Pokojni papa iz Argentine zagovarao je daleke krajeve koje je Crkva dugo zanemarivala, bilo u imenovanjima kardinala bilo u putovanjima koja su odstupala od uobičajenih odredišta, od Mongolije do Papue Nove Gvineje. Neeuropski papa bi imao smisla s obzirom na to da katoličanstvo raste u Africi i Aziji, a u Europi gotovo da stagnira.

No, u današnjem sve kompleksnijem svijetu analitičari tvrde da će uključiv svjetonazor i diplomatske vještine biti ključni čimbenici u izboru novog pape, a ne nacionalnost.

Prvi papa, sveti Petar, bio je iz Galileje u današnjem Izraelu, no dugi niz njegovih nasljednika uglavnom su bili Talijani. Izravno nakon što je izabran za papu 13. ožujka 2013., Franjo se našalio da su ga kardinali pronašli "na kraju svijeta".

Tijekom svog pontifikata bivši nadbiskup Buenos Airesa nastojao da Crkva više uključuje one iz takozvanih "periferija", iz geografskih područja daleko od Rima ili dugo zanemarivanih naroda.

Papa Franjo je tražio zanemarene

Svojim inozemnim putovanjima i istaknutim zagovaranjem marginaliziranih skupina poput migranata i siromašnih, Franjo je nastojao unijeti nove glasove u 2000 godina staru instituciju.

Aktivno je tražio "zanemarene ili podzastupljene u univerzalnoj Crkvi", kazao je za AFP američki povjesničar svjetskih religija R. Scott Appleby. No, upozorio je da to "ne jamči da će idući papa doći s margina, iz zemlje koja nije dobro poznata ili nije Europa".

Appleby je rekao da je besmisleno pokušavati predvidjeti nacionalnost idućeg pape.

Politička 'protuteža'

Oni koji se klade na neeuropskog papu ističu činjenicu da je Franjo imenovao većinu kardinala koji će izabrati njegovog nasljednika, pri čemu mnogi od njih dolaze iz podzastupljenih krajeva. No, Europa i dalje ima najveći glasački blok s 53 kardinala u usporedbi s 27 iz Azije i Oceanije, 21 iz Južne i Srednje Amerike, 16 iz Sjeverne Amerike i 18 iz Afrike.

Neki o kojima se govori kao o mogućim nasljednicima također dolaze izvan tradicionalnih crkvenih utvrda poput Luisa Antonija Taglea iz Manile ili ganskog kardinala Petera Turksona.

Papa iz siromašnije zemlje donio bi drugačiju perspektivu koja bi se isticala u svijetu snažnih i glasnih zapadnih vođa. Takav papa bi imao "iskustvo siromašnih iz prve ruke ... (iskustvo) zemlje u regiji koja nije prvom planu", rekao je Appleby.

"A to daje protutežu političkim centrima moći. Važno je za Crkvu da ne kopira centre moći u svijetu".

U konklavi će se tražiti "kardinal sposoban da bude referentna točka za mnoge", dodao je Roberto Regoli, talijanski povjesničar s papinskog sveučilišta Gregoriana.

'Svijet koji gori'

No, stručnjaci se slažu da će sposobnost kandidata da ujedini Crkvu u sve razjedinjenijem geopolitičkom kontekstu možda biti odlučujući čimbenik.

"Novi papa će morati redizajnirati Crkvu u svijetu koji gori", kazao je ovog tjedna Alberto Melloni, talijanski profesor kršćanske povijesti, za list Corriere di Bologna.

Appleby se složio: "Teško je zamisliti da idući papa može ignorirati nemir i izazove u svijetu". "Kardinali će razmišljati da je svijet u krizi. 'Tko će se među nama pokazati kao netko s odgovarajućom karizmom i talentom da vodu Crkvu u ovom trenutku?".

Kardinali će birati papu u veličanstvenoj Sikstinskoj kapeli

Kapela je nazvana je po papi Sikstu IV., a građena je od 1473. do 1481. Dugačka je 40 metara, široka 13, visoka 21 metar, a s obje strane je osvijetljena visokim prozorima.

Papa Julije II. je angažirao Michelangela da oslika freske na stropu, što je svestrani renesansni umjetnik radio od 1508. do 1512. Freske prikazuju scene iz Starog i Novog zavjeta, uključujući "Stvaranje Adama" u kojem Bog pruža prst kako bi dotaknuo ispruženu ruku prvog čovjeka.

Dvadeset godina kasnije papa Klement VII. Michelangelu je naručio fresku na zidu iza oltara, što će kasnije postati veličanstveni "Posljednji sud", otkriven 1541.

Michelangelo je odmah bio optužen za nemoral i opscenost jer je u crkvi naslikao gole ljude.

Nakon njegove smrti, Crkva je naredila da se spolovila prekriju, što je učinio jedan od Michelangelovih pripravnika naslikavši preko njih smokvine listove ili hlačice. Prilikom velike restauracije fresaka prije tridesetak godina stručnjaci su dio prekrivala uklonili, ali dio i ostavili jer i one predstavljaju povijest Sistinske kapele. 

Bočne zidove kapele freskama su ukrasili drugi umjetnici, uključujući Pietra Perugina, Sandra Botticellija i Domenica Ghirlandaija.

Od 1980. do 1994. specijalisti su provodili jedan od najambicioznijih restauratorskih projekata na svijetu skidajući prljavštinu i čađu koje su stoljećima skupljale i potamnjivale freske. Rezultati su podijelili stručnjake i amatere, pri čemu su neki nove boje kritizirali kao suviše svijetle.

Sikstinska kapela je prvi put korištena za konklavu nakon smrti Siksta IV. 1484. Brojne konklave su održane drugdje, a nekoliko njih u Kvirinalskoj palači u 19. stoljeću, što je nekoć bila ljetna palača papa, a danas je službena rezidencija talijanskog predsjednika.

Oko 6,8 milijuna ljudi je 2023. posjetilo Vatikanski muzej, koji uključuje Sikstinsku kapelu, što ga čini drugim najposjećenijim muzejom u svijetu nakon Louvrea.

Njemački pisac Goethe jednom je rekao: "Tko nije vidio Sikstinsku kapelu, ne zna što je čovjek sposoban napraviti".