'Današnji susret predsjednice Grabar Kitarović i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića sve je samo ne prijateljski. Vidjeli smo suzdržano i nervozno držanje naše predsjednice i nimalo optimistično držanje Vučića. Hladan je to odnos – gledajući njih, stječete dojam da je toplije i u frižideru', smatra Buhač.

Analizom neverbalne komunikacije kaže da su nam njihova lica otkrila više nego tisuću riječi. Bili su suzdržani i s kiselim osmijesima na licima koji su nam poslali poruku: 'I to ćemo odraditi.'

'Izjava Grabar Kitarović da je posjet dugo i pomno planiran u suprotnosti je s neverbalnim signalima. Neverbalni signali – gledanje u pod, minimalni očni kontakt sa sugovornikom, izostanak traženja podrške za izrečeno od sugovornika, namrštena lica i kruto držanje - ne potvrđuju ono što je rekla. Možemo iščitati da je netko drugi dogovorio taj posjet, a oni to samo odrađuju', smatra Buhač.

Njezina tvrdnja na tragu je spekulacija da je predsjednica na iznenadni poziv Vučiću primorana izvana, prvenstveno od SAD-a.

Crna odjeća

Tmurnu atmosferu susreta je, kaže Buhač, naglasila dominantno crna odjeća naših protagonista. Crna boja je hladna i označava distanciranost. 'Jasno šalje poruku distanciranosti i možemo odabirom boje iščitati poruku – ne slažem se s tvojim stavovima i dosadašnjim angažmanom rješavanja dugogodišnjih problema. Crna boja osobe čini hladnima i nepristupačnima te stvara emocionalnu barijeru i distancu. Ako je takvu poruku željela poslati, onda je uspjela, a opći dojam nastupa naše predsjednice nije pokazao da baš vjeruje u rezultat tog susreta. U njenom nastupu je nedostajao čvrst stav te odlučnost, dok monoton, jednoličan i kontroliran govor ukazuje na nervozu, a i nedostajali su signali rukama koji bi ojačali izgovoreno, analizira.

Smatra i da je Vučić neverbalnim znakovima ostavljao dojam dominacije nad hrvatskom predsjednicom.

Što govori način na koji se Vučić rukovao?

'Koristio je pri rukovanju prednost lijeve strane. Prednost lijeve strane daje mogućnost tzv. dominantnog rukovanja ili postavljanja ruke pri rukovanju u gornju ili dominantnu poziciju. Na Vučićevu licu pri rukovanju vidimo napor da to radi – zamah iz ramena, stisnute usne, dominantni položaj dlana, izbjegavanje gledanja u oči…', nabraja Buhač.

O čijoj hrabrosti predsjednica govori?

Prokomentirala je i predsjedničin kaput, na kojem je na glagoljici pisalo 'hrabrost'. 'Broševi Jadranke Kosor zamijenjeni su Kolindinim porukama na odjeći. Kada se odlučimo za ovaj vid slanja poruke, moramo točno znati što želimo. Ako je poruka 'hrabrost' pisana na glagoljici za njega u želji da ga ohrabri i pohvali, bojim se da Vučić baš nije bio zainteresiran za poruke na odjeći. Poruka na hrvatskom jeziku koju bi razumjeli svi građani bez prijevoda možda bi bila primjerenija. Poruka je nejasna. O čijoj hrabrosti govori? Njegovoj što je došao ili njenoj što ga je pozvala?', pita se Buhač.

Zaključuje kako je Grabar Kitarović imala plah nastup kojem je nedostajalo odvažnosti i čvrstoće. 'Nastup joj je bio kao da je 'jelen pod reflektorima'. Pazila je što će, kako i na koji način govoriti i držati se. Predsjednici je nedostajala odvažnost u odnosu na Vučića. Poslovica kaže kako je u politici odvažnost prva i druga i treća. Vučić je bio manje opterećen, djelovao je nezainteresirano, odrađivao je protokol, a prilikom odgovaranja na pitanja želio je ostaviti dojam umiljatog janjeta. Verbalno je bio manje bahat, no govorom tijela i dalje je slao poruku samouvjerenosti i arogancije', smatra Buhač i zaključuje da od Vučićeva posjeta sigurno više koristi ima on nego mi.

