Sud je utvrdio da je postojao plan sudionika udruženog zločinačkog pothvata za eliminaciju stanovništva Srebrenice kroz prisilno premještanje žena, djece i starijih muškaraca te fizičku eliminaciju muškaraca, što je dosegnulo razmjere genocida.

Vijeće je utvrdilo da su 12. i 13. srpnja 1995., nakon što je stvoreno ozračje prinude u srebreničkoj enklavi, stanovnici prisiljeni na odlazak. Trideset tisuća žena i djece prevezeno je iz Potočara na područje pod muslimanskom kontrolom. Tisuće muškaraca, koji su odvojeni od njih, nakon toga ubijeni su na sustavan način i organizirano, utvrdilo je vijeće. Uvjereno je da je postojao plan da se svi vojno sposobni muškarci i dječaci pobiju i da on nije mogao biti proveden bez znanja i namjere vojnog vodstva bosanskih Srba da počine genocid.

Vijeće je zaključilo da su Karadžić Mladić još u ožujku 1995. osmislili plan da se muslimani uklone iz Srebrenice i da je primao relevantne informacije tijekom osvajanja enklave. S civilnim povjerenikom za Srebrenicu Miroslavom Deronjićem Karadžić je nakon pada Srebrenice 13. srpnja 1995. navečer govorio o muslimanima u šiframa kao 'o robi koja se mora smjestiti u magazine', a odmah nakon toga razgovora Deronjić je s pukovnikom Ljubišom Bearom razgovarao o tome gdje pobiti muslimane. To za vijeće 'izvan razumne sumnje pokazuje suglasnost Karadžića za ubijanje muslimanskih muškaraca' i da je dijelio cilj udruženog zločinačkog pothvata da se pobiju muslimanski muškarci nakon 13. srpnja 1995.

Kao član udruženog zločinačkog pothvata odgovoran je za genocid, zaključak je vijeća.

Sud je utvrdio da je u BiH postojao 'sustavni i organizirani obrazac zločina nad bosanskim muslimanima i Hrvatima' koji su prisilno raseljeni, protupravno uhićivani i zatočeni u 50 zatočeničkih objekata u kojima su vladali nehumani uvjeti života. Sud je utvrdio da su pripadnici srpskih snaga zlostavljali, uključivši seksualno, zatočene muslimanske i hrvatske muškarce i žene, koristili ih za prisilni rad i kao živi štit te su ih pljačkali i uništili njihovu imovinu. Srpske snage također su ubile mnoge bosanske muslimane i Hrvate u BiH, kazao je sudac, ističući da je sud zaključio da je ubijanje bilo toliko masovno da je dosegnulo razinu istrebljenja.

Karadžić je optužen za sudjelovanje u četiri udružena zločinačka pothvata u okviru kojih je u srpnju 1995. počinjen genocid u Srebrenici, progon i etničko čišćenje nesrba u velikim dijelovima Bosne i Hercegovine koji su u sedam općina dosegnuli razmjere genocida, višegodišnji teror Sarajeva, koji su pod opsadom držale snage bosanskih Srba, i za uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce i njihovo korištenje kao živi štit.

Vijeće je utvrdilo da u sedam općina - Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku - nije počinjen genocid jer se nije uvjerilo da je cilj zločina bio fizičko uništenje Hrvata i muslimana niti da su provedeni s genocidnom namjerom te je stoga zaključilo da nije bilo genocidne namjere ni kod optuženog ni kod drugih članova udruženog zločinačkog pothvata. Vijeće je zaključilo da taj dio optužnice protiv Karadžića nije dokazan.

Sud je utvrdio da je Karadžić značajno pridonio udruženom zločinačkom pothvatu i da je imao središnju ulogu u definiranju ciljeva bosanskih Srba i širenju propagande protiv muslimana i Hrvata. On je omogućio zločine svojim porukama da se ih se neće goniti. Sud je utvrdio i da su Karadžić i drugi članovi udruženog zločinačkog pothvata znali za zločine i prikrivali ih pred međunarodnom zajednicom. Sudsko je vijeće zaključilo da su članovi udruženog zločinačkog pothvata imali namjeru progona stanovništva počinjenjem zločina poput deportacija i zatočenja, no nije se uvjerilo da je postojala namjera da se progon počini ubojstvima. Sud je utvrdio da je Karadžić znao da je nesrpsko stanovništvo bilo izloženo riziku zločina i ta mogućnost ostavila ga je ravnodušnim.

