-građevinsko reguliranje rijeka. U tom izvještaju, objavljenom na stranici twinning projekta www.wfd-croatia.eu, osobito su kritizirali Hrvatske vode. Preporučili su da 'zaštita voda mora postati prioritet Hrvatskih voda' te da 'renaturalizacija i reaktivacija naplavnih nizina mora biti integrirana u mjere zaštite voda'.
Također u izvještaju se kaže da je 'u pogledu zaštite od poplava, hrvatska vodna administracija i dalje usredotočena na tradicionalne, tehnički orijentirane mjere i nije zapravo svjesna pomaka u shvaćanju koji se dogodio u zemljama članicama'.
