Europski parlament u četvrtak je donio pregovaračko stajalište o prijedlogu potvrde koja bi olakšala putovanja u Europi tijekom pandemije. Unatoč obećanjima da će se izbjeći diskriminacija necijepljenih građana, mnogi strahuju da će se dogoditi upravo suprotno, da ćemo dobiti građane prvog i drugog reda, kao i da je ovo tek prvi korak prema potpunoj digitalnoj kontroli građana
I glavna tajnica Vijeća Europe Marija Pejčinović Burić upozorila je da uvođenje potvrda o cijepljenju protiv Covida-19, pomoću kojih bi se davao ili uskraćivao pristup nekom mjestu ili usluzi, otvara bitna pitanja o ljudskim pravima i stoga toj temi nacionalne vlade trebaju oprezno pristupiti.
Tim će se dokumentom, koji može biti u digitalnom ili papirnatom obliku, potvrditi da je osoba cijepljena protiv koronavirusa, da je nedavno dobila negativan rezultat na testiranju ili da se oporavila od bolesti, priopćili su iz Europskog parlamenta. Zastupnici su se složili da bi nova 'Potvrda EU-a za COVID-19', a ne digitalna zelena potvrda, kako ju je nazvala Komisija, trebala biti na snazi 12 mjeseci, ne dulje od toga.
Odvjetnicu Vesnu Alaburić, koja se u svom radu bavi i problematikom ljudskih prava, pitali smo trebamo li strahovati od diskriminacije osoba koje se nisu cijepile ili se ne mogu cijepiti zbog zdravstvenih razloga.
'Odluka još uvijek nije donesena u svim detaljima i ne možemo je komentirati jer ne znamo kakav je sadržaj', kazala je Alaburić te navodi i da je jedan naš europarlamentarac komentirao da su vodili računa o primjedbama Vijeća Europe i raznih udruga, odnosno da su vodili računa o ljudskim pravima.
Alaburić je pojasnila da bi, načelno gledano, bilo apsolutno neprihvatljivo s aspekta zaštite ljudskih prava ako su išli tragom da te putovnice privilegiraju nekoga da može slobodno ući, a da oni koji nemaju te putovnice ne mogu ući u zemlju. No ako te putovnice omogućuju da netko uđe u zemlju bez dodatnih kontrola, za razliku od drugih ljudi koji bi morali biti podvrgnuti nekom testu ili dokazivanju da nisu zaraženi, to jest ograničenje ljudskih prava, ali smatra da bi se moglo ocijeniti da je dopušteno i razmjeno potrebi javnog zdravlja.
Neke zemlje otišle su korak dalje pa najavljivale uvođenje takvih potvrda za unutarnju uporabu prilikom posjeta pubovima, kazalištima ili kinima. Alaburić ističe to da nam već sada prilikom ulaska u državne institucije i drugdje mjere temperaturu.
'Tako da smo već sada izloženi raznim kontrolama i to jest ograničenje ljudskog prava, a ono može biti dopušteno ako je zaista neophodno i koristi zaštiti javnog zdravlja', kazala je odvjetnica, dodavši da prema tome u ovoj situaciji kontrole za ulaske u pubove ili druga javna mjesta mogu biti dopuštene ako koriste zaštiti javnog zdravlja.
Neki europarlamentarci strahuju da je uvođenje covid-putovnica tek početak i prvi korak u uvođenju veće digitalne kontrole nad građanima.
'Smatram da su takve bojazni opravdane i da sveopća digitalizacija omogućuje kontrolu građana raznim vladinim i nevladinim grupama po raznim kriterijima. Mislim da je to problem koji treba stalno imati na umu, sprečavati bilo kakve zloupotrebe i imati kontrolne mehanizme, tako da smatram da su ta upozorenja opravdana i da će to biti sve veći problem u budućnosti', upozorava Alaburić.
Ipak, ove potvrde trebale bi biti ograničenog roka, a najavljuje se da će trajati 12 mjeseci.
'Moje je mišljenje da bi takve potvrde trebale vrijediti onoliko koliko traje zaštita ostvarena cijepljenjem. Ako zaštita bude i devet mjeseci, potvrda može vrijediti samo devet mjeseci, ali to je već pitanje i medicine i liječničke struke, tako da vjerujem da će se i eurozakonodavac i nacionalni zakonodavci usuglasiti sa stajalištima struke', navodi naša sugovornica.
Alaburić se slaže da smo u vremenu pandemije suočeni sa smanjenjem razine ljudskih sloboda, ali i dodaje da tu vrijedi i temeljno pravilo da se i pojedina ljudska prava mogu ograničiti ako je to neophodno u demokratskom društvu.
'To neophodno u demokratskom društvu sintagma je koja znači da ograničenje mora biti neophodno i razmjeno zaštiti nekog drugog dobra, u ovom slučaju javnog zdravlja. U nekim situacijama i neke restriktivnije mjere mogu biti neophodne i opravdane, a u nekim blažim epidemiološkim situacijama iste mjere mogu biti neustavne i povreda ljudskih prava koja zaslužuje sankcioniranje', poručuje Alaburić, dodajući da sve ovisi o okolnostima slučaja i može biti različito od zemlje do zemlje i u krajnjoj liniji od županije do županije u Hrvatskoj.