Borčić mislila da će Vučić izgovoriti: Ko nas bre zavadi?

Komunikologinja Nikolina Borčić usredotočila se na verbalne poruke Vučića i Grabar Kitarović. Napominje kako je posjetu srpskog predsjednika prethodila huškačka retorika njegova ministra obrane Aleksandra Vulina i izjava da će ga u Zagrebu na ulicama dočekati ustaše.

'Govoreći o posjetu, Vučić nije propustio naglasiti kako je prilikom njegove inauguracije Grabar Kitarović bila velika zvijezda. Iza takve izjave se nazire namjera revanša u Zagrebu. Podsjetimo se, mediji su prilikom Vučićeve inauguracije predsjednicu opisivali uvjerljivo prvom zvijezdom, ističući pritom njezin tadašnji način probijanja u prve redove – odabir odjeće kojom je odudarala od ostalih…', podsjeća Borčić.

Smatra kako je ovaj aspekt interesantno promatrati iz perspektive izgradnje imidža temeljenog na stereotipima. 'Lingvistička istraživanja o rodnim stereotipima ističu postojanje slike žena koje dominantno uključuju fizičku ljepotu i osjećajnost, dok je kod muškaraca naglasak na fizičkoj snazi, intelektualnoj nadmoći, hrabrosti i agresivnosti. Grabar Kitarović je na Vučićevoj inauguraciji igrala na kartu privlačenja pažnje haljinom i brošem 'Hrvatska u srcu', a Vučić i prije dolaska u Zagreb gradi imidž na argumentima snage i nadmetanja ('Mač ima dvije oštrice; Srbija neće biti slabija da bi drugi bio zadovoljan; Ne mogu da dozvolim da Srbija bude ponižavana. Ne dodvoravam se ni srpskom narodu, neću ni hrvatskom rukovodstvu')', analizira.

Poruke s Pantovčaka

U današnjem pak susretu, s obzirom na one prethodne, vidi tendenciju ublažavanja retorike. 'Grabar Kitarović je dočekala Vučića s natpisom 'hrabrost' na rukavu kaputa, dok se Vučić obratio našim vojnicima s 'pozdrav vojnicima'. Taj komunikacijski trenutak vidim kao znakovno-verbalni eufemizam čiji je učinak pokušati omekšati naraciju o posjetu u očima onih koji ga ne odobravaju. U ozračju protesta Vučić je usred Zagreba pokušao pridobiti publiku izjavama intoniranim optimizmom oko budućnosti i suradnje, koristeći pritom argumente pragmatizma', kaže Borčić, navodeći neke Vučićeve izjave na Pantovčaku. 'Nemam nikakav problem ako sam konj ili četnik – iako nisam, nitko u obitelji ni s majčine ni s očeve strane nije bio…' ili 'Pala muha na medvjeda – to je za mene sitnica, ništa nisam ni primijetio.'

Nastavno na susjedske odnose u budućnosti te europski put Srbije, Vučić nije propustio koristiti argumente snage ('Ako smatrate da smo zaslužili da otvorite poglavlje, vi ga otvorite, ako mislite da nismo, vi nemojte – nikoga ni za što nećemo moliti') te je time unaprijed postavio temelje reciprociteta kao posljedicu razgovora i suradnje.

Borčić zaključuje kako su poruke u jednom trenutku bile toliko pomirljive da je pomislila kako će Vučić obraćanje novinarima završiti s onom 'Ko nas bre zavadi?!'.

'Obraćanja su bila lišena eksplicitnih nadmetanja i provokacije, temeljne teme bila su pitanja nestalih i manjina, a izjave su bile začinjene naglašenim emocijama prema svom narodu jer nitko od sudionika ne želi biti ocijenjen kao izdajnik.'