U pogledu odgovornosti za višegodišnji teror stanovnika Sarajeva topničkim napadima i snajperima, kad su ubijene i ranjene tisuća civila, vijeće je zaključilo da je vojska bosanskih Srba počinila te zločine protiv civila. Civili su bili ili ciljevi vojske bosanskih Srba ili su bile žrtve njihova neselektivnog gađanja, zaključilo je vijeće. Vijeće je zaključilo da je Karadžić kao član udruženog zločinačkog pothvata imao kao cilj zauzimanje Sarajeva te je proglašen krivim za višegodišnje teroriziranje i ubijanje stanovnika Sarajeva snajperskim napadima i topničkim napadima. Vijeće je zaključilo da je Karadžić i na operativnoj razini sudjelovao u provođenju napada na Sarajevo. Teror Sarajeva bio je za Karadžića sredstvo ostvarenja političkih ciljeva i sredstvo pritiska na međunarodnu zajednicu.

Karadžić je proglašen krivim i za uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce i njihovo korištenje kao živi štit. Taj zločin, po vijeću, također je počinjen u kontekstu udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bio pritisak na NATO kako bi se suzdržao od zračnih napada.

Vijeće je utvrdio da su članovi četiri udružena zločinačka pothvata bili najviši politički i vojni dužnosnici bosanskih Srba, među kojima su generali Ratko Mladić i Radislav Krstić, Biljana Plavšić i Momčilo Krajišnik.

Haški tužitelji zatražili su u završnim riječima na kraju suđenja da se Karadžića za njegovu presudnu ulogu u zločinima proglasi krivim i osudi na kaznu doživotnog zatvora. Karadžić je za sebe tražio oslobađajuću presudu.

Optužnica protiv Karadžića podignuta je 25. srpnja 1995. Uhićen je 21. srpnja 2008. u Srbiji, u kojoj se godinama skrivao i radio pod imenom dr. Dragan Dabić. ICTY-ju je izručen devet dana kasnije. Suđenje je započelo 26. listopada 2009., a završne riječi održane su krajem rujna 2014.

Kronologija izricanja presude

15:38 Karadžić je ustao da sasluša izricanje kazne. 'Vijeće vas osuđuje na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora', rekao je predsjednik sudskog vijeća O-Gon Kwon

15:31 Iako je znao što se događa, Karadžić nije pokušavao zaustaviti plan ubijanja. Umjesto toga, naredio je da se zatočenici premjeste u Zvornik, u kojem su ubijeni. Vijeće zaključuje da je Karadžić dijelio s Mladićem, Bearom i Popovićem namjeru da svi vojno sposobni muslimani iz Srebrenice budu ubijeni, što čini namjeru uništiti bosanske muslimane kao takve, ali može samo zaključiti da se složio s proširenom zločinačkom namjerom, pa se ne može smatrati odgovornim za ubojstva i progone koji su se dogodili do razgovora s Deronjićem. Nakon toga imao je razloga znati da su njegovi podređeni počinili zločine te je propustio poduzeti sve mjere kažnjavanja počinitelja. Stoga je kazneno odgovoran za takve propuste. 

15:28 Vijeće utvrđuje da se Karadžić složio s ubijanjem bosanskih muslimana. Bio je jedina osoba unutar RS-a koja je posjedovala moć intervenirati, ali je proglasio ratno stanje u području Srebrenice, što je dovelo do toga da oružane snage imaju 'slobodne ruke' u operacijama ubijanja. Karadžić je dijelio cilj da se pobiju muslimani i značajno mu je doprinio.

15:24 Karadžić priznaje da je odobrio plan da se smanji srebrenička enklava i zauzme nebranjeni grad Srebrenica, ali tvrdi da taj plan nije uključivao ubijanje muslimana. Tvrdi da ga nikad nisu o tome izvijestili. Vijeće je, međutim, utvrdilo da su Karadžić i Mladić isplanirali plan dugoročnog istjerivanja muslimana iz Srebrenice. Diljem te operacije Karadžić je primao informacije kroz različite kanale, a primao je i pisane izvještaje.

15:21 Vijeće utvrđuje da to ne bi bilo moguće bez zapovijedi i odobrenja Ratka Mladića i sudionika u zločinačkom pothvatu, a ima na umu da su bosanski Srbi žestoko gonili kolonu koja je bježala i bili su predani pobiti sve muslimane. Vijeće smatra da je to, uz način i sistematsku prirodu ubojstava, nešto što pokazuje jasnu namjeru da se ubije svaki vojno sposoban muškarac musliman iz Srebrenice. Jedini razuman zaključak je da su članovi Vojske RS-a namjeravali uništiti bosanske muslimane u Srebrenice kao takve. 

