Republikanska stranka, u tjednu u kojem je Barack Obama obznanio da će se ponovno kandidirati za predsjednika SAD-a, ima dva ključna problema: nema dovoljno zainteresiranih za kandidaturu, a i sam je profil deklariranih kandidata više nego upitan
Zasad su deklarirani kandidati Republikanske stranke Newt Gingrich, Michele Bachmann i Donald Trump. Sarah Palin još uvijek samo 'razmišlja' o kandidaturi, ali se nije decidirano izjasnila da ide za tim ciljem. O njoj smo, inače, podosta ovdje pisali.
Newt Gingrich nam je najviše poznat po tomu što je 1998. pokušao potopiti predsjednika Billa Clintona pokušajem da provede impeachment (podizanje optužbe u Kongresu), odnosno da zbaci Clintona s predsjedničke funkcije zbog toga što je lagao o seksualnoj aferi s Monikom Levinsky u Bijeloj kući. Poanta je u tome što je sam Gingrich, što je tada tajio, dok je optuživao Clintona da nije iskren i da je počinio preljub, istovremeno bio u seksualnoj aferi s Callistom Bisek (službenicom donjeg doma američkog parlamenta) s kojom se nakon razvoda i oženio, a što je ispalo također velikim skandalom.
Michele Bachmann je čelnica radikalnog desnog pokreta The Tea Party koja se proslavila neznanjem da je američka revolucija i borba za neovisnost 13 britanskih kolonija počela upravo u Bostonu, Massachusettsu (tzv. Bostonska čajanka - pitanje plaćanja poreza na čaj i druge proizvode), iz čega vuče korijen pokret koji ona predstavlja.
Junak naše priče, milijarder Donald Trump (r. 1946), mešetar nekretninama, koristi bilo koju priliku da se pojavi pred televizijskim kamerama, bez obzira o čemu bilo riječ i bez obzira koliko obraza time gubio. Kako nema formalne političke uloge, već je samo kandidat Republikanske stranke, predstavlja ga se kao 'potencijalnog predsjedničkog kandidata', što je titula koju, ruku na srce, može imati bilo koji građanin SAD-a koji je u toj zemlji i rođen. Trump evidentno forsira svoju prisutnost u svim mogućim prilikama i bavi se žestokim povezivanjem s mogućim financijerima i simpatizerima kojima nudi 'svoju viziju' posla u Bijeloj kući.
Može ga se vidjeti i u televizijskoj emisiji 'Celebrity Apprentice' kako daje zapovijedi Latoyi Jackson (sestri pokojnog Michaela Jacksona) i Meatu Loafu (također pjevaču). Ironični komentatori mu dobacuju da se tako, gostujući u celebrtiy showovima, za predsjednički mandat pripremao i glasoviti Franklin Delano Roosevelt.
Trump se predstavlja kao kandidat poduzetnika i domoljuba, ne krijući da ima iskustvo života u bankrotu, iz čega je, mora se priznati, izašao vrlo uspješno.
Zajedljiva komentatorica The Guardiana, Hadley Freeman, pita se: može li se vjerovati osobi koja ima tako lošu frizuru kao onu koju nosi Trump? Odnosno, kako će, kao imaginarni američki predsjednik, preuzeti delikatne diplomatske poslove kada je jednom prilikom, ljut na komentar jedne novinarke The New York Timesa, dotičnoj poslao kopiju spornog članka napisavši vlastoručno na margini članka da je autorica 'pseće lice'?
Međutim, ono što je zaista sporno jest ono što je Trump učinio kada je skandalizirao i najradikalnije novinare desničarske mreže Fox News. Naime, u emisiji 'Bill O'Reilly Show' Trump je kazao da Obama nije rođen na teritoriju SAD-a, da je on produkt zavjere i da misli da je predsjednik ipak musliman.
Čak i O'Reilly (koji se proslavio naredbom jednom sinu žrtve napada na New York 2001. da 'zašuti' jer ne podržava rat u Afganistanu) te njegov pajdaš, voditelj Glen Beck, pred kamerama pokazuju nelagodu kada slušaju Trumpa koji, i to se mora priznati, nikada nije imao poteškoća u tome da žrtvuje malo ili puno svog digniteta da bi pridobio pažnju publike.
Fox News, inače, promovira ideju da se politička kredibilnost može dobiti radikalnošću u nastupima i da je to važnije nego djelovati koherentno. Zbog toga predstavlja likove kao što su Sarah Palin i Newt Gingrich, ili Donalda Trumpa, umjesto realnijih i uvjerljivijih republikanskih kandidata kao što je Mitt Romney, bivši guverner Massachusettsa i poznati mormon, prihvatljiviji zbog staloženih stavova (izgubio je od Johna McCaina u unutarnjim izborima stranke 2008).
Ima li, dakle, šanse Donald Trump? Kako je napisao američki kolumnist The Guardiana, Gary Younge: 'Ono što je potrebno kazati i činiti unutar Republikanske stranke da bi bilo uvjerljivo jest ono što ti oduzima kredibilnost izvan stranke. Na brisanom prostoru.'