Recentna scena kraj jednog narodnjačkog kluba: par tipova stoji pored auta dok prolaze dvije mlade djevojke, vidno pijane. Jedna od njih im vikne: 'SELJAČINE!!!', i zajedno s prijateljicom pobjegne koliko je noge nose. Tip urla za njima: 'Pitaj mamu 'ko je j**o!' Par desetaka metara dalje, cure se sruše, valjaju se nasred ceste, umirući od smijeha.

Zrelo i odgovorno ponašanje? Taman posla, dobro da ih netko nije pregazio.

Zabavan prizor? ITEKAKO.

Ke$ha je njihova pop-ambasadorica i zato je volim. Premda je, naravno, prije svega volim zato što mi se sviđa njezina...

Glazba

Ke$hu su znali optuživati da je pokrala 'flow' (lijeno polurepanje) i generalni etos ('Želim samo tulumariti, urokati se k'o životinja i karati gdje god stignem, ju-hu-hu!') od pariške electro-princeze Uffie. Optužba je malo hm-hm kad se njih dvije usporede po karizmi, po prisutnosti u svojim pjesmama - Ke$ha zgrabi svaku za gušu, dok Uffie bespomoćno tone u pozadinu - ali ima i još jedna veza, a to je ona s arhitekturom zvuka matične etikete Uffie, Ed Banger Records.

Za razliku od većine aktualnog turbokomprimiranog dance-house-popa, taj krešteći srednjotonski atak kod Ke$he ne djeluje kao nešto što je tu samo zato što tako, kao, sad svi trebaju zvučati, nego - baš kao i kod Ed Bangerovaca - zvuči kao precizan, svrsishodan estetski izbor, koji služi potenciranju ključnih kvaliteta njezine glazbe: prgavosti, nametljivosti, razbarušenosti, neotesanosti. I k tome još uz dodatak nikad arogantnijeg autotunea, s kojim svaki stih iz njezinih usta zvuči poput mlaza bljuvotine ('party 'til you puke' i te spike, je l'). A ako vam je zbog toga odbojna – to je možda samo znak da ste prestari jer na Ke$hinom kontinentu...

Nema zemlje za starce

Tako je to danas: djeca se prave da su odrasla čim im narastu prve stidne dlake, odrasli se prave da su djeca jer se ne žele odreći mladosti, svi skupa se mariniraju u sve jednoličnijoj 18-49-astoj kaši, tulum non-stop, nema tko nije pozvan. Stoga je osvježavajuće, za promjenu, naići na jednu neapologetsku tinejdžersku pop-zvijezdu koja daje jasno na znanje da na njezinom tulumu fosil poput mene nije dobrodošao! Jest da sam ionako oho-ho izvan njezinog targeta i ne znam o čemu bih s njom uopće pričao čak i kad bi me pozvala ('Koji ti je draži, Jasenovac ili Bleiburg?' 'Bla-bla-burg? Je l' to, kao, neki Jagermeister?' 'Ma, zaboravi'), ali znate kako je ono rekao Groucho Marx: 'Ne želim pripadati nijednom klubu koji bi htio mene za člana.'

U svakom slučaju, Ke$ha se nosi u skladu sa svojim godinama, pa joj stoga nije nimalo strana...

Tinejdžerska isključivost

Ne znam za vas, ali kako ja postajem stariji, nekako sve više postajem mišljenja da je većina ljudi... Zapravo uglavnom okej? Mislim, svatko ima neke svoje mane i hrvatski društveni sistem je takav da mnoge od tih mana razbuktava umjesto da ih zatire, ali čini mi se kao da su autentični debili i nepodnošljive bundžije ne toliko brojni, koliko jednostavno... Disproporcionalno uočljivi? Uglavnom, neću odbiti piće s nekim samo zato što su mu uvjerenja dijametralno suprotna mojima (npr. glasa za HDZ, ili misli da su Arcade Fire slušljivi) jer takvi ljudi me često znaju ugodno iznenaditi ako im dam poštenu šansu. No dok smatram da takav pristup jest humaniji, pa u konačnici i racionalniji – Ke$ha me podsjeća koliko pak slijepa isključivost/uskraćivanje šanse ljudima zna biti i, ono, vraški zabavno! Njezino bezbrižno šikaniranje svakoga tko joj nije po ukusu – starkelja ('Dinosaur'), razmetljivih bogataša ('Sleazy'), tankoćutnih momaka ('Grow a Pear') – bogom je dana prilika za pragmatičnog prdonju poput mene da malo iskoči iz svoje kože.

No da ne bi ispalo da je hvalim samo zbog društveno neodgovornog ponašanja, spomenut ću još i njezin...

Zdrav odnos prema seksu

Rolling Stone je Ke$hi prilijepio etiketu 'slut-wave', koja joj na prvi pogled sasvim pristaje (jedan od notornijih stihova: 'Don't be a little bitch with your chit chat / Just show me where your dick's at'), ali njezin repertoar… Zapravo i ne obiluje eksplicitnim seksualnim referencama. Mislim, okej, da: oblači se kao drolja, pije kao drolja, i pleše kao drolja, ali s druge strane u njenim pjesmama ne čujem ono zbog čega je 'drolja' uopće i pogrdan izraz, a to je – seks koji nije svrha samom sebi, koji je tek sredstvo za ostvarivanje nekog drugog cilja. Ke$ha mi se doima kao netko tko se j**e ne zato što ikome želi išta dokazivati, nego se j**e jednostavno zato… što se voli j**ati, i točka. Baš kako i treba biti!

P.S. Čita se 'Keša'.