15:14 Nakon iznošenja kronologije srebreničkog masakra sudac O-Gon Kwon kaže da su dokazi pokazali da se barem 5115 ubijenih muškaraca može povezati s optužnicom protiv Karadžića. Vijeće je uvjereno da je postojao plan da se ubiju svi muslimanski muškarci i dječaci u Srebrenici. Tu su operaciju planirali mnogi zapovjednici Vojske RS-a.

15:05 Većina muškaraca je pobjegla pješice prema Tuzli dok su žene, djeca i stariji muškarci krenuli prema UN-ovom kampu. Momir Nikolić, prvi zapovjednik Vojske RS-a, koji je priznao krivnju za sudjelovanje u ubojstvu više od 8000 Bošnjaka u Srebrenici, rekao je: 'Sve balije treba pobiti.'

15:02 Srebrenica: Postojao je plan da se trajno istjeraju bosanski muslimani i Hrvati s područja koje su svojatali bosanski Srbi. Karadžić je naredio da se stvori nepodnošljiva situacija beznađa, tako da se ne može više živjeti, za stanovnike Srebrenice. Uvedene su restrikcije na humanitarne konvoje, što je dovelo do katastrofalnih uvjeta u srebreničkoj enklavi. Karadžić je naredio preuzimanje Srebrenice. Grad je pao.

14:56 Karadžić je značajno doprinio zločinačkom pothvatu zatočenja UN-ovog osoblja. Upozorio je UNHCR da će ih tretirati kao neprijatelje dođe li do napada, odobrio je naredbu da zatočene UN-ove i druge djelatnike međunarodnih organizacija napravi potencijalnim metama napada.

14:53 Vijeće zaključuje da je Karadžić u tolikoj mjeri sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu da bez njegove potpore ne bi moglo doći do napada na civile u Sarajevu. Jedini razumni zaključak je da je on namjeravao ubojstvo, protuzakonite napade na civile i teror, a tu namjeru dijelio je s drugim pripadnicima udruženog zločinačkog pothvata. Stoga snosi individualnu odgovornost za navedene zločine.

14:50 Karadžić je značajno pridonio ostvarenju tog plana jer je bio na vrhu vojnih i državnih struktura, podržavao je Ratka Mladića u njegovoj strategiji u Sarajevu - intenzivirati kampanju granatiranja. Izdavao je vojne direktive i zapovijedi, imao je de iure nadzor nad Vojskom RS-a. Umjesto da zaustavi gađanje civila, tvrdio je da Vojska RS-a nije odgovorna i optuživao je muslimansku stranu za te napade. Odbacivao je sve kritike praksi gađanja i granatiranja i govorio da je potrebno tako djelovati da bi se obranio srpski teritorij. Nikad se nije pokušalo kazneno goniti nekog od vojnika koji su gađali civile u Sarajevu - kultura nekažnjivosti unutar Vojske RS-a.

14:46 Vijeće je uvjereno da su pojedini snajperisti Vojske RS-a, kao i posade koje su gađale i vodile granatiranje, bili pod zapovjedništvom Vojske RS-a. Političko i vojno vodstvo bosanskih Srba shvaćalo je i zauzimalo se za važnost Sarajeva za bosanske Srbe. Bio im je važan ne samo zbog simbolične i strateške vrijednosti, nego i zato što je bio važan Karadžiću osobno jer ga je smatrao svojim rodnim gradom. Postojao je zajednički plan teroriziranja civilnog stanovništva Sarajeva.

14:43 Ustrajnost snajperskih napada i granatiranja civila te visok broj žrtava ne mogu se objasniti činjenicom da su obje strane vodile rat. Vijeću je jasno da su civili bili izravne mete Vojske RS-a ili su bili podvrgnuti neproporcionalnom i neselektivnom otvaranju vatre.Vijeće prihvaća da su muslimani htjeli isprovocirati međunarodnu reakciju, ali dokazi pokazuju da su njihovi napadi i provokacije bili neznatnih razmjera u odnosu na napade Vojske RS-a.

14:38 Opsada i napadi na Sarajevo: praksa gađanja civila trajala je preko tri godine. Vijeće zaključuje da je namjera bila gađati civile i koristiti neproporcionalnu i neselektivnu vatru na grad. Vojska RS-a vodila je kampanju snajperskih napada i granatiranja kako bi terorizirala civilno stanovništvo, što je dovelo do tisuća ranjenih i ubijenih. Svi civili doživjeli su ekstremni strah i nikada nisu znali kada će ih gađati Vojska RS-a.

