Verbalno iživljavanje splitskog gradonačelnika Željka Keruma nad kolegama Damirom Petranovićem i Draganom Miljušem prošlo je nekažnjeno. Reagirali su samo Hrvatsko novinarsko društvo (HND) i Miljuševa redakcija Indeks. Petranovićeva redakcija Slobodne Dalmacije prešutjela je gradonačelnikov prostački napad na njihova novinara
Ponijela se kao i političari koji su morali, a nisu reagirali na divljanje kolege im Keruma. Po službenoj dužnosti trebala je reagirati i policija jer je iz gradonačelnika Splita govorila mržnja, kažnjiva Kaznenim zakonom (članak 174.) s tri mjeseca ili tri godine zatvora.
Napadi na novinare postali su dio hrvatskog političkog folklora - kolege Petranović i Miljuš dio su otužne statistike (nekažnjenih) napada na novinare. Od početka devedesetih više od 80 novinara, prema svježim podacima iz Bijele knjige Zbora istraživača HND-a, bilo je izloženo verbalnim i(li) fizičkim napadima političara i pripadnika upravljačkih elita. U samo jednom među tih više od 80 slučajeva (napad na Željka Malnara) napadači su 'locirani, uhićeni i transferirani', a žrtva je dobila sudsku zadovoljštinu.
Tužbu protiv Keruma možda će podići HND, predsjednik Društva Zdenko Duka još uvijek nije siguran bi li to bio efikasan potez i pričekat će konzultacije s odvjetnicima. Bi li Keruma zbog napada na Petranovića i Miljuša trebalo kazniti medijskom blokadom?
'Od toga ne bi bilo koristi jer vlasnici medija vole imati takve tipove u novinama - njihovi ispadi prodaju novine, ali to nije i jedini razlog zbog kojega sam protiv medijskog bojkota Keruma. Ne smijemo ga pustiti na miru jer on to upravo i hoće, nego budno moramo pratiti što i kako radi', kaže Duka.
S predsjednikom Dukom se, međutim, ne slažu ugledni novinari Slavica Lukić, Dušan Miljuš i Drago Hedl, koji su i sami bili meta verbalnih, odnosno fizičkih napada. Oni su za uvođenje medijske blokade prema Kerumu, a Hedl je uvjeren da su novinari trenutačno, kada su čuli kako im Kerum vrijeđa kolegu, iz protesta i kolegijalnosti morali napustiti prostoriju.
Slavica Lukić u Keurmovom prostakluku prepoznaje ukorijenjeni prijezir prema javnosti:
'Ako imamo premijera koji usred najteže krize od osamostaljenja Hrvatske, bez uvjerljivog obrazloženja javnosti, napušta dužnost, onda ne treba čuditi ponašanje gradonačelnika koji s tom istom javnošću komunicira jezikom ulice. Premijerova 'otmjena šutnja' o razlozima zbog kojih napušta brod i Kerumov jezik ulice dva su lica jednog te istog hrvatskog fenomena: dubokog prijezira predstavnika vlasti prema vlastitoj javnosti, to jest novinarima kao predstavnicima te javnosti', naglašava Lukić.
Hedl je za trenutačnu, ali ne i dugoročnu medijsku blokadu Keruma jer bi mu potpuna blokada omogućila da radi posve nekontrolirano. No traži posve drukčije ponašanje novinara - da još žešće istražuju ono zbog čega su njihove kolege napadnute.
'Najviše me smeta što nitko od kolega nije reagirao, a trebali su svi napustiti prostoriju jer nismo mi tu da prenosimo 'genijalne zamisli' naših političara, nego da propitujemo što i kao rade. Svi se političari slično ponašaju i svi su manje – više, bez obzira na stranke, arogantni prema novinarima', upozorava Hedl.
Svi su ovdašnji političari slični: rijetko se s poštovanjem odnose prema novinarima, ako su ponekad i 'umiljati', događa se to samo dok traju izborne kampanje. Kad izbori prođu, vučja narav ne treba više janjeću kožu nego poslušne 'majmune'.