14:33 Karadžić je znao da postoji plan o protjerivanju nesrpskog stanovništva i znao je da je to bilo provedeno nasilno. Trebao je znati da je to stanovništvo bilo ranjivo, ali je bio neosjetljiv prema tome. Vijeće utvrđuje da su ubojstvo, istjerivanje i protjerivanje bili predvidljivi za optuženika. On snosi individualnu zločinačku odgovornost za protjerivanje, ubojstvo, deportaciju, prisilno premještanje i istrebljivanje kao zločine protiv čovječanstva, no vijeće ne smatra da je genocid počinjen u sedam općina te smatra da optuženik nije kriv pod točkom 1.

14:25 Vijeće zaključuje da je Karadžić značajno doprinio udruženom zločinačkom pothvatu, da je bio njegov suorganizator i ideolog. Optuženik je bio ključna osoba u planiranju ciljeva razdvajanja muslimana i Hrvata i stvaranja velike, etnički homogene države bosanskih Srba, kazao je sudac O-Gon Kwon. Bio je središnja figura u mobilizacije Vojske Republike Srpske.

14:22 Bit ovog slučaja jest da je cilj srpskog vodstva bio kriminalan. Karadžić je tvrdio da je kretanje stanovništvo bilo voljno, a ne rezultat udruženog zločinačkog pothvata. Njegova obrana sugerirala je da su zločini bili izolirani slučajevi.

14:20 Sud navodi grozne uvjete i mučenja kojima su bili izloženi zatočenici srpskih logora. Navode se i masovna silovanja koja su počinjena u više od 50 logora i drugih mjesta na području 20 općina. Vijeće, međutim, nije uvjereno da su ti činovi počinjeni s namjerom genocida i nije moglo identificirati ni zaključiti o genocidnoj namjeri optuženog.

14:14 Vijeće je utvrdilo da su srpske snage preuzele općine na područjima na koja Srbi polažu pravo u BiH. Počeo je organiziran obrazac zločina protiv bosanskih muslimana u tim općinama. Velik broj muslimana i Hrvata izmješten je iz svojih domova ili poslan u druge države. Obrana tvrdi da su se selili dobrovoljno dok je vijeće utvrdilo da su žrtve bile prisiljene otići. To je dovelo do drastične promjene etničkog sastava općina. Tisuće muslimana i Hrvata su protupravno zatočene u objektima. Nesrbi su masovno uhićivani i vođeni na ta mjesta u kojima su bili zatočeni.

14:10 Vijeće je utvrdilo da je postojao oružani sukob u BiH u cijelom razdoblju koje je relevantno za optužnicu. Kada je riječ o zločinu protiv čovječnosti, utvrđen je napad na civile.

14:11 Prvi svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću saslušan je 13. travnja 2010. Saslušano je preko 400 svjedoka, a sudski spis u slučaju Karadžić ima više od 330.000 stranica.

14:05 Karadžić se tereti za sudjelovanje u četiri udružena zločinačka pothvata, a sudilo mu se po 11 točaka optužnice, uključujući genocid, ubojstvo, širenje terora među stanovništvom, protupravni napad civila i uzimanje taoca.

14:00 Počelo je izricanje presude. Nakon predstavljanja članova tužiteljstva Radovan Karadžić pozdravio je prisutne i imenovao predstavnike svoje obrane.

Karadžić je optužen za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu u okviru kojeg je u srpnju 1995. počinjen genocid u Srebrenici te progon i etničko čišćenje nesrba u velikim dijelovima Bosne i Hercegovine koji su u sedam općina dosegnuli razmjere genocida. Optužen je za višegodišnju opsadu Sarajeva kojom su terorizirani stanovnici glavnog grada topništvom i snajperima, uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce i njihovo korištenje kao živi štit.

'Karadžić je imao moć nad životom i smrću bošnjačkih muškaraca uSrebrenici i nije tu moć iskoristio da 16. srpnja 1995. zaustaviubijanja. Nazivao je podčinjene da provjere zašto su neki pobjegli',kazao je tužitelj Alan Tieger, okončavajući dokazni postupak.

Tužitelj je u završnim riječima posebno opisao slučaj Prijedora, u kojem su u nekoliko mjeseci tisuće ljudi ubijene, zatvorene u logore i zlostavljane. Do kraja 1993. iz grada je protjerano ukupno 44.000 Bošnjaka i Hrvata. 'To odražava namjeru da se unište bošnjačka i hrvatska zajednica u Prijedoru.'

'Karadžićevo prisilno demografsko restrukturiranje Bosne trebalo je biti provedeno razaranjem značajnih dijelova bošnjačkih i hrvatskih zajednica i pravo ime za to je genocid', poručio je tužitelj.